Onaj koji želi da sazna, koji ispituje, nasilan je zato što ne zna. Onaj koji je progutao jezik šuti zato što zna. U onom koji ispituje budi se zaboravljeni jezik, prvotne riječi dotiču njegovu misao. On se neće zadovoljiti nijednom od običnih formula jer spoznaje koliko su lažne, on vidi riječi ispod skrame svakodnevnog govora i nespokojan je što ne može pronaći onu pravu
 KULA BABILONSKA, pokušavam da u njoj vidim i prepoznam Jezik. Tetovirani dio čovjeka. Nevidljivi dio njegova iskustva, pod jezikom, gdje je igla logosa u igri ispisala svu povijest. Tu je negdje istinski znak o kojem smo samo sanjali.</p>
<p>Tako je nastao taj jezički zigurat.</p>
<p>Malobrojnima vidljiv.</p>
<p>Uvijek se sjetim toga kad pogledam svoju staru knjigu <em>Iluzionistov grob i lebdeća žena</em>, gdje je likovni urednik maestralno iskoristio Bruegelovu sliku da ispriča priču o knjizi koja se sva skriva u naslovu.</p>
<p>I kolačić zvani KULA BABILONSKA rastapa se na Jeziku, poput pamćenja.</p>
<p> </p>
<p>Valjda onom progutanom.</p>
<p>Koji u šutnji razmišlja o završnom razgovoru.</p>
<p>A to je, zapravo, razgovor svakodnevni:</p>
<p> </p>
<p>– Došlo je vrijeme da se rastanemo. Razgovoru nikad kraja, a toliko je tog u jeziku što nismo ni naslutili.</p>
<p>– Priznajem da je bilo zanimljivih otkrića, ali ipak sam mislio da će biti više riječi o riječima s kojima svaki dan živimo, kao što su pad rasta, ostvarivanje gubitka, narodni kruh, kolegijalni organi, usaglašavanje, kanaliziranje i tome slično.</p>
<p>– Mislim da je važno da se pronađe ključ. Potom sve ide samo od sebe, kao u avanturi: najvažnije je odvažiti se. Nisam spominjao ni crnu ovcu, ni bijelu vranu, iako je posve jasno o čemu je tu riječ. To je za neke isto, ali… je li baš… kao priče o riđokosim ženama?!</p>
<p>– Ostavi ti te svoje ovce i vrane. Šta je sa svijetlom budućnošću i ostacima mračne prošlosti? Šta je s dežurnim krivcima i društvenokorisnim malverzacijama? Pozitivnim nulama? Sivim emisijama? Otuđenom moći? Nepoznatim letećim objektima i nepoznatim letećim subjektima? Objektivnim okolnostima? To ti meni reci. Stisni petlju i kaži!</p>
<p>– Zar to već nije kazano u razmišljanju o da-i-ne jeziku? I zar to nisu samo varijacije na temu. Nova jezička rješenja koja imaju svoj zadat model već hiljadama godina, oblikovana u starijim jezicima, u jezicima koji su se mnogo prije našeg pretočili u pismo. Što je zapisano, ostaje. A fraze su sukus iskustva…</p>
<p>– Iskustvo čovjeka po čovjeku! Mačkovi u vreći! Dosta više i tog grčkog i tog latinskog i tog sanskrta! I sumersko-semitskih naziva! I pisama. Bilo klinastih, bilo kakvih drugih. Valjda i mi imamo nešto svoje! Iz našeg vremena. Zar ne treba uobziriti sve što je usložnjeno i što je zaživjelo? Daj ti meni živu istinu, današnju, a ne tamo neke pjesničke slobode!</p>
<p>– Zanimljiv govor. Licentia poetica.</p>
<p>– Opet ti meni latinski! Lahko je s onim da je ljubav slijepa, u laži su kratke noge (jesu đavola!), tako mu pao grah i šta ti ja znam, de ti meni objasni koliko šta stoji dok cijene skaču i koliko to koga košta? Ima li toga u jeziku?</p>
<p>– Ima. Samo se voda pije na izvoru, a ne na ušću? A što se tiče laži, ona je debela, ali kratka, a istina je tanka, ali dugačka…</p>
<p>– Opet ti?! Zaista misliš da se to iz jezika može vidjeti?</p>
<p>– Iza svake fraze stoji neka priča, stoji neka fama i u njoj nova fraza.</p>
<p>– To je beskrajno.</p>
<p>– Ali postoji. Kao što i mi postojimo samo u jeziku, ne izvan njega.</p>
<p> </p>
<p>I to je istinita <em>Kula babilonska</em>.</p>
<p> </p>
<p> </p>
<p> </p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Živi odlaze, mrtvi se vraćajuSljedeći članak
STRAH I ČEŽNJA
PROČITAJTE I...
SAMO SE ISTI PREPOZNAJU I RAZUMIJU
Samoća je neka vrsta smrti. Odeš u džamiju, u šetnju, vidiš se s prijateljima, ali kad se kahve popiju i priče ispričaju, tromo, bezvoljno, jer znaš šta te čeka, vraćaš se u nešto iz čega si tek nakratko i prividno pobjegao
Treći dan na Majevici i jedno bure za četnike
“Uskoro će krenuti”, dobaci vojnik koji je bio do nas, “uvijek kreću nakon što prestane artiljerijska priprema.” Palo je još nekoliko granata, a onda je sve utihnulo. Čulo se samo pojedinačno puškaranje koje je dopiralo s naše lijeve strane; stari recept koji su oni koristili za odvlačenje pažnje, mada mi nismo bili tako naivni da u to povjerujemo