Pripremanje terena u “Aluminiju” za dolazak Olega Deripaske: Vraćanje dugova Rusima

Danas “Aluminij” ima više od 400 miliona maraka duga, od čega je približno 300 miliona za struju Elektroprivredi Hrvatske zajednice Herceg-Bosna. Već godinama traju natezanja između Elektroprivrede i “Aluminija”. Elektroprivreda zaprijeti isključenjem struje, “Aluminij” obeća da će platiti, ne plati. Ali ako HDZ naredi da daju struju džaba, Elektroprivreda će je davati džaba

Piše: Jakub SALKIĆ

“Aluminij” d. d. Mostar isključen je s elektroenergetske mreže. Time je proizvodnja u ovom preduzeću ugašena. Ali sve ovo s “Aluminijem” zapravo je predstava s ciljem da se mostarska kompanija baci u naručje švicarskom “Glencoreu”, odnosno konzorciju koji predvodi “Glencore”, a čine ga još širokobriješki “Feal”, PPD Zagreb i PPD-ova firma “Erdal”.

Sve što je prethodilo ovome dio je iste predstave, koja je počela još 2007. godine. Prije nego što se vratimo na sami početak, potrebno je kazati da Vlada Federacije FBiH ni u kojem slučaju ne smije pristati na aranžman u kojem “Aluminij” dobija nižu cijenu struje od ostalih potrošača, bilo bi katastrofalno da građani Federacije BiH svojim novcem finansiraju proizvodnju aluminija.

Od trenutka kada je osnovan, “Aluminij” nije bio održiv u slučaju da plaća struju po tržišnim cijenama, ali je funkcionirao tako što je sve bilo državno pa se i struja dobijala po prihvatljivim cijenama. U ratnom i poslijeratnom periodu “Aluminij” je postao oličenje segregacije. Bošnjacima i Srbima koji su prije rata radili u ovoj firmi ulaz u krug fabrike bio je zabranjen, nisu dobili udio u vlasništvu u “Aluminiju”. Umjesto njih, dobili su ga Hrvati koji su zaposleni na njihovim radnim mjestima.

U poslijeratnim godinama direktor “Aluminija” bio je Mijo Brajković, koji je s Miroslavom Tuđmanom otvorio obnovljeni “Aluminij”. Brajković nije bio direktor, on je bio vladar “Aluminija”. U to vrijeme predstavnicima federalnih institucija bio je zabranjen ulazak u ovu firmu.

Brajković, poznat i kao veliki zagovornik ulaska “Glencorea” u mostarsku kompaniju, pokušao je još 2007. godine “Aluminij” prepustiti “Glencoreu”. Prilikom pokušaja privatizacije “Glencore International” bio je prvorangirana kompanija, ali do privatizacije nije došlo jer Vlada Federacije BiH nije pristala da “Glencore” dobije povoljniji status i subvencioniranu cijenu struje.

Treba reći i to da je u Brajkovićevo vrijeme, dok je bio na čelu “Aluminija” i dok je slovio za “najpoznatijeg hercegovačkog menadžera”, Vladi Federacije BiH priznato vlasništvo od 44 posto u “Aluminiju”; 44 posto vlasništva je u rukama radnika, ali samo Hrvata, a najviše preplaćenih menadžera poput Brajkovića, te 12 posto u vlasništvu Vlade Hrvatske, odnosno šibenskog TLM-a. No, sporazum o prijenosu vlasništva potpisan je tek nekoliko godina poslije, nakon što je Brajković otišao u penziju, a na mjestu direktora bio Ivo Bradvica. I tada je jedan od zahtjeva bio da Vlada Federacije BiH omogući “Aluminiju” snabdijevanje strujom po povoljnijim uvjetima. Ni tada “Aluminij” nije dobio povoljniju cijenu struje. Gubici ostvareni u poslovanju su postojali, ali nisu bili dramatični. U međuvremenu se desila svjetska ekonomska kriza, snažan pad cijena aluminija na svjetskom tržištu i kula od karata počela se rušiti.

