Proustaški desničari spremni su na savez s četničkim desničarima

Ne samo od profesora Lučića iz Zagreba već, nažalost, i s drugih strana dopire, upotrebom naučnih titula, vulgariziranje najznačajnijih pitanja za međunacionalne i međudržavne odnose u balkanskoj regiji, kojoj pripada i Hrvatska. Za njegovu od istine beskonačno udaljenu ocjenu opravdano je reći da je propagandistička, obmanjivačka, da nema nikakve veze s naukom, pa u konačnom da je banalna, vulgarna, iracionalna i glupa ako se pod pojam gluposti uvjetno svrsta iracionalnost, ili obratno, ako se pod pojam iracionalnost uvjetno svrsta pojam glupost. Sa stajališta onih koji brinu o svojoj i općoj sigurnosti, redakciji Globusa treba se zahvaliti što, kad već postoje, objavljuje gluposti (iracionalnosti)

 

Piše: Fikret MUSLIMOVIĆ

Utjecajni u pokušaju reformi programa obrazovanja u Hrvatskoj opterećeni su sukobljenim ideologijama iz vremena Drugog svjetskog i posljednjeg Domovinskog rata. Dio utjecajnih želi zadržati, proširiti i produbiti proustašku interpretaciju historijskih činjenica iz Drugog svjetskog rata i činjenica iz vremena oružane agresije Hrvatske na RBiH 1993/1994. godine.

Rasvjetljavanje kompliciranog preplitanja pravednih strana Domovinskog rata protiv velikosrpske oružane agresije i nepravednih strana oružane agresije Hrvatske na RBiH velika je odgovornost historijske nauke, kojoj se ne bi trebale postavljati ideološke prepreke motivirane užim političkim interesom. Pravednost Domovinskog rata treba zaštititi, pored ostalog, i priznanjem historijskih grešaka koje je počinio državni vrh Hrvatske na čelu s Tuđmanom, putem “zagonetnog” dualizma ispoljenog, s jedne strane, ideološki i politički pravednom odbranom od srbijanske agresije na Hrvatsku, a, s druge strane, ideološki i politički nepravednim angažiranjem Hrvatske vojske, čiji je integralni dio HVO, protiv teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.

Zagovornici zadržavanja, proširivanja i produbljivanja proustaške interpretacije historije ne uvažavaju da je obrazovanje važan ambijent u procesu odgoja, pa smatraju da učestali ekscesi isticanja ustaških simbola i ekstremnog ispoljavanja mržnje, naročito prema Srbima, nisu posljedica proustaški ideologiziranog obrazovnog programa, već da su odraz lošeg odgoja, aludirajući da je za ispoljavanje nacionalne mržnje odgovornost na strani porodice i drugih odgojnih subjekata. Tako se negira ideološka veza između sistema obrazovanja i nacionalističkog odgoja. Ideološki i politički sljedbenici bivšeg hrvatskog predsjednika Tuđmana konstatiraju problem učestalog isticanja ustaških simbola uz ekstremno ispoljavanje mržnje prema Srbima, ali smatraju da to nije odraz programa obrazovanja u Hrvatskoj.

Također, jasna je veza između programa obrazovanja i asimilacijske politike negiranja Bošnjaka kao naroda, tretirajući taj narod kao vjersku skupinu koja u nacionalnom smislu, prema njihovoj ideologiji i politici, pripada Hrvatima. Bošnjaci su se u Domovinskom ratu žrtvovali i ginuli za odbranu Hrvatske, uvjereni da će društveni i državni faktori Hrvatske poštovati njihov nacionalni identitet. Veliki je kompliment u korist afirmacije pravednosti Domovinskog rata što su Bošnjaci u svom nacionalnom identitetu rame uz rame s Hrvatima branili Hrvatsku.

