Procesi u BiH ne samo da su otkočeni, vraćeni su u zonu elastičnosti

Međutim, analizira li se Dodikova zapaljiva retorika i njegovo stvarno djelovanje, primijetit će se oveća aporija. Od svih najava koje se mogu ocijeniti ne samo protuustavnima već i opasnim za opstojnost BiH, niti jednu nije proveo u djelo (referendum o nezavisnosti, otcjepljenju RS, formiranje rezervnog sastava policije, dokidanje odluka visokog predstavnika, nepriznavanje državnih tijela i njihovih odluka).

Piše: Faris NANIĆ

 

Politika je zamršenija vještina negoli se čini prosječnom promatraču, čak i onome koji umišlja da o njoj ponešto zna. Baš kada je ovaj tekst trebao poprimiti svoju finalnu formu, zbog za javnost iznenadnog preokreta, dogovora oko formiranja Vijeća ministara, morao je biti izmijenjen.

Naime, ponukani nevjerovatno blagom reakcijom predstavništva EU u BiH na sve češće provokacije Milorada Dodika, protuustavne izjave, prijetnje referendumom, raspadom Bosne, dokidanjem odluka visokog predstavnika na teritoriju RS-a (iako je to šamar međunarodnoj zajednici i neprovedivo je), ali i govor mržnje (nisu svi Bošnjaci teroristi, ali…), smatrali smo da je potrebno upozoriti javnost na tu činjenicu u svjetlu realne opasnosti za opstanak države, posebno u kontekstu naknadno povučene, slabašno demantirane skandalozne izjave koju je predsjednica Hrvatske dala u razgovorima s izraelskim vrhom.

Samo koji dan prije činilo se da su procesi zašli u zonu plastične deformacije, trajne štete i da je porasla vjerovatnost potpunog političkog zastoja te, u promijenjenim međunarodnim okolnostima, razmatranja i drugih opcija. Kombinacija separatističke retorike Milorada Dodika uz sparing HDZ-a, uvjetovanja HDZ-a za jednodimenzionalne izmjene izbornog zakona, deklarativne podrške Dodiku iz Srbije te Čoviću iz Hrvatske, blokada velikog broja procesa u zemlji, nedjelovanja visokog i predstavnika EU – stvaralo je plodno tlo za takva razmišljanja.

Međutim, analizira li se Dodikova zapaljiva retorika i njegovo stvarno djelovanje, primijetit će se oveća aporija. Od svih najava koje se mogu ocijeniti ne samo protuustavnima već i opasnim za opstojnost BiH, niti jednu nije proveo u djelo (referendum o nezavisnosti, otcjepljenju RS, formiranje rezervnog sastava policije, dokidanje odluka visokog predstavnika, nepriznavanje državnih tijela i njihovih odluka).

Nadalje, blaga retorika saopćenja EU koja se pozivala samo na što brže formiranje vlasti zapravo je značila da se iza zatvorenih vrata dešava živa aktivnost koja je, između ostalog, inicirala najavu SDS-a da je spremna formirati vlast na državnom nivou, odnosno sa svojim partnerima isključiti SNSD iz kombinacije a da time ne naruši niti jedan dejtonski princip. Na tu najavu nije bilo reakcije međunarodnih zvaničnika, dakle, šutnjom su potvrdili slaganje i dali jasan znak Dodiku, ali i Čoviću da se odugovlačenje formiranja vlasti više neće tolerirati, te da se vlast može složiti sasvim demokratski i bez njih.

Istovremeno, SDA je pristala na ublažavanje stava, neki to zovu kompromisom, oko NATO integracija, ne odustavši od njih, ali i pristavši na postizanje konsenzusa o ovom pitanju u RS‑u i na njihovo usporavanje. HDZ je požurio da obavijesti zainteresirane strane i javnost kako više nema nikakvih uvjetovanja pri formiranju vlasti i deblokadi Parlamentarne skupštine, a Dodik je bio spreman potpisati dogovor o formiranju Vijeća ministara i 12 principa za formiranje vlasti na državnom nivou, kojim je potpuno odustao od svoje zapaljive retorike i potvrdio nadležnost države, a ne entiteta za vanjsku politiku i međunarodne integracije, uključivši i odnose s NATO paktom, provedbu Dejtonskog sporazuma u cijelosti, zastupljenost konstitutivnih naroda na svim nivoima vlasti.

