fbpx

Prilagođavanje novim uvjetima: Misli lokalno, djeluj lokalno

Virus nam je nametnuo promjene od kojih će se neke vjerovatno i zadržati u društvu i privredi nakon što pandemija prođe. Ne možemo očekivati da će se sve vratiti u “normalu”, jer neće. Na makroekonomskom nivou mnogi ekonomisti predviđaju značajne promjene u poimanju neoliberalnog kapitalizma kakav smo imali do prije mjesec. Međutim, mnogo je važnije ono što se dešava na mikronivou, na nivou preduzeća, svake pojedinačne firme

Piše: Jakub SALKIĆ

Bez obzira na to kada će zdravstvena prijetnja od virusa SARS-CoV-2 proći, privredi će trebati dosta vremena da se oporavi i ponovo stane na noge. To se vjerovatno neće desiti do kraja ove godine. A do tada se mora živjeti i raditi, ako se, naravno, može raditi. Jedna od najfascinantnijih ljudskih osobina jeste sposobnost prilagođavanja, a pošto ljudi čine privredu, to je onda i osobina privrede. Koliko smo sposobni da se prilagodimo novim okolnostima, toliko ćemo biti uspješni u prevladavanju ekonomskih posljedica pandemije.

Virus nam je nametnuo promjene od kojih će se neke vjerovatno i zadržati u društvu i privredi nakon što pandemija prođe. Ne možemo očekivati da će se sve vratiti u “normalu”, jer neće. Na makroekonomskom nivou mnogi ekonomisti predviđaju značajne promjene u poimanju neoliberalnog kapitalizma kakav smo imali do prije mjesec. Međutim, mnogo je važnije ono što se dešava na mikronivou, na nivou preduzeća, svake pojedinačne firme.

Promjene na tom mikronivou osjetit ćemo svi pojedinačno, a tu dolazi do izražaja naša sposobnost prilagođavanja. Ova kriza nas je naučila nekoliko bitnih lekcija o samoj suštini privrede i privređivanja.

Poljoprivreda. Prva lekcija koju smo još na samom startu krize naučili jeste važnost vlastite poljoprivredne proizvodnje. Kada nastupe teška vremena, sve se države zatvaraju i čuvaju ono što imaju, a najvažnije što se ima za sačuvati jeste hrana. Bosna i Hercegovina je posljednjih dvadeset godina bila zavisna od uvoza hrane, a istovremeno smo imali približno 50 posto neiskorištene obradive zemlje. Novčani podsticaji poljoprivrednicima i proizvođačima hrane u razvijenim zemljama već se odavno ne smatraju nedozvoljenim državnim intervencionizmom na slobodnom tržištu zato što je poljoprivreda označena kao strateški važan sektor koji ne može opstati i ponuditi konkurentne cijene proizvoda bez novčane podrške države. I Bosna i Hercegovina uvela je poljoprivredne podsticaje. Bez obzira smatrali to dovoljnim ulaganjem, danas je kristalno jasno da moramo više uložiti u poljoprivredu, jer jedino tako možemo biti sigurni iz aspekta snabdjevenosti hranom. Vrlo su brzo bosanskohercegovačke vlasti reagirale na svim nivoima da podstaknu poljoprivrednike da što više zasiju ove godine. Tako je Vlada Federacije BiH, odnosno Ministarstvo poljoprivrede, najavilo da će finansirati proljetnu sjetvu u smislu refundiranja troškova poljoprivrednika za sjemenski i sadni materijal, gnojivo i zaštitu. Slično su uradile i neke lokalne zajednice, poput Grada Cazina, dok je Općina Novi Grad Sarajevo besplatno dala zemljište u svom vlasništvu poljoprivrednicima na korištenje. Sve ovo pokazuje da se poljoprivreda počela ozbiljnije shvatati u našem društvu.