Danas “Aluminij” ima više od 400 miliona maraka duga, od čega je približno 300 miliona za struju Elektroprivredi Hrvatske zajednice Herceg-Bosna. Već godinama traju natezanja između Elektroprivrede i “Aluminija”. Elektroprivreda zaprijeti isključenjem struje, “Aluminij” obeća da će platiti, ne plati. Ali ako HDZ naredi da daju struju džaba, Elektroprivreda će je davati džaba.

Sada, kada je voda došla do grla, svi traže od federalnog premijera Fadila Novalića da riješi problem. Zastupnici u Parlamentu FBiH iz HDZ-a (odnosno stranaka okupljenih oko Hrvatskog narodnog sabora) čak prijete da će blokirati rad institucije nedolaskom na sjednice ako se problem “Aluminija” ne riješi. Neosporno je da treba sačuvati 900 radnih mjesta, ali po koju cijenu?! Ako je cijena da svi građani Federacije BiH finansiraju proizvodnju aluminija koji će “Glencore” prodavati i na njemu zarađivati, onda takvo rješenje nema nikakvog smisla.

HDZ-ova politika glavni je krivac za stanje u “Aluminiju”, dograbili su ga kao ratni plijen, učinili ekskluzivno hrvatskom firmom u kojoj Bošnjaci i Srbi nemaju šta tražiti, upravljali njime tako da su svi ponešto hajrovali, a najviše HDZ, kojem je ova firma uvijek služila kao bankomat. Sada Dragan Čović mudro šuti o “Aluminiju”, a predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora Božo Ljubić pere ruke i sve prebacuje Vladi FBiH, tvrdeći da je ona najodgovornija za rješavanje problema u kojem se firma našla. Također, ustvrdio je da je apsurdno da Elektroprivreda “privatnom poduzeću ‘Arcelor Mittal’ Zenica struju daje za 42 eura po megavat satu, a ‘Aluminij’, koji je u njezinom vlasništvu skoro 50 posto, mora nabavljati tu istu struju po 78 eura po megavat satu”. Problem Bože Ljubića jeste taj što zaobilazi istinu. Naime, Elektroprivreda BiH isporučuje struju “Arcelor Mittalu” Zenica po cijeni iznad 50 eura po megavat satu. S druge strane, EPBiH za 2019. godinu nema zaključen sporazum o isporuci električne energije za “Aluminij”. Sporazum o isporuci struje ove su dvije kompanije imale u 2017. godini. Tada je cijena struje bila u rasponu od 37 do 38 eura po megavat satu.

“Aluminij” možda i plaća struju po 78 eura za megavat sat, a tu struju nabavlja od Elektroprivrede HZHB. Ali to u principu ništa ne znači, jer “Aluminij” svakako ne plaća tu struju. Neko drugi će je platiti umjesto “Aluminija”, pa će opet HDZ-ove firme, u ovom slučaju EPHZHB, biti na dobitku. Pitanje je ko će pokupiti ekstra profit.

No, vratimo se na potencijalne kupce. Cijela ova predstava postaje zanimljivija ako znamo da iz “Glencorea” stoji ruski oligarh blizak Vladimiru Putinu Oleg Deripaska, čovjek koji je donedavno bio pod američkim sankcijama. Obogatio se devedesetih godina trgovinom aluminijem u vrijeme dok se pod ruševinama SSSR-a vodio “aluminijski rat” bandi koje su nastojale preuzeti kontrolu nad njegovom proizvodnjom i prodajom.

