fbpx

PROKLETSTVO BOŠNJAČKOG KAMELEONSTVA

Oni zapravo otjelotvoruju onu jeftinu TV reklamu, sa jeftinim obećanjima, u kojoj se razvodnjava ionako već oslabljeno jastvo naše nacionalne svijesti. Podmuklim narativom, ipak nisu kao ona prva titoistička skupina, ali se i dalje proglašavaju za neke građanske alternative u kojima će svakog nespretnog prolaznika hipnotizirati sladorječivošću, te istovremeno načiniti još veći razdor među nama samima

 

Piše: Ahmed KURTO

Novembar je, i još samo djeca u džepovima kariranih kaputa žongliraju dunje, a krezube glave flertuju sa banderama. Pokoji trgovački putnik zastane, pa nad njima zapiše fol, dok cigaretu među zubima u žurbi otresa pod kragnu. Uostalom, Jesenjinu bi ova seoska idila možda i pasala, ko će ga znati. No, sve bi bilo bajno da se naše jastvo ne razvodnjava kao šumeća tableta sa TV reklame, kojom se odagnavaju bolovi u leđima, a onih par naših i preostalih britkih i revolucionarnih glava ne navodi u ralje okorjelog individualizma u kojem će zakupiti staru kolibu u nekoj vrleti, zbaviti limenu peć i izroditi troje djece sa voljenom ženom. Viva La Revolution!

Kada govorimo o “Jesenjinovoj seoskoj idili”, bit će da se ovaj fenomen može izričito pripisati periodu nepristupačnog komunizma, u kojem se zasigurno idolatrijski vladalo, stoga i znalo ko kosi, a ko vodu nosi. Štaviše, u ovim tranzicijskim vremenima, kada se sa demokratijom koketira oči u oči, očeva motika postaje isuviše rustikalna.

Upravo sav taj naboj pasivnosti, nakupljan svih onih crvenih decenija, rezultat je današnje prezasićene nekompetentnosti, pod čijim marketingom, upravo oni trgovački putnici i zastaju i zapisuju folove. No, to ne bi bilo od velikog značaja da se povampireni kvislinzi nisu odlučili na razvlačenje mozga bošnjačkom kolektivnom identitetu zarad jeftinih političkih poena. Takvi su uglavnom obojeni u crveno, hronično melanholični za nekim “ljepšim vremenima”, kada su se naše glave pokuđeno spuštale pred šmekom Orijenta u našim imenima.

Kada su nam čupali zarove sa naših majki, i drobili groblja sportskim centrima. Izgleda da se sistematska diskriminacija nastavlja i dan-danas, naravno, sada u nekom podmuklom predizbornom obliku. U obliku u kojem se i dalje prizivaju diktatori, kolaju oči pred munarama i likuju negiranja svega bošnjačkog, oprostite mi “muslimanskog”, kako bi to oni kazali. Pak, takvi golaći sami po sebi i nisu dorasli ispunjenju zadatka one pomutnje u narodu kao što je naš. Stoga su im odnedavno u pomoć pristigli bošnjački kameleoni, koji se iz dana u dan sve više infiltriraju u svaku poru našeg života.

Oni zapravo otjelotvoruju onu jeftinu TV reklamu, sa jeftinim obećanjima, u kojoj se razvodnjava ionako već oslabljeno jastvo naše nacionalne svijesti. Podmuklim narativom, ipak nisu kao ona prva titoistička skupina, ali se i dalje proglašavaju za neke građanske alternative u kojima će svakog nespretnog prolaznika hipnotizirati sladorječivošću, te istovremeno načiniti još veći razdor među nama samima. Isuviše su “urbani” kako bi se odazivali na te prevladane priče iz romantičarskog devetnaestog stoljeća, ali im na putu ka potpunoj etički-anarhičnoj slobodi i dalje stoji taj šmek Orijenta u imenu, zbog kojeg su nekoć i njihovi djedovi grizli usnu.

Stoga su takvi spremni na kojekakve spletke i obećanja, tek kako bi se dočepali nečijeg zalutalog glasa. I onda se sve češće čovjek upita šta tu preostaje onim britkim i dobroćudnim glavama koje se bore za narodno opće dobro? U ovom pitanju možda se i ponajbolje može napipati ona surova realnost i sve prisutnija rezignacija u kojoj se sapleo bošnjački etnos. Šta je činiti tim revolucionarnim svježim glavama, koje pred preostalim i osakaćenim krakom nekadašnje komunističke hobotnice i onog otpadničkog bošnjačkog kameleonstva motaju duhan i čame sami samcati u nekoj vrleti?

Da li vrijedi čekati, kao što se čekalo i u svim antičkim tragedijama, pojavu “Deus ex machina”, koja će razriješiti ovu besramnu pojavu? Ili možda kleknuti pred individualizmom i nazvati revolucijom tek onu kolibu u vrleti, limenu peć i djecu koju će takva glava izroditi sa voljenom ženom?

Sljedeći članak

Maroko na rubu rata

PROČITAJTE I...

Imajući u vidu sve historijske činjenice, 247 vijećnika ZAVNOBIH-a sastalo se 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić-Gradu s ciljem određivanja budućeg položaja Bosne i Hercegovine. Iako je i tada bilo onih Srba i Hrvata koji su mislili da Bosna ne treba biti posebna cjelina kao ostale republike, ipak je prevladalo mišljenje da Bosna i Hercegovina treba biti posebna republika, što je logičan slijed okolnosti uzmemo li u obzir historijat njene državnosti.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!