fbpx

Prilika da redefiniramo prioritete

Umjesto da tugujemo za javnim manifestacijama ramazanske kulture, koja nažalost često prelazi u svoju suprotnost, imamo priliku da zahvaljujući izolaciji u kojoj se nalazimo u ovom ramazanu osjetimo njegove istinske vrijednosti. Ovo se posebno odnosi na našu vezu s Gospodarom i članovima uže porodice

 

Piše: Sanadin VOLODER

Mnoge narodne mudrosti u Bošnjaka utemeljene su na islamskim izvorima i vrijednostima, međutim, postoje i primjeri suprotnosti između navedenog.

Jedan je takav primjer Poslanikova, a. s., dova u kojoj je tražio da mu Allah nešto da, pa da mu to oduzme, pa da mu opet dadne. Bošnjaci ovu Poslanikovu dovu nažalost koriste kao kletvu dabogda imao pa nemao s jasnim uvjerenjem da neimaština više pogađa onog koji je nekad imao nego onoga koji je stalno u siromaštvu.

Kada analiziramo Kur’an, hadis, biografije poslanika i uspješnih ljudi kroz historiju, možemo jasno zaključiti da su usponi i padovi u životima pojedinaca, naroda, država i civilizacija jedina konstanta, tj. da se periodi blagostanja i iskušenja smjenjuju.

Kur’anski ajet Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last! (El-Inširah, 5-6) je najjasnija poruka vjernicima da su poteškoće i olakšanja međusobno povezana.

Život poslanika Jusufa i Musaa posebno odražavaju uspone i padove, što je neiscrpna inspiracija za vjernike.

Koliko je bogataša koji su nakon uspješnog početka dotaknuli dno i izgubili sve, ali su opet našli načina i vratili se, te ostvarili još veći uspjeh. Zašto se to dešava tako često da je postalo skoro pa klišej mnogih motivacionih priča o uspjehu ili filmova baziranih na biografijama poznatih, odnosno uspješnih osoba?

Odgovor se krije u prednosti promjene percepcije kroz promjene stanja. Jednostavno, da bi se košarkaš odrazio i dohvatio koš, mora se spustiti bliže podu kako bi uzeo snagu. Zato nek nam ova izolacija zbog pandemije virusa korona bude period kada ćemo svesti račune sami sa sobom i redefinirati prioritete i ciljeve.

Ako pandemiju virusa korona koju živimo od marta i koja će još potrajati posmatramo na ovakav način, zasigurno ćemo se radovati više nego tugovati što će nam korona “ukrasti” dio ramazana ili možda cijeli ramazan.

Umjesto da tugujemo za javnim manifestacijama ramazanske kulture, koja nažalost često prelazi u svoju suprotnost, imamo priliku da zahvaljujući izolaciji u kojoj se nalazimo u ovom ramazanu osjetimo njegove istinske vrijednosti. Ovo se posebno odnosi na našu vezu s Gospodarom i članovima uže porodice. Jesu javni i veliki iftari posebno u ljetnom periodu velika radost vjernika i blagodat slobode u kojoj uživaju ove generacije, a o čemu su ranije generacije samo mogle sanjati. Međutim, zbog pretjerivanja i kiča trpe primarne vrijednosti i ciljevi ramazana, a posebno žene kojima je mjesec ibadeta pretvoren u mjesec “kuhanja” i čuvanja djece, dok se muškarci s iftara u restoranima šetaju gradom prije i poslije teravije.

Sjetimo se ramazana u toku Agresije na Bosnu i Hercegovinu i opsade Sarajeva, Goražda, Bihaća, Mostara… Sjetimo se ramazana u kojima su najbolji sinovi našeg naroda iftare i sehure, više gladni nego siti, dočekivali u hladnim bunkerima na prvim linijama odbrane. Posebno se sjetimo ramazana koje su postili Bošnjaci u koncentracionim logorima agresorskih vojski. Sjetimo se zasađenih sarajevskih parkova koji su hranili grad pod opsadom četiri godine.

Bošnjaci su prvi put nakon trostruke agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu tokom 90-tih godina uspjeli obnoviti većinu srušenih džamija, izgraditi stotine onih čija je izgradnja bila spriječena u prošlom sistemu, kada intenzivnu urbanizaciju nije pratila izgradnja džamija. Štaviše, obnovljene su i pojedine džamije koje su bile srušene u Drugom svjetskom ratu ili nakon njega. Međutim, pandemija virusa korona odvojila je vjernike od džamija, što je, ako pravilno razumijevamo procese, odličan vaz-nasihat od Gospodara svjetova da preispitamo svoj odnos prema džamiji i džematu.

Materijalna dobra mogu se nadomjestiti, ali ljudi i socijalne građevine koje nastaju njihovim udruživanjem najvažniji su resurs svakog društva i u ovom teškom periodu moraju biti jače nego ikad. Ako smo uspjeli obnoviti i izgraditi hiljade džamija nakon rata, moramo sačuvati naše džematske odnose u toku pandemije kako bismo izazove koji nakon nje slijede lakše mogli prebroditi.

Iz svega navedenog izvucimo pouku i promijenimo odnos prema sebi, porodici, prema domovini, zemlji koju su nam roditelji ostavili u amanet da je obrađujemo, prema komšiji, prema domaćim proizvođačima, prema društvu, prema džamiji, džematu i državi u cjelini.

Jedan od kur’anskih opisa čovjeka na najbolji način oslikava kako su ustvari iskušenja dobrobit za ljude: Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti. Imali smo Agresiju, poplave 2014. godine i sad pandemiju virusa korona, čiji se kraj i posljedice još ne naziru.

Neka nam ovaj Poslanikov hadis bude moto vremena izolacije u kojem smo sada: Iskoristi pet stvari prije nego dođe drugih pet: svoju mladost prije starosti, svoje zdravlje prije bolesti, svoje bogatstvo prije siromaštva, svoje slobodno vrijeme prije zauzetosti i svoj život prije smrti.

Zar nije došlo vrijeme da preuzmemo odgovornost za svoje postupke? Pripremimo se i provedimo ovaj ramazan kao da nam je posljednji jer mnogo je života pokosila korona, mnogo je onih koji su ostali bez posla zbog pandemije. Pitanje je kad će mnogi ponovo osjetiti rahatluk u kojem su živjeli prije pojave korone.

Zasadimo naše vrtove, njive, polja… Očistimo naše domove, avlije, ulice, džamije i najvažnije: preispitajmo svoje duše i pripremimo ih za sjetvu ibadeta i dobrih djela, a potom očekujmo plodove u vidu blagodati. Budimo spremni za blagodati koje je za svoje iskrene robove pripremio Gospodar svjetova u najboljem mjesecu u godini.

Kad ovo jednom bude jučer, nemojmo sebi dopustiti da budemo isti kao prije pandemije, budimo barem za zeru bolja verzija sebe. Budimo promjena koju želimo vidjeti u društvu!

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!