“Glencore” je suvlasnik u Deripaskinoj kompaniji “Rusal”. Ova se kompanija na sve načine nastoji uvesti u vlasništvo “Aluminija”. Drugi dio konzorcija, zagrebački PPD, trgovac je plinom. Pogađate čijim? PPD ima ugovor s “Gazpromom” o distribuciji plina. Pandža je nedavno ponosno objavio da je “Glencore” osigurao sredstva da “’Aluminij’ funkcionira još nekoliko dana” i time pokazao ko je poželjan partner. Što nije uspio Brajković, treba dovršiti Pandža.

U tih nekoliko dana Vlada FBiH pregovara s kupcima zainteresiranim za dokapitalizaciju “Aluminija”. Među njima je, naravno, i “Glencore”. Ali opet je sve zapelo na subvencijama za struju. “Glencore” traži garanciju da će dobiti struju po 50 eura za megavat sat i garanciju za sigurno snabdijevanje. Ministar energije rudarstva i industrije FBiH Nermin Džindić izjavio je u ponedjeljak nakon sastanka s “Glencoreom” da su “predstavnici švicarske firme problematizirali pismo koje su sami poslali Vladi, te da su se neprofesionalno povukli iz pregovora”. Tražili su struju po cijeni od 50 eura, a na sastanku su se predomislili i rekli da žele još nižu cijenu.

U igri je i multinacionalna firma “WAQT Trade LLC” sa sjedištem u Dubaiju. Predstavnici firme “WAQT Trade LLC” bili su na sastanku u Vladi FBiH. U pismu namjere istaknuli su da ova firma želi kupiti cjelokupan dio koji je u vlasništvu Vlade BiH (44 posto) i malih dioničara (44 posto), što je ukupno 88 posto vlasništva, čime bi imali većinu da odlučuju o svim daljnjim potezima. Žele zadržati sve uposlenike i povećati dugoročnu proizvodnju na 300.000 metričkih tona sirovine, jer imaju veliko iskustvo u proizvodnji aluminija. Nekoliko dana nakon sastanka tražili su dodatne podatke od Vlade Federacije BiH, što im je i poslato. Sada se čeka njihov konačan odgovor. Iz “Aluminija” poručuju da nemaju vremena za dubinske analize, indirektno poručujući i da ne žele firmu “WAQT Trade”. U međuvremenu se javila još jedna kompanija zainteresirana za “Aluminij”.

Treba napomenuti i to da je u vlasništvu Vlade FBiH 44 posto dionica, a niko neće kupiti kompaniju koja grca u dugovima ako nad njom nema potpunu kontrolu. Čak i da imamo ozbiljnog kupca za udio koji je u vlasništvu Vlade Federacije BiH, pitanje je ko će mu prodati ostatak dionica, barem toliko da dobije većinski paket. Hrvatska ima 12 posto, ali posljednjih dana iz Hrvatske mudro šute, njih se problemi u “Aluminiju” ne tiču.

Dakle, kriza u “Aluminiju” nije ništa novo. Za stanje u kojem se kompanija nalazi nikada niko nije odgovarao, a ima osnova za krivičnu odgovornost brojnih direktora – od Mije Brajkovića pa nadalje. A upravo se Mijo Branković putem medija nudi kao “spasitelj”. Ono što se već dugo priprema u hrvatsko-ruskoj kuhinji sada konačno dobija potvrdu, a to je da Rusi žele svoj dio kolača. Žele naplatiti podršku Draganu Čoviću na isti način na koji naplaćuju i podršku Miloradu Dodiku preuzimanjem i dosljednim uništavanje državnih firmi. Šifra: Rafinerija nafte Bosanski Brod.

A kako to radi Oleg Deripaska? Najbolji je primjer susjedna Crna Gora; slučaj “Kombinat aluminijuma Podgorica” (KAP). Na tender za prodaju većinskog paketa dionica podgoričkog Kombinata aluminijuma 2005. godine javio se “Rusal” Olega Deripaske, ali je nakon netransparentne procedure prodat off shore kompaniji “Salamon Enterprises”, koja je također Deripaskino vlasništvo. Većinsko vlasništvo prodato je za svega 48 i po miliona eura, ali je privatizacioni aranžman naknadno promijenjen 2009. godine.

