Psihodezerter Nikšić

Odgovarajući na novinarsko pitanje, Nikšić je zatražio da se mediji koji kritički pišu o njemu zatvore! Ko će to učiniti, Nikšić ne pojašnjava, ali se može naslutiti da misli na vlast.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Iako je vjerovatno uputno držati se pravila koje kaže da neku pojavu treba početi ignorirati kada joj i kritika postane reklama, u slučaju Damira Nikšića, za kojeg nema loše reklame ma kakvu god svinjariju napravio jer mu je politička “karijera” sredstvo a ne cilj, ipak se mora skrenuti pažnju na totalitarističke i antidemokratske ideje koje iznosi u javnost.

Ne toliko da bismo upozorili na Nikšića i njegov pokušaj normalizacije suludih ideja prošlosti, jer valjda je do sada svima jasno o kakvoj pojavi je riječ, nego na činjenicu da su takve zablude i predrasude tipične za mentalni sklop i političku nekulturu pojedinih novopečenih (malo)građana prve generacije, a koji trenutno kadrovski dominiraju u strankama ljevice.

Pored specifičnog urbanog fašizma, kao nekog podsvjesnog refleksa nastalog uslijed kompleksa srama vlastitim ruralnim porijeklom, za ovu grupaciju simptomatično je i to što gaji određene zablude u vezi s javnim diskursom.

Oni često, zapravo, kada god su izloženi kritici političkih neistomišljenika, traže da neko ili nešto, neka represivna viša sila, neki arbitar, reagira i zabrani bilo kakvu kritiku na njihov račun. Upravo je takav mentalitet demonstrirao i Damir Nikšić u intervjuu datom za banjalučki portal simpatičnog imena Gerila.

Odgovarajući na novinarsko pitanje, Nikšić je zatražio da se mediji koji kritički pišu o njemu zatvore! Ko će to učiniti, Nikšić ne pojašnjava, ali se može naslutiti da misli na vlast.

Naravno, prije takvog zahtjeva Nikšić se potrudio da demonizira njemu nesklone medije, nazvavši bilo kakvu kritiku svojih šizofrenih pohoda lovom i atmosferom linča, a same medije označivši ultradesničarskim, valjda smatrajući da je takva subjektivna etiketa dovoljna da opravda njegov atak na slobodu medija.

Nažalost po Nikšića, niti on niti njegovi istomišljenici nemaju toliko vlasti da bi mogli uspostaviti svoju verziju “životinjske farme”, pa neće baš moći u miru i tišinu provoditi svoje umobolne zahvate u društvo.

I još jedna poslastica kojoj se ne može odoljeti. Nikšić je u ovom intervjuu sebe nazvao ni manje ni više nego povratnikom u Sarajevo. Nije baš jasno na šta je pritom mislio, jer, u kontekstu agresije na Bosnu i Hercegovinu, neka osoba morala je izbjeći ili biti protjerana sa svog ognjišta da bi imala kasniji status povratnika, a Nikšić je, po vlastitim riječima, punog srca i čiste pameti dezertirao i pobjegao od građanske dužnosti odbrane države i grada Sarajeva.

Istog onog grada čiji budžet sada ždere i iz kojeg bi protjerivao one koji ne misle isto kao on.

Neće moći.

PROČITAJTE I...

Nervozu HDZBiH opravdano nadopunjuju i rezultati općih izbora iz 2018. godine. Tada je, od 47.842 glasača koja su glasala u Mostaru, njih 24.893 povjerenje dalo probosanskim strankama, 22.010 hrvatskim strankama, dok je 939 glasova izborila Srpska lista. Analiza tih rezultata jasno ukazuje zašto HDZBiH želi izaći s jedinstvenom listom, ali i istovremeno pokušati razbiti mogućnost okupljanja probosanskih stranaka fabricirajući razne spinove u medijskom prostoru koje po oprobanoj recepturi jednostavno posvađaju stranke s probosanskom orijentacijom

Bujanje afera s nekretninama i pogrešnim prijavama u imovinskim karticama ministara, poput Krstičevića, i smjene ministara (Tolušić, Žalac, Marić, Kujundžić) svjedoče da se nešto ozbiljno dešava u prestrojavanju moći u Hrvatskoj. Plenković tvrdi da je to udar na njegove kadrove. S druge strane, Plenkoviću je Milan Bandić postao teret koga se teže otresti od vlastitih ministara, čak i onih koje je u vlast uveo kao ustupak desnoj struji

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!