Pripadaju li muslimani Njemačkoj

Prošle je sedmice u Berlinu održana Njemačka islamska konferencija (Deutsche Islam Konferenz), koju od 2006. godine organizira Vlada Njemačke. Ove je godine na konferenciji, među ostalima, govorio i ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer, koji je naglasio da im je jedan od glavnih ciljeva uspješnija društvena, vjerska i politička integracija muslimana u Njemačkoj, kojih je u toj zemlji četiri i po miliona

 

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ KASLI

 

Skandal se desio već na samom otvaranju konferencije. Prvi govornici nisu ni otvorili svoje fascikle, a na Twitteru je već bilo objavljeno kako su učesnicima konferencije u bifeu dvorane u kojoj se održavala kao mezu ponudili – krvavice, uz njih i kobasice. Otvarajući konferenciju, njemački ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer kazao je kako “traže islam koji podržava vrijednosti i pravila Njemačke”. Kakav je to tačno islam, teško je reći, ali je moguće pretpostaviti nakon ponuđenih grickalica u bifeu.

Ako organizatori konferencije zaista ne znaju da muslimani ne jedu svinjetinu, onda se postavlja pitanje kakva je to islamska konferencija koju organiziraju oni koji nisu upućeni ni u temelje islama? Ili ako su organizatori svjesno ponudili svinjske kobasice, onda se postavlja pitanje je li to taj islam koji zagovara Njemačka? Da li integracija muslimana u njemačko društvo znači odustajanje od svojih temeljnih vrijednosti?

Njemački dužnosnici, čini se, još nisu načisto sami sa sobom o tome kakav je status muslimana u toj zemlji. “Islam ne pripada Njemačkoj”, kazao je Seehofer u martu ove godine, sablaznivši tom rečenicom kancelarku Angelu Merkel, koja je morala čistiti iza njega i popravljati štetu. “Neupitno je da je historijski karakter naše zemlje kršćanski i jevrejski, međutim, s oko 4,5 miliona muslimana u Njemačkoj, islam je postao dio Njemačke”, naružila je tada Merkel vođu bavarskih demokršćana. “Islam vjerovatno pripada Njemačkoj”, razmišlja, otprilike, danas Seehofer i tvrdi kako se ulažu ogromni napori da islam i Njemačka postanu kompatibilni.

Prošlo je dvanaest godina otkako je njemačka vlast uspostavila islamsku konferenciju. Njezin je cilj bio uspješna vjerska i društveno politička integracija muslimana u Njemačkoj. Međutim, vremena su se promijenila i u njemačkom su društvu, kada su u pitanju muslimani, danas bitne drugačije teme. No, o pitanjima migranata ili ekstremizmu nije se previše govorilo u Berlinu. Dva su pitanja bila ključna tokom konferencije, a to su pospješivanje integracije na terenu i edukacija imama.

Upravo je ta druga tačka već duže vrijeme jedna od važnijih tema u njemačkom društvu. Ko plaća imame u džamijama u Njemačkoj i hoće li i kako džemati plaćati porez. “Naš je cilj da džamije u Njemačkoj više ne zavise od donacija iz inostranstva”, prenosi DW izjavu Markusa Kerbera, sekretara za unutrašnjopolitička pitanja, inače idejnog tvorca Islamske konferencije. Na pitanje da li to znači uvođenje poreza muslimanima na istom principu po kojem kršćani u Njemačkoj plaćaju crkveni porez i finansiraju rad svojih crkvi, Kerber nije eksplicitno odgovorio. Kazao je kako je preduvjet za uvođenje poreza to da džamije ispunjavaju osnovne zahtjeve njemačkog prava i zakona.

Seehofer je, osim svojim izjavama, izazvao kontroverze i prilikom lobiranja za izbor novih članova konferencije. Nije to bilo prvi put da se o toj temi vode mučni sporovi. Još pred početak prve konferencije, prije dvanaest godina, unutar Islamske zajednice došlo je do svađe i bojkota konferencije zbog izbora delegata. Seehofer je sada lobirao da se među učesnicima konferencije nađu pojedinci koji djeluju mimo islamskih udruženja. Iako je pomalo teško spojiti ta dva pojma, riječ je o, kako ih zovu, sekularnim muslimanima. Seehoferovi favoriti bili su Seyran Ateş, osnivačica “liberalne” Ibn Rushd džamije u Berlinu, i stručnjak za islamizam Ahmad Mansour. Nasuprot njima, bili su predstavnici utjecajnih organizacija, poput predsjednika Centralnog vijeća muslimana Aimana Mazyeka i Abdurahmana Atasoya iz Tursko-islamske unije za vjerske poslove (DITIB).