Mali lokalni biznis. S druge strane, korona kriza nam je ukazala i na važnost lokalnih malih biznisa, među kojima su svakako i poljoprivrednici, koji su u ovakvim situacijama, iako manje otporni na šokove zbog toga što nemaju finansijske zalihe, ipak prilagodljiviji. Istovremeno, u kriznim situacijama budi se kod potrošača ekonomski patriotizam, pa nastoje kupovati što je moguće više domaće. U tom kontekstu već su se pojavile inicijative koje ukazuju na važnost kupovine domaćih proizvoda i važnost podrške malim lokalnim biznisima. Primjera radi, Privredna komora Federacije BiH pokrenula je promotivnu kampanju za kupovinu domaćih proizvoda, a isto je uradio i Ekonomski fakultet u Sarajevu. Jedna privatna prodavnica domaćih proizvoda iz Sarajeva, “Balkantina”, pokrenula je akciju “Kupuj od malih”, nastojeći potaknuti potrošače da razmišljaju u smjeru da će kupovinom od malih domaćih proizvođača sačuvati male firme od propadanja. Platforma za grupnu kupovinu “CityDeal” ovih dana također pokreće projekt kojim nastoji pomoći malim preduzećima tako da korisnici kupuju usluge i proizvode sada, a koriste ih kasnije. Primjera radi, platite večeru u restoranu danas, a na večeru ćete otići za nekoliko mjeseci kada restorani počnu raditi. Time pomažete nekom restoranu da preživi ove teške dane, a vas čeka vaša večera kada to bude moguće realizirati.

Lokalni turizam. Još jedan važan segment ekonomije jeste turizam. Vjerovatno i najteže pogođena grana privrede korona krizom. Dolasci turista izvana i odlazak turista vani u ovoj godini vjerovatno neće biti mogući, čak i kada se pandemija smiri, proći će dosta vremena dok se države potpuno otvore. To daje priliku za putovanja unutar granica vlastite domovine. Istina, teško će biti nadomjestiti manjak prihoda od dolazaka stranih turista, posebno ako se uzme u obzir ukupna potrošnja turista, ali isto tako, nisu zanemarivi ni potencijalni prihodi od domaćih turista koji će biti prisiljeni novac za ljetovanje, umjesto u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Turskoj ili bilo gdje drugo, potrošiti u Bosni i Hercegovini. U svakom slučaju, ako taj novac ne potroše na putovanja unutar BiH, vjerovatno će ga potrošiti na nešto drugo, ali tako da će novac svejedno ostati u Bosni i Hercegovini.

Digitalizacija poslovanja. Već živimo u digitalnom dobu i proces prelaska na digitalno poslovanje u svim sferama odavno je u toku. Korona kriza samo je ubrzala taj proces. Posebno se to odnosi na online kupovinu. Sve firme koje su u ovih nekoliko sedmica mogle da pređu na online narudžbe i dostave na adresu to su učinile. Htjeli mi to ili ne, to je budućnost trgovine. Samo što nam je budućnost došla mnogo brže nego što smo to očekivali. Kada potrošači jednom steknu naviku da kupuju online, ta navika ostaje bez obzira na to što će se okolnosti promijeniti, što će se sve vratiti u “normalu”, neku novu “normalu” sasvim sigurno, a ne onu koju smo imali do prije mjesec. A dok bude potražnje, firme će se tome prilagođavati. Istovremeno, uzaludni su bili pozivi javnim institucijama da digitaliziraju svoj rad, da se, recimo, možete prijaviti na evidenciju nezaposlenih putem e-maila, da ne morate ovjeravati fotokopiju lične karte, da poslove koje imate u općini obavljate online. Javna uprava takve je zahtjeve godinama tvrdoglavo odbijala. Sada sve to funkcionira, sve može. To je razvojni skok od čitave svjetlosne godine.

Rad od kuće. Možda i najzanimljivija promjena koju smo doživjeli jeste rad od kuće. Nije to bilo nepoznanica ni prije korona krize, ali niko se nije usuđivao krenuti u do tada nepoznato područje. Danas nam rad od kuće, gdje je god to moguće, djeluje sasvim normalno. Sigurno će i nakon što zdravstveni rizici prestanu brojni poslodavci ozbiljno razmatrati mogućnost rada od kuće svojih uposlenika. Kada stavite na papir troškove zakupa prostora, komunalnih usluga, opreme, inventara i svega što uz to ide, sasvim je jasno da su uštede ogromne, a ni uposlenicima neće biti mrsko raditi od kuće. Radnici će imati manje troškove za prijevoz, neće morati gubiti vrijeme u saobraćajnim gužvama, imat će fleksibilnije radno vrijeme, moći će bolje planirati svoje radno, ali i slobodno vrijeme itd. Mogućnost je to koju će mnogi poslodavci sigurno ozbiljno razmotriti.

