Protokoli Bošnjačkih mudraca

Treba razumjeti da je ovakva propaganda predviđena za konzumaciju od hrvatskih masa u Bosni i Hercegovini koje su već dobrano zatrovane višedecenijskom propagandom i krajnjom dehumanizacijom Bošnjaka. Ma koliko ovakvi pamfleti i tekstovi bili idiotski u svojoj izvedbi, ma koliko bilo očito da je riječ o najprizemnijoj propagandi u koju mogu povjerovati samo krajnje zatucani ili glupi ljudi, moramo shvatiti svu malignost krajnjih namjera Čovićevih medijskih ekstrema.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

U šta se sve može izroditi šovinističko medijsko ludilo i da ono praktično nema granica, naročito ako se hrani hapicom sačinjenom od samoviktimizirajućih narativa i začinjenom krajnjom demonizacijom sugrađana iz drugog naroda, nema boljeg primjera od Čovićevih medija.

Pokušavajući da nekako skrenu pažnju skandalizirane (hrvatske) javnosti s Čovićevog srbovanja i servilnog asistiranja Dodiku prilikom obilježavanja neustavnog 9. januara u Banjoj Luci, što je datum koji je označio i početak golgote za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, Čovićevi medijski poltroni odlučili su se na šagoljanje najekstremnije vrste.

Tako su na portalu Dnevnik.ba izveli profesionalni salto mortale pa objavili urnebesni pamflet koji su nazvali “bošnjačkim Načrtanjem”. Ova škrabotina smjehotresnog naziva “Boing 1999” navodno je “memorandum” bošnjačke “duboke države” nastao još 1999. godine u skrovitim i maglovitim dubinama Bošnjačkog instituta “Adil Zulfikarpašić” (koji je, uzgred, u Sarajevu izgrađen dvije godine poslije i ne zove se tako kako je Dnevnik.ba naveo), a radi se o svojevrsnoj instrukciji za što kvalitetnije i podlije zulumćarenje nad krštenom nejači i čeljadi.

Napisan na čistom novohrvatskom, ovaj sasvim parodični memorandum naravno, “točku po točku” potvrđuje svaku moguću zebnju, strah, opsesiju, stereotip i predrasudu hrvatske političke kulture spram Bošnjaka. On ne samo da legitimizira najekstremnije stavove spram Bošnjaka i Bosne i Hercegovine, već retroaktivno i hronološki amnestira i separatističke avanture poput svojevremene propale Jelavićeve “hrvatske samouprave” s početka milenija.

Toga su svjesni i maliciozni ridikuli s Dnevnika pa se unaprijed ograđuju te nonšalantno tvrde da, ako ovakva idiotska potvora i nije istinita, onda “nevjerovatno dobro korespondira sa stvarnim političkim i društvenim prilikama u BiH”, pri čemu stvarnim nazivaju vlastite sumanute deluzije i fantazije.

S jedne strane racionalan i normalan čovjek na ovakve budalaštine ne može ništa drugo nego da se nasmije, jer je riječ o sasvim infantilnim i suviše očitim podmetanjima, no, s druge strane moramo se prisjetiti da smo se jednako tako 1992. godine smijali velikosrpskim budalaštinama iste nadrealne vrste i istog samoparodirajućeg kvaliteta i da nam je taj smijeh zastao u grlu kada smo na svojim i životima svojih najmilijih osjetili stravične posljedice ovakve propagande.

Treba razumjeti da je ovakva propaganda predviđena za konzumaciju od hrvatskih masa u Bosni i Hercegovini koje su već dobrano zatrovane višedecenijskom propagandom i krajnjom dehumanizacijom Bošnjaka. Ma koliko ovakvi pamfleti i tekstovi bili idiotski u svojoj izvedbi, ma koliko bilo očito da je riječ o najprizemnijoj propagandi u koju mogu povjerovati samo krajnje zatucani ili glupi ljudi, moramo shvatiti svu malignost krajnjih namjera Čovićevih medijskih ekstrema.

Oni žele hrvatsku javnost uvjeriti da postoje nekakvi “Protokoli bošnjačkih mudraca” kao lokalna verzija poznatog antisemitskog spisa “Protokoli sionskih mudraca”. Krajnja namjera potpuno je ista, uvjeravanje vlastitog naroda da onaj “Drugi” u dubini svoje jazbine kuje mračnu i podlu zavjeru te je stoga bilo koja vrste nasilja prema Drugom ustvari samo časni čin narodnog otpora.

Ipak, ma koliko bili opasni ovakvi medijski zahvati, treba vjerovati u postojanje zdravog razuma kod većine hrvatskog naroda te se nadati da će ovakvi opasni idiotluci biti i prezreni i ismijani, kako već i zaslužuju.

 

PROČITAJTE I...

Na stranačkoj sceni u Hrvatskoj, transparentno ili prikriveno, svi rade protiv svih, tako da na stabilnim osnovama niko nije ni s kim. Po ocjeni zagrebačkog publiciste Ivice Relkovića, u Hrvatskoj “već godinama (od)umiru stranke (osim HDZ-a)”. Stanje je u Hrvatskoj “turbulentno”, s puno ekonomskih potresa, obračuna u najvišim institucijama vlasti i “preletačkim” promjenama u saborskim stranačkim klubovima. U raznim oblastima Hrvatska zaostaje, pa opozicijski kritičari ironično ističu da u Hrvatskoj napreduje jedino vladajući HDZ s oko 200.000 članova. Strategiju svojih uspjeha u pridobijanju glasača HDZ zasniva na dubokoj organizacijskoj, programskoj i liderskoj krizi opozicije

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!