Predsjednik turskog udruženja Unija internacionalnih demokrata Bulent Bilgi kaže za Stav da bi glavni cilj ove konferencije morao biti integracija muslimana u njemačko društvo. Međutim, kada se pogledaju teme i šta se dešavalo na konferenciji, onda se stječe dojam kako je cilj asimilacija muslimana.

“Osim toga, na konferenciji se ne govori o islamofobiji, ne govori se o napadima na muslimane, već ih se samo prikazuje ‘krivcima’. Onda se raspravlja kako da se ti ‘krivci’ civiliziraju, kako da se stvori evropski islam. Nikada nije postojao arapski islam, turski islam, pa zašto onda da bude njemački ili evropski islam?”, kaže Bilgi, naglašavajući da je islam jedan i nepromjenjiv.

Komentirajući učesnike konferencije, Bilgi navodi da su većinom u pitanju osobe koje su protivnici islama i uz to nisu ni eksperti. “To je kao da nekog vegetarijanca stavite na čelo mesne industrije”, kaže Bilgi, dodajući da konferencija do sada nije imala nikakvog efekta. Štaviše, bila je uvredljiva za muslimane. Pojašnjava da muslimani ovu konferenciju ne shvataju ozbiljno niti prihvataju da je ona islamski autoritet, ali da se ne zna kako može izgledati u budućnosti.

Kada su u pitanju servirane svinjske kobasice, Bilgi ističe da su ove stvari simbolične, odnosno, pokazatelj kakav islam neki žele, te da ovo nije samo vrijeđanje muslimana već i uvreda inteligencije čitavog društva. “Koju svrhu može imati konferencija koju je organizirao njemački ministar koji kaže da ‘islam ne pripada Njemačkoj’? Koliko van ovoga okvira može uspjeti? Ono što su bitna pitanja jeste da li je islamska konferencija potrebna i koju bi svrhu trebala imati? Smatram da je itekako potrebna jer je, posebno u zapadnom svijetu, jasna slika o muslimanima i zbog toga je bitna komunikacija među stranama. Međutim, prvo bi ministar koji konferenciju organizira trebao imati objektivan stav o islamu. Zatim bi učesnici trebali biti zaista eksperti po ovom pitanju i ljudi koje muslimani prihvataju kao autoritete. Potrebna je međusobna dobra namjera i razumijevanje, a cilj bi trebao biti da muslimani bez ikakvih diskriminacija budu ravnopravni”, objašnjava Bilgi, ističući da muslimani žive u skladu s njemačkim ustavom.

Jedno od ključnih pitanja ovogodišnje konferencije bilo je i odvajanje islamskih udruženja u Njemačkoj od drugih država, odnosno, nakana da se ona sama finansiraju, kao i da sama udruženja educiraju imame u džamijama. Ovo se najviše odnosi na turska udruženja, koja su i najbrojnija u Njemačkoj.

Kritike u protekle dvije godine odnosile su se, prije svega, na propovjednike i imame iz Njemačko‑turske unije za vjerske poslove (DITIB). Drugi kamen spoticanja jesu molitve za turske vojnike u Siriji. Seehofer je na konferenciji naglasio svoj cilj, da inostrani utjecaj na njemačke džemate zamijeni vlastitim strukturama, ali i kod praktične obuke imama. On je rekao da bi to trebale organizirati islamske zajednice u Njemačkoj i da je obuka imama i u interesu njemačke vlade. Seehofer je istovremeno najavio program pod nazivom “Džamije za integraciju”, preko kojeg bi islamske zajednice mogle dobijati pomoć za njihov rad na integraciji. On ovom prilikom nije rekao koliko se novca planira izdvojiti za ovaj program.