IDEOLOŠKE DILEME I STRANPUTICE PREDSJEDNICE KOLINDE

Na “jedvite jade”, pod pritiskom dijela domaće i međunarodne javnosti, predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović prihvatila je stav historičara da “Za dom spremni” nije hrvatski pozdrav i da je neprihvatljiv jer je ustaški. Dileme koje u tom pogledu postoje u vrhu državnog aparata Hrvatske ukazuju na dubinu i širinu ideoloških antagonizama o elementarnim historijskim činjenicama naspram kojih se mora odrediti sistem obrazovanja, a ne da se povodom takvih činjenica odgovornost za ekstremnu međunacionalnu mržnju prebacuje na porodicu i druge odgojne faktore, ovisne od utjecaja u sistemu obrazovanja. Općepoznate zločinačke činjenice odraz su zločinačkog karaktera ustaštva i njegovih simbola. Zato čudi što predsjednica Hrvatske Kolinda ranije nije naučila da pozdrav “Za dom spremni” pripada ustaškoj ideologiji, političkoj, vojnoj i policijskoj praksi integriranoj u ideologiju vodećih fašističkih snaga tokom Drugog svjetskog rata. Ako je pozdrav “Za dom spremni” u kulturi Hrvata postojao prije pojave ustaškog pokreta, onda je šteta što ga je kompromitirala ustaška zločinačka praksa.

Ideološka i politička konfuzija, nedosljednost i proturječnost u propagandnom vokabularu aktuelne predsjednice Hrvatske Kolinde vrlo je štetno za odnose između BiH i Hrvatske. Ona u javnosti tvrdi kako su Hrvati u BiH “najstariji” narod, što znači da su srpski i bošnjački narodi “mlađi” od hrvatskog naroda. Čemu služi ta komparacija? Zašto je njoj potrebno da Hrvate predstavi kao da su “najstariji” narod u BiH? Možda misli da je zemlja Bosna dio teritorije Hrvatske na koju su kasnije dolazili Bošnjaci, Srbi i ostali, pa im ta zemlja izvorno i ne pripada. Ona je o tome trebala dati objašnjenje jer su ljudi i narodi kojih se tiče njena verbalna akrobacija o Hrvatima kao “najstarijem” narodu u BiH prinuđeni da nagađaju šta ona smjera pomoću te poruke. Zar je moguće da predsjednica Kolinda za hrvatsku i evropsku budućnost nudi lažnu prošlost?

OHRABRUJU NEKI POZITIVNI ODGOJNI UTJECAJI U HRVATSKOJ

Kao vrlo korisnu činjenicu treba smatrati odluku Ministarstva obrazovanja u Vladi Hrvatske da se u okviru reformi obrazovnog sistema uvede praksa posjete učenika logoru u Jasenovcu, tako da će se uz obilazak Vukovara kao mjesta stradanja Hrvata obilaziti i Jasenovac kao mjesto stradanja Jevreja, Srba, Roma i drugih u Drugom svjetskom ratu. U istom smislu, kao pozitivnu činjenicu treba smatrati izjavu kardinala Josipa Bozanića da kršćanin “ne može biti antisemit”, te da kršćanstvo odbacuje “bilo koji oblik mržnje prema čovjeku i drugom narodu”. Osuđujući učestale napade na Srbe, slično je izjavio i požeški biskup Antun Škvorčević: “Nedopustivo je hrvatstvo pretvoriti u ideologiju za mržnju i nasilje.” Ideološki, politički i odgojno emancipirani ljudi priželjkuju da svećenstvo Katoličke crkve u Hrvatskoj, BiH i šire na Balkanu, upravo kako to naprijed citiranom rečenicom pokazuju kardinal Bozanić i biskup Škvorčević, provodi univerzalno vrijedne i prihvatljive stavove pape Ivana Pavla II i pape Franje, a da ne provodi političke stavove HDZ-a u dijelovima koji su protivni univerzalnom dobru sadržanom u stavovima Svetog oca i Svete stolice.

Glas antifašizma u Hrvatskoj je snažan, ali su otpori antifašizmu brutalni. Pozitivno reagiranje antifašista u Hrvatskoj respektivna je prepreka profašističkim težnjama. Naprimjer, odbacujući zahtjev za donaciju “Počasnom blajburškom vodu”, gradonačelnica Supetra na Braču Ivana Marković jasno je odgovorila da njen grad slavi oslobođenje ostrva Brač od nacističke i fašističke okupacije, jer je u borbi protiv nacističkih okupatora poginulo 492 bračkih partizana i civila. Glas antifašizma snažno je odjeknuo 22. juna 2019. godine s Brezovice kod Siska na manifestaciji obilježavanja Dana antifašističke borbe (22. juni 1941), kada je formiran Sisački partizanski odred. Na toj manifestaciji nije bilo predstavnika najviših državnih organa Hrvatske. S tog skupa antifašističke poruke poslali su bivši predsjednici Hrvatske Stjepan Mesić i Ivo Josipović, te bivši premijer Zoran Milanović. Osuđena je ustaška zločinačka tvorevina NDH na čelu s Pavelićem.