Na ovo je posljednje pristao i Čović, koji je i progutao provedbu svih sudskih odluka koje tretiraju izborno zakonodavstvo (ne samo u slučaju Ljubić). Sve naknadne Dodikove izjave, uključiv i onu o ukidanju OHR-a po stjecanju pregovaračkog statusa s EU, odnosno potpisa Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU (što je tek jedan od 5+2 uvjeta za prestanak rada OHR-a, po odluci Vijeća za provedbu mira iz 2008. godine) samo su njegov pokušaj da ublaži očekivane negativne reakcije u RS-u, posebno od opozicije, nadasve na de facto pristanak na podnošenje Godišnjeg nacionalnog plana za NATO kroz formulaciju iz člana 3. sporazuma. Iako je, radi prethodnih iskustava, potrebno zadržati rezervu prema efikasnoj provedbi ovog sporazuma i razumno je očekivati različite interpretacije dogovorenog i potpisanog, posebno od HDZ-a i SNSD-a, može se ocijeniti kako su procesi u BiH ne samo otkočeni nego su vraćeni u zonu elastičnosti, odnosno područje ispravljivih deformacija.

No, jesu li samo back channel razgovori bili odlučujući za ovakav razvoj događaja? Unisone i čvrste reakcije, ne samo Bošnjaka, na posljednje u nizu skandaloznih izjava hrvaćanske predsjednice u odnosu na BiH zabrinule su Hrvatsku, političke predstavnike bosanskih Hrvata, ali i bosanske Srbe i Srbiju. Nesporno je da je plavuša predsjednica iza zatvorenih vrata rekla baš ono što je objavio The Jerusalem Post. To je jasno iz izjave novinarke koja je od izraelskih zvaničnika dobila komunike koji je sadržavao citiranu izjavu, što su izjavili i predsjednički kandidat i bivši premijer Zoran Milanović, te vanjskopolitički novinar i savjetnik dvojice predsjednika Tomislav Jakić.

Hrvaćanski mediji ovaj su put prenosili i bosanskohercegovačke (među njima i jevrejske) stavove pa rezultata Kitarovićkine kontraofanzive nije bilo, a nakon demantija koji je popraćen napadom, uslijedile su još žešće reakcije bosanskih zvaničnika i shvaćeno je da se doseglo dno popustljivosti Bošnjaka, ali i svih bosanskih patriota. To je bila tačka infleksije i stvorili su se uvjeti za promjenu paradigme, ne samo poboljšanjem političke atmosfere već i povlačenjem konkretnih poteza. U nekoliko se dana, od ambisa pogoršanja unutarnjih i odnosa s komšijama, došlo do stabilizacije, sporazuma o formiranju vlasti i principa za njezino obnašanje. I sporazum i prihvaćeni principi puno su bliži SDA nego HDZ-u ili SNSD-u. Može se reći da, ako se sporazum provede i principi budu poštovali, jedini zadovoljan potpisnik bit će SDA. Druga dva morat će svojim biračima objašnjavati zašto su odustali od svojih zahtjeva i napustili svoja obećanja. Naravno, ako je njihovim biračima to uopće važno.

 

 

PROČITAJTE I...

Vrlo je potrebno uočiti da dirigirane migracije preko Bosne i Hercegovine predstavljaju ogroman sigurnosni izazov i prijetnju u prvom redu za Bošnjake. Macron je izrekao nesuvislost o tzv. džihadistima povratnicima koja se oslanja na narativ Christophera Delisa, a koji opet uporište ima u velikosrpskoj propagandi s početka devedesetih godina 20. stoljeća.

Sve ovo možda i ne bi bilo toliko alarmantno da nije činjenice da se baš u ovom kontekstu dešava gotovo sinhronizirano etiketiranje BiH kao “tempirane bombe” ili “legla džihadista” od mnogo važnijih političkih faktora iz Evrope i svijeta.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!