Pričaj srpski da te ceo Bazdulj razume

Bazdulju nije mrsko potegnuti do Budve da bi ondje branio “pismo koje je ugroženo raspadom Jugoslavije” i da bi učestvovao na skupovima u kojima se “progon ćirilice” naziva “genocidom nad pismom”, no nekako mu je teško i mrsko da kaže barem jednu riječ u odbranu bosanskog jezika u Srbiji ili manjem bh. entitetu, u kojem je jako čest gost, a gdje se taj jezik najbrutalnije negira, ili da spomene genocid u genocidom uništenom Višegradu.

 

Strastvena srbofilija Muharema Bazdulja čini se da nema granica. U čvrstoj namjeri da za srpsku mitomaniju postane Meša mjesto Meše, a svjestan oskudnosti vlastitih kapaciteta, Bazdulj je odlučio upornim i predanim srbovanjem nadoknaditi manjak talenta.

Vođen takvim ambicijama, nakon što je u Višegradu, tom dvostrukom stratištu bošnjačkih muškaraca, žena i djece, kao član žirija, zajedno s Nemanjom Kusturicom, uručivao književne nagrade četničkom vojvodi Bori Čorbi, prisustvovao manifestacijama kojima se veličala brutalna srbijanska okupacija Bosne i Hercegovine 1918. godine kao nešto što su s radošću dočekali “i muslimani i rimokatolici”, te pokušavao minimalizirati direktne veze narastajućeg desničarskog rasizma i islamofobije u Evropi s velikosrpskom idejom, Bazdulj se ovih dana bavi i odbranom navodno ugrožene ćirilice.

I to u Crnoj Gori.

Bazdulju nije mrsko potegnuti do Budve da bi ondje branio “pismo koje je ugroženo raspadom Jugoslavije” i da bi učestvovao na skupovima u kojima se “progon ćirilice” naziva “genocidom nad pismom”, no nekako mu je teško i mrsko da kaže barem jednu riječ u odbranu bosanskog jezika u Srbiji ili manjem bh. entitetu, u kojem je jako čest gost, a gdje se taj jezik najbrutalnije negira, ili da spomene genocid u genocidom uništenom Višegradu.

Nije ni potrebno spominjati da Bazdulj za ovako predanu borbu za “srpsku stvar” nije dobio ništa, a izgubio je sve, prije svega bilo kakvo poštovanje u sredini iz koje je potekao, jer jedno je imati određene afinitete, ma koliko bili perverzni, no sasvim je drugo dotaći moralno dno u pokušaju ispunjenja vlastitih opsesija. /M. Drnišlić/

PROČITAJTE I...

Knjiga dr. Franje Jurića pokušava ocrtati put časnih sestara riječju i fotografijom. Bilo je i određenih problema tokom izrade knjige jer je arhivsko gradivo časnih sestara bilo poprilično uništeno i zagubljeno. S druge strane, postojala je bogata fonoteka, bogati albumi, ali isto tako i sjećanja časnih sestara koje su službovale u Bihaću, što je bilo dovoljan materijal da se pokuša rekonstruirati 125 godina plodotvornog rada časnih sestara u ovom dijelu Bosne i Hercegovine

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • vlahomlat 20.09.2019.

    Mnogo je gadova i izdajica svake vrste medju Bosnjacima. Generacijama su ljudi odgajani po komunisticko/hedonistickoj tezi -“u se, na se, i poda se” tako da vlada sveopsti manjak morala, manjak srama, manjak svijesti i savijesti. Tako biva kada se zaboravi ona stara teza “glavu dam ali obraz ne dam.”

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!