Početkom oktobra 2017. godine tri opozicijske stranke Istre, Gorskog Kotara i Rijeke – IDS, PGS i RI – u saborsku proceduru stavili su prijedlog zakona kojim se zabranjuje i kažnjava propagiranje nacističkih, fašističkih i ustaških ideja, simbola i pozdrava “Za dom spremni”.

Radovanje zbog takvih pozitivnih izjava jača optimizam da će akademska, politička i crkvena elita u Hrvatskoj osuditi negiranje udruženog zločinačkog poduhvata i veličanje ličnosti odgovornih za zlostavljanje i ubijanje Bošnjaka, te da će osuditi svaki pokušaj relativiziranja i umanjivanja počinjenih zločina, kako onih u Drugom svjetskom ratu, tako i onih u oružanoj agresiji Hrvatske na RBiH.

ILUSTRACIJA O ISPOLJAVANJU USTAŠKIH IDEJA I SIMBOLA

Ustaška ideologija u Hrvatskoj ispoljava se u raznim sadržajima i sredinama. Tako, naprimjer, registrirani su slučajevi: (a) da je kćerci Albanca u Zadru na ruci utisnut ustaško-fašistički simbol, slovo “U”; (b) da se djeci doseljenika u Hrvatskoj dijele majice s ustaškim simbolom; (c) da učitelji i pojedini svećenici po Vukovaru djeci dijele majice s ustaškim znakom; (d) da je vaterpolista beogradske Crvene zvezde, kad je viđen da u bojama svog kluba šeta splitskom rivom, bačen u more, pa je, spašavajući se, pohitao vikati da nije Srbin već da je Crnogorac, što naivnom sportisti nije promijenilo tretman u očima ekstremista; (e) da je tokom augusta 2019. godine na području Knina, Đevrskama i Viškovu bilo više napada na Srbe; (f) da je državljanin Hrvatske na manifestaciji u Bleiburgu 2019. zbog pozdrava hitlerovski ispruženom rukom od Suda u Klagenfurtu kažnjen zatvorom u trajanju 18 mjeseci; (g) da su pojedini Bošnjaci iz BiH, naprimjer Zlatko Hasanbegović i Hido Biščević, odbacili svoj bošnjački nacionalni identitet, a sebe proglasili da su Hrvati islamske vjere, pa su nagrađivani visokim državnim funkcijama koje nisu mogli dobiti Bošnjaci, poštovatelji svog autentičnog nacionalnog identiteta; (h) da je u Zadru na zidu ispisan grafit “ubi Srbina”, a da je, vidjevši to, normalna i lijepo odgojena osoba na riječ “ubi” dopisala slovo “lj”, pa je onda grafit glasio “ljubi Srbina”; (i) da je krajem augusta 2019. godine ustaška zastava NDH u splitskom naselju Gripe istaknuta na dječijem igralištu; (j) da je sredinom augusta 2019. godine službenica Ambasade Hrvatske u Berlinu Elizabeta Mađarević putem društvenih mreža širila rasističke i ksenofobne stavove…

Upravo proustaški desničari koji organiziraju, podstiču i opravdavaju naprijed pomenute i njima slične slučajeve, djelujući protiv države Bosne i Hercegovine, spremni su na savez s četničkim desničarima. U Hrvatskoj se osjeća težnja umanjivanja ustaških zločina u Jasenovcu i drugim ustaškim logorima smrti, kao i težnja umanjivanja društvenog i političkog problema u obliku sve izrazitijeg ispoljavanja ustaških ideja i simbola.