Na dosadašnjim konferencijama nije se govorilo o suštinskim pitanjima slobode religije, uglavnom se raspravljalo o humanitarnom radu ili muslimanskim dušebrižnicima u zatvorima.

Seehofer tvrdi da će, kao ministar u čijem su resoru i domovinska pitanja, njemačkim muslimanima pomoći da, kako je rekao, ojačaju svoj njemački i muslimanski identitet i promoviraju identifikaciju s njihovom njemačkom domovinom, a sve to u cilju promocije “islama u Njemačkoj, iz Njemačke i za Njemačku”.

Njemački mediji nakon konferencije tvrde kako je Islamska konferencija, dvanaest godina nakon što je sazvana i uprkos mnogim kontroverzama, “neobičan korak Njemačke u pokušaju da integrira muslimanske zajednice u njemačko društvo, i to po međunarodnim standardima”. Dalje se navodi kako je samo Austrija, koja već više od 100 godina ima zvanični Zakon o islamu i koja je ovaj zakon 2015. godine i zvanično reformirala, otišla korak dalje u pojedinim oblastima.

Nije nimalo nevažno naglasiti kako je konferencija održana u vrijeme (stranačke) borbe za nasljednika Angele Merkel. Islam i muslimani sve su važnija tema u toj zemlji, ali i dio te zemlje, jer čine oko pet procenata stanovništva i odnos prema njima bit će važan prilikom odlučivanja o pobjedniku. Posebice jer u Njemačkoj rastu antimuslimanski osjećaji i utjecaj krajnje desnice. Pred Njemačkom je dosta posla jer nemaju sagovornika koji će govoriti u ime svih tamošnjih muslimana niti znaju koliko džamija danas postoji u toj zemlji. Na kraju, ali ne najmanje važno, na Islamskoj su konferenciji učestvovali i predstavnici Bošnjaka: Benjamin Idriz, Edin Atlagić, Adela Kazija i Asim Jelovac. Predsjednik Islamskog kulturnog centra Berlin Meho Travljanin bio je uvodničar panela o temi Faktori uspjeha uspješne integracije džemata u komunalnom kontekstu, na primjeru IKB-Berlin.

“Islamska konferencija jedan je od bitnih podija za muslimane u Njemačkoj, koja je organizirana 2006. godine od tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova. Tada je započeta ta tematika da je oficijelna politika same Njemačke podrobnije se htjela pozabaviti temom islama i muslimana u Njemačkoj”, rekao je Travljanin za Radio BIR.

Bošnjaci već nekoliko godina učestvuju s krovnom organizacijom, Islamskom zajednicom Bošnjaka u Njemačkoj, kao članovi konferencije. Meho Travljanin pozvan je da bude uvodničar u integracijsko-političkom dijelu rada konferencije s temom o iskustvu zajednice Bošnjaka u Berlinu, koja naredne godine proslavlja 30 godina postojanja.

 

 

 

 

 

 

 

PROČITAJTE I...

“Vlada je i zakonska rješenja i amandmane jednoglasno podržala. Volio bih biti u prilici da vidim koje su to zamjerke, odnosno dodatni prijedlozi parlamenta, kako bismo mogli zajednički doći do usaglašenog teksta ovih dugo iščekivanih zakonskih rješenja. Nadam se da će se to vrlo brzo desiti jer ovi zakoni trebaju stupiti na snagu početkom obračunskog perioda ili eventualno s krajem polugodišta. Realni rok početka primjene ovih zakona sada može biti samo 1. juli 2020. godine. Na ovim zakonima radimo dugo vremena i zakoni su prošli redovnu parlamentarnu proceduru, koja je uključivala i javnu raspravu”

Početkom 2019. godine Egipat, Uprava kiparskih Grka, Grčka, Jordan, Izrael i Palestina sklopili su sporazum u Kairu o formiranju “Istočnog mediteranskog plinskog foruma” s ciljem uspostave regionalnog tržišta prirodnog gasa i izgradnje saradnje usredotočene na energiju. Sve te zemlje tretiraju Tursku kao da ona nema 1.577 kilometara obale Sredozemnog mora. Isto tako tretiraju Lebanon, a na vrh svega toga, Uprava kiparskih Grka tretira turske Kiprane kao nepostojeće i nevrijedne dijeljenja prirodnih resursa

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!