Zbog pada cijene aluminija na svjetskom tržištu i poskupljenja električne energije, KAP se našao u nevoljama još i prije početka svjetske ekonomske krize, koja je situaciju samo pogoršala. Crnogorska Vlada, pritisnuta tužbom koju je ruski investitor podnio uz odštetni zahtjev od 300 miliona eura, navodno, zbog podataka koje je Vlada sakrila tokom privatizacionog procesa, iako je i sama podnijela kontratužbu, pristala je na ugovor o poravnanju koji je Rusima osigurao državne garancije za kredite od preko 130 miliona eura koje, pošto nisu otplaćivali, sada vraćaju građani Crne Gore, i to uvećane za još četrdesetak miliona, koliko iznose kamate.

Kombinat je, nakon toga, napravio i novih pedesetak miliona eura duga za električnu energiju koju je potrošio, a nije platio Elektroprivredi. Jedno vrijeme KAP je, na osnovu miga vrha vlasti i uz logističku podršku crnogorskog elektroprijenosnog sistema, krao struju iz evropske interkonekcije koju će, po svemu sudeći, također platiti građani.

KAP je bankrotirao i otišao u stečaj. Dugovi su, ne računajući otplatu 170 miliona eura za pale garancije, narasli na 360 miliona.

Ista sudbina namijenjena je i mostarskom “Aluminiju”. Deripaska će ga “oderati”, izvući sve što vrijedi i šutnuti neka se onda država brine za radnike. To se ne smije dopustiti.

PROČITAJTE I...

“Jedan dio ćemo finansirati i voditi mi iz Tuzlanskog kantona, a to je do Karaule, do tunela, a dalje onaj dio koji pripada Sarajevskom kantonu vodit će Vlada Kantona Sarajevo. Za to su odvojena sredstva u iznosu od 60 miliona KM. Ako ne bude prevelikih zahvata što se tiče tunelske izgradnje, koja je malo sporija, očekujem da ćemo u ovom periodu od tri do tri i po godine uraditi najveći dio posla”

Nacionalističko nastojanje Hrvatske da Bosnu i Hercegovinu, u prvom redu bošnjačku politiku, prikaže Evropi i svijetu u najgorem mogućem svjetlu počiva na jasno postavljenoj strategiji, čiji je osnovni cilj dobijanje prava na direktno uplitanje u unutarbosanska pitanja, pod izgovorom da će Hrvatska na taj način zaštititi Evropu od militantnih Bošnjaka, koji su skloni terorizmu i radikalizmu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Valter 15.07.2019.

    Zasto bi se drzava brinula o hrvatskoj firmi. Radnike koji su izgleda iskljucivo hrvati mozemo samo poslati u HR ili neka se HR brine o njima kad Aluminij bankrotira.

    Odgovori
    • Nabijem ih 17.07.2019.

      Treba “vojskom” dakle golom silom zauzet Aluminij i napraviti eksproprijaciju eksproprijatora!!! Ko od radnika hoce radit nek radi i dalje a “meneđersko-seratorske” guzice za Zagreb Sa “U”-hatim facama moze samo tako pa nek RH salje svoja “pojacanja” ALUMINIJ NIJE HRVATSKA NIT CE BIT I NE SMIJE SAPTOM PAST

      Odgovori
  • Fare 15.07.2019.

    Dobar clanak. Samo me interesuje zasto se preko jos nekih, vama slicnog razmisljanja, televizijskih kuca ne napravi slicna video reportaza!? Tj. iako je Alumiji sveprisutan na TV-u, fali ipak reportaza sa ovakvim argumentima. Danas, nazalost, manjina ima strpljenja citat opsiran clanak a svima nam je u cilju da ovakvo misljenje dopre do sviju. Dosta ih ne shvata da je ovo paravan za stosta i tek pocetak belaja. Pozdrav!

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!