Loše strane stanja u hrvatskom društvu pogoduju manipulacijama širenja međunacionalne mržnje, ksenofobije, islamofobije i rasizma, što se ispoljava negativnim odnosom prema migrantima. Neki mediji ukazuju da čak i pojedini svećenici Katoličke crkve sugeriraju Hrvatima da migrantima ne dozvoljavaju pristup svojim kućama, iako znaju da su papa Ivan Pavao II, a zatim i papa Franjo isticali stav da treba pomoći unesrećenim ljudima koji su morali napustiti svoja ognjišta. Cijeni se da je surov odnos hrvatske policije prema migrantima izraz islamofobičnih utjecaja od vladajućih lidera u vrhu Hrvatske. Čak je i predsjednica Kolinda proteklih godina zapažena da ispoljava, širi i produbljuje islamofobiju, tako da je surovo ponašanje hrvatske policije prema migrantima koji s teritorije BiH pokušavaju ući na teritoriju Hrvatske samo jedna od štetnih posljedica njenih utjecaja. U tom kontekstu zapažena je, objavljena, a zatim demantirana izjava Kolinde u razgovoru s predsjednikom Izraela Reuvenom Rivlinom da je “BiH pod kontrolom militantnog islama”.

I pored takvih činjenica, prema Bruxellesu Hrvatska se dokazuje da bez ksenofobije i mržnje prema migrantima može efikasno kontrolirati svoje granice, jer je to uvjet da Hrvatska uđe u Schengen. U tome je bio motiv Hrvatske da učestvuje na konferenciji koju su UN organizirale u Marakešu i da na tom skupu prihvati Globalni sporazum za sigurnu, urednu i regularnu migraciju (Globalni kompakt za sigurnu, urednu i regularnu migraciju), što je učinilo ukupno 163 zemlje svijeta. Hrvatska je prihvatila taj dokument iako su ga odbacili SAD, Austrija, Mađarska, Češka, Slovačka, Poljska, Latvija, Australija, Čile i Dominikanska Republika, odnosno, iako o povlačenju iz tog sporazuma razmišljaju Italija, Švicarska, Bugarska, Estonija i Izrael. Svjesna svojih desničarskih hipoteka i ekscesa s predznakom ksenofobije, ipak, Hrvatska se nada da će dostići Schengen u vrijeme svog predsjedavanja Evropskom unijom.

ULOGA AKADEMSKE ZAJEDNICE U ODRŽAVANJU USTAŠKE IDEOLOGIJE

Ako se u bilo kojoj društvenoj, stranačkoj, nacionalnoj i vjerskoj sredini pojavi kritika protiv ispoljavanja ustaštva, onda proustaška akademska i politička elita izlazi s propagandom da se u tim društvenim sredinama organizira antihrvatska propaganda i histerija mržnje prema Hrvatima. Oni koji tako propagiraju i ne pomišljaju da u javnost iznesu svoju kritičku ocjenu o društvenoj opasnosti učestalog ispoljavanja ustaških ideja i simbola. Šutnjom o takvim pojavama, ili pak nesrazmjerno blagim reagiranjem na njih, ustvari se svrstavaju na stranu ustaške ideologije i simbolike, propagirajući da kritičari ustaštva organiziraju antihrvatsku propagandu i mržnju.

Takvo njihovo angažiranje u zaštiti ustaštva zanimljivo je jer se ispoljava u kombinaciji vulgarnosti i suptilnosti. Svaku kritiku ustaštva, bez obzira s koje strane takva kritika dolazi, ocjenjuju da ima karakter poistovjećivanja Hrvata i ustaša. Izgleda, njih bi zadovoljilo jedino ako bi sa svih strana dolazila samo šutnja o ustaškom orgijanju, ustaškim simbolima i ustaškoj ideologiji kojom je intonirana mržnja, posebno prema Srbima. Zahtijevati od kritičara protiv ustaštva da ćute o slučajevima proustaškog ispoljavanja međunacionalne mržnje ili o slučajevima negiranja ustaških zločina iracionalna je poruka dijela zagrebačke akademske elite, koja priželjkivanjem šutnje o ispoljavanju ustaštva implicitno opravdava ustaštvo. U tom kontekstu zanimljiv je stav profesora dr. Ive Lučića: “Inače, Hrvatima je najlakše dokazati da nisu ustaše ako dokažu da zapravo i nisu Hrvati nego su Jugoslaveni ili barem građani ‘regije’ koji ni najmanje ne mare za hrvatski identitet, tradiciju i povijest. Oni Hrvati koji doista žele dokazati da nisu ustaše trebali bi valjda najprije potpisati ‘deklaraciju o zajedničkom jeziku’ i proglasiti se ‘antifašistima’ jer je općepoznato da su, a to u zadanom kontekstu znači i Hrvati, fašisti.” Što se pažljivije čita ta rečenica, time se čini da je sve gora i gora za autorov formalni akademski identitet. Kakvom je “naučnom” metodologijom došao do citiranog zaključka, ni vještice ne bi mogle odgonetnuti.