Ključna riječ ove pandemije jeste lokalno. Umjesto one poznate krilatice “misli globalno, djeluj lokalno”, danas smo došli do toga: “misli lokalno, djeluj lokalno”. Sve nabrojane promjene koje nam je donijela pandemija zapravo su lijepo uvezan lanac. Proizvodnja domaće hrane, kupovina online s dostavom na kućnu adresu, koja je ujedno i radno mjesto. Uz to dolazi i lokalni turizam, u čijem je središtu opet ponuda domaće hrane i proizvoda i usluga malih lokalnih biznisa.

Ovo naravno ne znači da će nestati izvoznog dijela ekonomije. Firme će uvijek težiti da svoje proizvode i usluge plasiraju vani, na tržišta s većim potencijalom, ali mnoge firme će na bolan način naučiti lekciju da prvo valja imati dobru bazu u lokalnom tržištu pa tek onda razmišljati o internacionalizaciji poslovanja. Razlog je otpornost na globalne šokove. Firme koje su bile dominantno vezane za izvozna tržišta, primjera radi za italijansko, sada imaju problem jer ne mogu proizvode plasirati na to tržište. Bez plasmana proizvoda nema ni prihoda, a u ovakvoj krizi ne može se brzo pronaći alternativa. “Lokalizacija” poslovanja ipak daje kakvu-takvu sigurnost u vremenima globalnih kriza. A kako veći stepen globalizacije znači i veći utjecaj globalnih kriza, kojih će uvijek biti, na ekonomije svake zemlje pojedinačno, osigurač je u vidu lokalnog tržišta neophodan.

Ova kriza nas je za kratko vrijeme naučila da više ne postoje nezamislive stvari i nedodirljivi principi. U neoliberalnom kapitalizmu državni intervencionizam na tržištu bio je nezamisliv. Sada znamo da je itekako moguć. Primjera radi, prije nekoliko mjeseci bilo je nezamislivo da vlada jednom odlukom može ograničiti slobodno formiranje cijena proizvoda. A može. I uradila je to. Prvo su ograničene marže za prehrambene proizvode, a nakon toga i na gorivo.

Nacionalizacija kompanija bila je svojstvena za socijalizam i komunizam, ali vidimo da ni u kapitalizmu to nije nemoguće. Primjera radi, u Njemačkoj. Jedan od načina spašavanja kompanija i radnih mjesta jeste i to da država kupuje udjele u preduzećima koje spašava.

Prije nekoliko mjeseci djelovalo je kao fikcija predlaganje pojedinih ekonomista uvođenje univerzalnog dohotka za sve građane zbog činjenice da se proizvodnja sve više automatizira, što danas imamo uređaje s vještačkom inteligencijom koji mogu zamijeniti ljude na brojnim pozicijama. Danas to više nije fikcija nego realnost. Primjera radi, Danska će pokriti do 90 posto plaće radnika firmama koje imaju veliki pad prihoda zbog pandemije kako ne bi otpuštale radnike. Druge države to također rade, u skladu sa svojim mogućnostima. Naravno, ni Bosna i Hercegovina nije izuzetak.

Promjene su tu, neke vidimo, neke još ne možemo prepoznati, a nama ostaje samo da se adaptiramo na nove uvjete.

 

PROČITAJTE I...

Program predviđa i drugi set mjera koje za cilj imaju vratiti ekonomiju u 2021. godini na rast iz februara 2020. godine. Vlada Federacije BiH na raspolaganju ima samo instrumente fiskalne politike, što joj uveliko ograničava prostor za manevriranje i upravljanje krizom. Dakle, sve što Vlada Federacije može učiniti u ovom trenutku da potakne ekonomski rast odnosi se na djelimično oslobađanje privrede fiskalnih i parafiskalnih nameta, zatim preusmjeravanje novca iz budžeta u projekte koji bi mogli potaknuti ekonomski rast, a sve to uz krajnji oprez da se ne ugrozi priliv novca u budžet i finansiranje osnovnih obaveza Vlade Federacije BiH za plaće, socijalne naknade i penzije

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!