fbpx

Prihvatili bi oni ideju o predvojničkoj obuci da je njihova

Nadati se da je riječ tek o paravanu kojim ova grupica prikriva strastvenu želju da na vlast dođe neka njihova “britka sablja i hrabro srce” pa bi im tada i predvojnička obuka odjednom postala odlična ideja. Bolje bi bilo i za nas i za njih da su takvi ipak samo cinični i oportunistički beskarakterni poltroni nego da su potpuno operirani od zdravog razuma te da zaista vjeruju u opasne budalaštine koje pišu.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

“Slobodan si samo ako možeš sam sebe braniti. A narod koji ne može sebe da odbrani treba da se zabrine za budućnost i slobodu… Moramo ojačati namjensku proizvodnju, komercijalno, ali i za ‘ne daj Bože’. I mislim da ćemo morati uvesti predvojničku obuku ponovo.”

Da su političke ambicije i ostrašćenost u određenim krugovima bliskim strankama nastalih od SDA restlova prešli svaku granicu i počeli ozbiljno utjecati i na zdrav razum, pokazuju reakcije iz tih krugova na ove citirane izjave i najave Bakira Izetbegovića da bi se trebala uvesti predvojnička obuka.

Ova više nego dobrodošla Izetbegovićeva inicijativa, koju bi morao podržati svaki Bošnjak kojem je stalo do vlastitog naroda i države, našila je na sasvim očekivan otpor svih onih koji Bošnjacima ne misle dobro i koji bi ih najradije držali goloruke i nespremne.

Ono što nije uobičajeno jeste to da se cinični otpor ovoj Izetbegovićevoj ideji, ali i uopće bilo kakvom proaktivnom političkom tretmanu problema sigurnosti i zaštite naroda i države, pojavio i iz onih “pravaca delovanja” odakle se tome inače ne bi nadalo. Još je nevjerovatnija retorika kojom se pokušalo napasti na ovaj prioritetan proces ojačavanja bošnjačkih kapaciteta za samoodbranu.

Nastranu stranačka pripadnost, ali gotovo nadrealno zvuči slušati kako pojedine dojučerašnje zaklete patriote nastupaju s nepatvorenom jugokomunističkom i FGR retorikom i zamjenom teza, želeći ustvrditi da je, i to upravo u današnje vrijeme, kada je opasnost toliko očita, bilo kakva priča o ugroženosti države i naroda ustvari “šuplja priča” nacionalističkih ili populističkih političara.

Ima nešto duboko uznemirujuće slušati ljude dok se koriste umobolnom retorikom, čije su i sami do jučer žrtve bili, o tome kako navodno postoji neka dilema, neki izbor između biti patriota ili biti pošten, biti nacionalno osviješten ili socijalno osjetljiv, voditi računa o sigurnosti ili ekonomiji…

Nisu sami po sebi problematični ni napadi na SDA niti na Bakira Izetbegovića, svako je slobodan imati vlastiti politički ukus i izbor, izuzetno je problematičan razlog zašto ih se napada i zašto se napada na pozitivne ideje i procese koje bi svaki zdravomisleći Bošnjak trebao podržati taman dolazile i od Milorada Dodika.

Nažalost, očito je da u ovom slučaju prste imaju i neke mračne podzemne struje kojima je primarni cilj rušenje SDA, a naročito Bakira Izetbegovića, ama baš po svaku cijenu, ali i činjenica je da je mnogo dobrih, ali neinformiranih ljudi, sasvim nesvjesnih o čemu se radi, potpalo pod utjecaj ovakve maliciozne zamjene teza.

Nadati se da je riječ tek o paravanu kojim ova grupica prikriva strastvenu želju da na vlast dođe neka njihova “britka sablja i hrabro srce” pa bi im tada i predvojnička obuka odjednom postala odlična ideja. Bolje bi bilo i za nas i za njih da su takvi ipak samo cinični i oportunistički beskarakterni poltroni nego da su potpuno operirani od zdravog razuma te da zaista vjeruju u opasne budalaštine koje pišu.

PROČITAJTE I...

Ništa se nije propustilo, na sve se stiglo. SDA je prvoosnovana stranka u BiH. U pola godine je uspostavila stranačku strukturu u svim bitnim mjestima, ne samo u BiH i Jugoslaviji već širom svijeta, do Amerike i Australije. A zatim je spektakularno pobijedila na novembarskim izborima. Atmosfera u “Holiday Innu” tog 26. maja 1990. godine bila je istinski svečana, bili smo ponosni na sebe, na govornike, na prepunu salu, na dobru organizaciju

Možete zamisliti kakav je odnos mogla imati jedna ostrašćena srpska policija prema uhapšenim, utamničenim, nezaštićenim “Turcima”, koji su, uz to, još i “Alijini mudžahedini” i koji “hoće rat”. Kakve su te torture mogle biti... Kakvo nečovječno postupanje protiv uhapšenih, protiv čitavog bošnjačkog civilnog stanovništva... U prvo vrijeme nisu nam ni advokate dozvoljavali. Jedna politika koja je kriva za genocid u Bosni šta je tek mogla činiti s nezaštićenim žrtvama na “svojoj teritoriji”, u kraljevačkim i bjelopoljskim kazamatima. Mučenja, batinanja, elektrošokovi, držanje u samicama po više mjeseci

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!