Ne samo od profesora Lučića iz Zagreba već, nažalost, i s drugih strana dopire, upotrebom naučnih titula, vulgariziranje najznačajnijih pitanja za međunacionalne i međudržavne odnose u balkanskoj regiji, kojoj pripada i Hrvatska. Za njegovu od istine beskonačno udaljenu ocjenu opravdano je reći da je propagandistička, obmanjivačka, da nema nikakve veze s naukom, pa u konačnom da je banalna, vulgarna, iracionalna i glupa ako se pod pojam gluposti uvjetno svrsta iracionalnost, ili obratno, ako se pod pojam iracionalnost uvjetno svrsta pojam glupost. Sa stajališta onih koji brinu o svojoj i općoj sigurnosti, redakciji Globusa treba se zahvaliti što, kad već postoje, objavljuje gluposti (iracionalnosti), poput naprijed citirane, jer iracionalnosti, dakle gluposti, najžešće ugrožavaju mir i sigurnost, što je za ljude i narode koji su na taj način ugroženi signal da preventivno pojačaju brigu o svojoj sigurnosti.

Da je naprijed citirana ocjena beskonačno udaljena od istine, potvrđuje činjenica da je u vezi s pokušajem održavanja godišnje “mise zadušnice” u Bleiburgu 2019. godine Katolička crkva u Austriji digla glas protiv ustaštva. Za Katoličku crkvu u Austriji niko, pa ni profesor Lučić, ne može reći da je antihrvatski usmjerena zato što je digla glas protiv ustaštva. Da li je moguće da prema naprijed citiranoj Lučićevoj ocjeni dio hrvatske intelektualne elite misli da bi i Katolička crkva u Austriji bila zadovoljna ukoliko bi se Hrvati odrekli svog nacionalnog i vjerskog identiteta, kako bi time uvjerili crkvene krugove Austrije da Hrvati nisu ustaše? U Austriji niko normalan, kao i u drugim zemljama svijeta, neće poistovjetiti hrvatski narod s ustaškim pokretom. Dakle, želi se kritičare ustaštva utjerati “u šišu” da ne smiju “pisnuti” protiv ustaštva jer će im se prišiti etiketa da su mrzitelji Hrvata i da sve Hrvate poistovjećuju s ustašama.

Iz navedenih i brojnih drugih razloga važno je što antifašisti Austrije insistiraju da se zabrani proustaško orgijanje prilikom okupljanja u Bleiburgu. Po zakonu, u Austriji je zabranjeno okupljanje fašista uz isticanje fašističkih simbola i ideja. Po tom zakonu, zabranjeni su simboli NDH, odnosno simboli ustaša, gdje pripada i pozdrav “Za dom spremni”. Austrijske vlasti i Katolička crkva u Austriji ustaško orgijanje na ranijim manifestacijama “mise zadušnice” za žrtve u Bleiburgu smatraju izrazom fašističkih ideja.

Antifašiste raduju i ohrabruju stavovi Biskupske konferencije Austrije protiv isticanja ustaških simbola i ideja na manifestaciji “mise zadušnice” u Bleiburgu 2019. godine. Buduće manifestacije u Bleiburgu austrijske vlasti neće tretirati kao vjerska okupljanja. Na njih će se primjenjivati zakoni Austrije kao i prema svakom drugom javnom okupljanju.

Ustaškom ideologijom intonirano isticanje zločina u Bleiburgu pokušavaju se relativizirati zločini u pedesetak ustaških logora smrti, od kojih su najpoznatiji Jasenovac, Jadovno, Slano, Kruščica, Koprivnica, Tenja, Đakovo, Lobor Grad, Sisak, Jastrebarsko, Kerestinec… Pred ideološkim neistomišljenicima o zločinima u logoru Jasenovac hrvatski desničari (a) šute ili (b) blago kritički ispoljavaju, ili (c) pokušavaju umanjiti ustaške zločine u tom i drugim logorima.

Afera u vezi s “misom zadušnicom” na Blajburškom polju, koja se proteklih godina održavala uz profašističku politizaciju primjenom ustaškog pozdrava “Za dom spremni”, isticanjem simbola “U” i raznih ustaških parola, poprima karakter relativiziranja zločina u Jasenovcu za koje je odgovoran ustaški režim Hrvatske u vrijeme Drugog svjetskog rata.

Predstavnici najviših institucija Hrvatske, osim predsjednice Kolinde, sredinom aprila 2019. godine u Jasenovcu su odali spomen na žrtve ustaškog zločinstva. Odvojeno od njih, dva dana ranije spomen na žrtve održali su predstavnici Saveza antifašista i predstavnici etničkih manjina u Hrvatskoj, koji su istakli da s predstavnicima aktuelne vlasti ne žele zajedničku manifestaciju spomena na jasenovačke žrtve, jer ta vlast tolerira proustaške manifestacije, simbole i ideje, ističući primjer da nije reagirala na “ustaški dernek u Splitu povodom 10. travnja” na kome su afirmirane ustaške ideje i pozdrav “Za dom spremni”. Pored te činjenice, javnost je negodovala što je početkom maja 2019, u okviru priprema za manifestaciju u Bleiburgu, uz aktivnosti “Počasnog blajburškog voda” u Studentskom domu “Stjepan Radić”, u Zagrebu gostovao osuđeni ratni zločinac Dario Kordić.

Ako se ima u vidu da predsjednica Kolinda nikada nije osudila što se u sredinama HDZ-ove vlasti po imenima ustaških zločinaca daju imena ulica, trgova, škola i drugih javnih objekata, onda se čini licemjernim njeno odavanje počasti žrtvama u Jasenovcu krajem jula 2018. godine skupa s predsjednikom Izraela Reuvenom Rivlinom prilikom njegove zvanične posjete Hrvatskoj.

Indikativno je što na manifestaciji sjećanja na zločine u logoru Jadovno, gdje je, navodno, ubijeno 10.000 Srba, Jevreja, Roma i Hrvata protivnika ustaškog režima, prisustvuju samo predstavnici Saveza antifašista, srpska i židovska udruženja, bez predstavnika državnih i političkih faktora Hrvatske.

KAKO DIO HRVATSKE INTELEKTUALNE ELITE TRETIRA ANTIFAŠIZAM

U okvire iracionalnog ponašanja od dijela akademske elite u Hrvatskoj spada i tretiranje antifašizma. Oni sarkastično kritiziraju (a) velikosrpsku interpretaciju antifašizma, koja šuti o četničkim zločinima uz tvrdnju da su četnici bili antifašistički gerilci u borbi za slobodu; i (b) komunističku interpretaciju antifašizma, koja, navodno, šuti o komunističkim zločinima na čelu s Titom. Dakle, po njihovom, i komunisti su isto kao i četnici zločinci, pa se jednako ni četnici ni komunisti ne mogu svrstati u antifašiste. Ostaje, po njihovom, da antifašizma na prostoru Balkana nije uopće bilo, osim ako oni ustaški pokret na čelu s Antom Pavelićem tretiraju antifašističkim. Čemu služi tako surovo, izvan činjenica i razuma poistovjećivanje četnika i partizana? Zašto je moderna Hrvatska država za svoj ustavni osnov uzela ZAVNOH kao tekovinu antifašističke borbe koju je organizirao komunista Tito ako već sumnjaju u antifašistički karakter Narodnooslobodilačkog pokreta na čelu s Titom? Dakle, nije jasno za koje političke i vojne snage sljedbenici Tuđmanove ideologije i politike smatraju da su bile antifašističke. Neka to jasno i razgovijetno kažu pa makar među antifašiste strpali i ustaše na čelu s Pavelićem, ako neće partizane na čelu s Titom, kao što velikosrpski ideolozi među antifašiste svrstavaju četnike na čelu s “đeneralom” Dražom. Neka kažu da li je ili ne, po njihovom, na prostoru Balkana bilo antifašizma i ko su bili njegovi nosioci, ako ipak smatraju da ga je ikako bilo.

Njihova razmatranja fašizma i antifašizma su konfuzna, nedosljedna, proturječna, besmislena, iracionalna – glupa, ako se pod pojam gluposti uvjetno svrsta iracionalnost ili obratno. U tom pogledu, ideološka i politička zbrka upozorenje je i prijetnja sljedbenicima antifašizma, jer iracionalnost i njegov uvjetno uzet sinonim glupost uzrokuju društvene i političke sukobe, pa i ratove u kojima stradaju životi ljudi, a razaraju materijalna i nematerijalna dobra. Obrazovanje na osnovama takve ideološke i političke zbrke može donijeti ljudima na ovim prostorima, dakle, i Hrvatima, veliku nesigurnost. Zalaganje protiv iracionalnosti, dakle, zalaganje protiv gluposti u ideologijama i politikama, znači borbu protiv snaga koje ugrožavaju mir i sigurnost.

Ideologija i politička praksa vladajućih lidera hrvatskog naroda proklamira neprijateljstvo protiv svega što je vezano za pojam Jugoslavija, koja je, istina, imala konstrukcione greške, ali nije bila ono što proustaški ideolozi o njoj misle i propagiraju. Naprimjer, prijedlog da se čestitom i vrlo sposobnom Budimiru Lončaru, diplomati bivše SFRJ, savjetniku bivšeg predsjednika Hrvatske Mesića, a zatim i Josipovića, dodijeli Medalja Grada Zagreba u političkim i medijskim sredinama hrvatske desnice dočekana je na nož. Negodujući na taj prijedlog, “dvojica umirovljenih generala izašli su iz Hrvatskog generalskog zbora”, a HDZ se “ogradio” od Milana Bandića, svog koalicijskog partnera koji je nosilac prijedloga za dodjelu pomenutog priznanja Budimiru Lončaru.

Zbog proustaške propagande kojom se blatio moralni integritet Budimira Lončara, on je, dosljedan svojoj čestitosti, ponosno odbio primiti dodijeljenu Medalju Grada Zagreba. Umjesto da se ponose što je hrvatski narod imao diplomatu visokog iskustvenog profila i poštenja Budumira Lončara, oni ga se stide iz istih razloga iz kojih se stide Tita, iako je historijski zaslužan za mnogo štošta, pa i za povratak teritorijalnog integriteta Hrvatske, koji je bila razbila ideologija i politika poglavnika Pavelića u korist fašističkog režima susjedne Italije. Poklon Istre i velikog dijela Dalmacije fašističkoj Italiji poglavnik Pavelić višestruko je kompenzirao postavljanjem granica NDH do Drine i Zemuna. Ustaška ideologija usmjerila se protiv Tita, partizana i njihovih sljedbenika kojima pripada i Budimr Lončar, jer su vraćanjem granica afirmirali državu Bosnu i Hercegovinu. Sve to pokazuje da naopaka ideologija, u susretu s činjenicama, proizvodi političke havarije i besmislice na štetu mira i sigurnosti.

Dio akademske elite u Hrvatskoj, pod kontrolom HDZ-a, ideološki je ograničen i onesposobljen da se u korist univerzalnog dobra, mira i sigurnosti suočava s prošlošću, iako je društvena uloga akademske elite da rezultatima istinskog naučnog rada distanciranog od propagande pomogne građanima Hrvatske da se i oni, u korist svog mira i sigurnosti, suoče s prošlošću. Dio akademske elite u Zagrebu smatra da, ako se ne mogu isticati simboli ustaša, onda ne mogu ni simboli partizana ni simboli četnika. Smatraju da je isticanje slike Tita i komunističkog simbola petokrake neprihvatljivo isto kao isticanje slike Ante Pavelića i ustaškog simbola “U”, odnosno isto kao isticanje fotografije Draže Mihailovića i četničke kokarde. Vjerovatno je, po logici takvog poistovjećivanja, prvih dana svog predsjedničkog mandata Kolinda iz svog kabineta izbacila Titovo poprsje. Ideolozi u tendenciji takvog izjednačavanja imaju za cilj negirati antifašistički karakter partizanskog pokreta na čelu s Titom.

NA IDEOLOŠKIM OSNOVAMA USTAŠTVA NIJE MOGUĆE AFIRMIRATI PRAVEDNOST DOMOVINSKOG RATA

Takva ideološka i politička lutanja nanose štetu pravednosti Domovinskog rata protiv srbijanskog agresora. Na ideološkim osnovama ustaštva, u okviru čega se podrazumijeva negiranje antifašističkog karaktera NOB-a na čelu s Titom, nije moguće zaštititi pravednost i antifašistički karakter Domovinskog rata protiv srbijanskog agresora. Afirmirati i čuvati pravednost Domovinskog rata znači potvrđivati da cilj ratovodstva na čelu s Tuđmanom u odbrani Hrvatske od srbijanske agresije nije sadržavao ništa od onoga što je bio cilj NDH-ovog ratovodstva na čelu s Pavelićem. Sumnje u tom pogledu aktuelna i buduće generacije odgovorne za afirmaciju i očuvanje pravednosti Domovinskog rata trebaju smatrati štetom za tu pravednost. Toj šteti doprinosi zabrinjavajuća pojava ispoljavanja ustaških simbola i ideja, posebno ako se od oficijelnih vlasti takvi slučajevi adekvatno, pravno, ideološki, politički i moralno ne sankcioniraju. Zbog učestalih napada na Srbe u Hrvatskoj, u jednom od svojih reagiranja zastupnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj Milorad Pupovac usporedio je današnju Hrvatsku s NDH, na šta je premijer Plenković oštro reagirao, govoreći da je nedopustivo uspoređivati današnju “modernu Hrvatsku s NDH. (…) Nikakve veze nema moderna Hrvatska s NDH…”

Niko ne može argumentirano dovesti u pitanje nužnost i pravednost Domovinskog rata protiv srbijanske agresije na Hrvatsku, a svako realan i objektivan može dokazati nužnost i pravednost Domovinskog rata u Hrvatskoj, pored ostalog, i s ciljem da nestane paradržava “Republika Srpska Krajina”. Međutim, niko ne može argumentirano osporiti da oružana agresija Hrvatske na RBiH nije bila izvan nužde i nepravedna, štetna za Hrvatsku, a ne samo za BiH. Zato je žalosno što je vladajući vrh Hrvatske ostao na strani odgovornih za zločine u BiH za koje je, po pravosnažnoj haškoj presudi, odgovorna “šestorka” (Prlić i ostali).

Ideološka konfuzija proizvela je dualizam Tuđmanove političke i vojne strategije u kojoj je borba protiv srbijanske agresije bila pravedna, a agresija na RBiH nepravedna. Ideološke i zablude i stranputice dijela zagrebačke akademske i političke elite uzrok su nedostatka iskrene osude ustaškog pokreta na čelu s Antom Pavelićem, bar zbog toga što je Istru i Dalmaciju poglavnik poklonio Italiji. Bilo bi zanimljivo ako bi se u Istri i Dalmaciji javio politički pokret s ciljem da se u Hrvatskoj uspostavi entitet pod nazivom “Italijanska Republika Istra i Dalmacija”, s težnjom prisajedinjenja Italiji. Baš bi bilo zanimljivo pratiti kako bi se postojeće ideološke i političke zablude vladajućih hrvatskih lidera ispoljile prema takvom političkom pokretu s obzirom na njihove želje da se entitetskom praksom podijeli i uništi BiH, odnosno s obzirom na to da su u ratu krvarili za nestanak paradržave RSK, a da se trude da u BiH u jačanju RS-a dobiju opravdanje za “treći entitet”.

Entitetska praksa unutarnjeg uređenja država užasno je pogubna novatorija koja se pokušava primijeniti u gotovo svim krizama širom svijeta. Ako se ne zaustavi i ne iskorijeni, tokom 21. stoljeća ta novatorija izazvat će ogromna stradanja ljudi i razaranja materijalnih dobara.

PROČITAJTE I...

Uzalud je resornoj ministrici RS-a Srebrenki Golić slati urgencije u Zagreb, kao što je uzalud načelniku Bosanskog Novog Miroslavu Drljači prijetiti tužbom protiv Hrvatske, koja će izgradnjom nuklearne deponije ugroziti zdravlje i živote na stotina hiljada stanovnika Bosanske krajine, sve dok “njihov čovjek” u državnom predsjedništvu ne shvati da se interesi Srba, Bošnjaka, Hrvata i svih drugih građana mogu zaštititi samo kroz institucije Bosne i Hercegovine, koja jedina ima međunarodnopravni subjektivitet

Trumpova odluka da pozove islamiste da posjete Camp David bila je veoma neobična, i to samo tri dana prije osamnaeste godišnjice napada 11. septembra, ali Trump je u tome vidio dobru priliku za neke glasove na narednim izborima, unatoč činjenici da sukob s Afganistanom nikada nije bio na njegovom dnevnom redu niti je ikad posjetio svoje trupe u toj zemlji.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!