Prevara zvana “Nova Palestina”

Iako je nepoštenje konstanta američke politike glede palestinsko-izraelskih odnosa, opet se može govoriti o stepenima tog nepoštenja. Ako je suditi po procurelim detaljima tzv. “dila stoljeća”, Trumpova administracija dosegnula je nove dubine beščašća (čudi li se iko?) prijedlozima koje je naškrabao mlađahni, do grla s ilegalnim kolonijalnim naseljima interesno povezani zet Jared Kushner

Piše: Bojan BUDIMAC

Benjamin Netanyahu, kojem je izraelsko društvo peti put dalo dovoljno glasova da bude u poziciji da formira (ekstremno desničarsku) Vladu, između ostalog, bazirao je svoju predizbornu kampanju na obećanju aneksije ilegalnih kolonijalnih naselja na okupiranoj teritoriji Zapadne obale. O nezakonitosti aneksije ne vrijedi arčiti tastaturu, ali te najave još jednog prekoračenja međunarodnih zakona i normi, uz časne izuzetke turskih zvaničnika, nisu naišle ni na kakvu osudu, izraz “zabrinutosti” ili bilo kakvu reakciju (bjelo)svjetskih političara i/ili organizacija. Nivo tolerancije prema izraelskim razbojništvima je, izgleda, neograničen.

Ustvari, izazvale su izjavu muža Ivanke Trump, zeta i specijalnog savjetnika predsjednika SAD-a Jareda Kushnera, koja je u vrijeme davanja zvučala u najmanju ruku čudno. Naime, zet je izrazio nadu da će Izrael pogledati (njegov) mirovni plan prije bilo kakve unilateralne akcije glede Zapadne obale.

Plan koji je Kushnerov tast Donald Trump nazvao “dilom stoljeća” još prije nego što je ijedno slovo stavljeno na papir jeste dvogodišnji plod mentalnih akrobacija narečenog Kushnera i izaslanika SAD za Bliski istok Jasona Greenblatta, koji ima za cilj da, upotrijebit ću olinjali klišej zapadnjačke žurnalistike, “vrati mirovni proces na kolosijek (ili tračnice)”, odnosno da ustanovi okvir za obnavljanje palestinsko-izraelskog dijaloga. Dijaloga do čijeg je definitivnog prekida došlo upravo zbog Trumpove odluke da proglasi Jerusalem glavnim gradom Izraela i preseli Američku ambasadu u njega.

Trump je u međuvremenu ukinuo pomoć UN Agenciji za palestinske izbjeglice (UNRWA) i zatvorio kancelariju Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) u Washingtonu. Da, valja spomenuti i da je unilateralno priznao pravo Izraela na okupiranu Golansku visoravan, što nema direktne veze s Palestinom i Palestincima, ali govori tomove o njegovoj snishodljivosti prema cionističkoj tvorevini i njenim neutaživim apetitima.

Prije mjesec je Kushner rekao da će taj famozni mirovni plan biti obnarodovan tokom jula, poslije ramazana. Uvijek se treba pribojavati “senzibilnosti” američkih administracija na muslimanske vjerske praznike, to nam govori iskustvo. Međutim, neko se ipak pobrinuo da plan procuri i nedavno je izraelski portal Israel Hayom (izdanje na hebrejskom) objavio osnovne tačke ovog plana.

Kushnerova izjava odmah je postala mnogo jasnija. Naime, ako se plan prihvati (teško, da ne kažem nemoguće), neće biti potrebe za aneksijom – Palestinci će se “dobrovoljno” odreći ukradene teritorije.

Jedna stvar mora da se kaže jasno – Sjedinjene Američke Države nikad nisu bile pošteni posrednik (“honest broker”) između Palestine (Palestinaca) i Izraela. Nikad. Nema te političke korektnosti koja može “omekšati” tu činjenicu, a američko blebetanje o tome nije ništa drugo do gebelsovština najgore vrste. No, iako je nepoštenje konstanta američke politike glede palestinsko-izraelskih odnosa, opet se može govoriti o stepenima tog nepoštenja. Ako je suditi po procurelim detaljima tzv. “dila stoljeća”, Trumpova administracija dosegnula je nove dubine beščašća (čudi li se iko?) prijedlozima koje je naškrabao mlađahni, do grla s ilegalnim kolonijalnim naseljima interesno povezani zet Jared Kushner.

Procurilo je sljedeće: predviđeno je da plan potpišu tri strane: Izrael, PLO i Hamas. “Država” koja bi se zvala Nova Palestina bila bi ustanovljena na ostacima Zapadne obale i Gaze. Jerusalem neće biti podijeljen nego “dijeljen”, s tim što bi kontrola pripala Izraelu. Palestinci koji žive u njemu bit će palestinski državljani, ali će Izrael voditi općinu i, shodno tome, kontrolirati zemlju. Status quo svetih mjesta bit će zadržan. Izraelci neće imati prava da kupuju kuće od Palestinaca i obrnuto. Ovdje moram ubaciti opasku, pa nisu ih ni do sada kupovali, kolonijalističke bande su ih otimale silom. Da bi dobila pravo da organiziraju obrazovanje u Jerusalemu, novoformirana palestinska država plaćat će porez Izraelu.

Slično je s oružanim snagama, nova država neće imati prava na oružane snage, nego će za odbranu od “vanjskog neprijatelja” (čovjeku staje mozak od zapitanosti ko bi to mogao biti) plaćati Izraelu. To se zove “prodaja cigle” ili reket u mafijaškom svijetu, a tom svijetu ovakve ideje pripadaju.

Zapadna obala imala bi od suverenosti dva granična prelaza na granici s Jordanom, i tu se izgleda stvar sa suverenošću i kontrolom granica završava. Ah da, Izrael će tokom tri godine puštati utamničene Palestince. Uzgred, Jerusalem Post nedavno je pisao da su za prvih nekoliko mjeseci ove godine izraelske vlasti utamničile 1.600 Palestinaca, od čega 230 djece i 40 žena. Od toga je 500 u tzv. administrativnom pritvoru – pravno gledano, crna rupa poput Guantanamoa, bez optužnice i bez suđenja utamničeni u administrativnom pritvoru mogu biti zadržani beskrajno. O njihovom (mal)tretmanu postoje hrpe izvještaja prije svega izraelske nevladine organizacije “B’Tselem” (koju Netanyahuova Vlada itekako guši). No, vratimo se famoznom planu.

Autori plana (Kushner i Greenblatt) tvrde da se on sastoji iz dva dijela – političkog i ekonomskog. Zet kaže da mu je cilj bio da postavi realističan, moguć za izvesti plan koji, prema kojem bi, ako bi se proveo, objema stranama bilo mnogo bolje. No, ako su ove kapi esencija tog “dila stoljeća” tačne, onda je fakat da se “mirovnim planom” želi postići svojevrsno održavanje statusa quo uz smanjenje troškova okupacije.

Ekonomski podsticaji izgledaju ovako: Egipat će dati zemljište za razvoj privrede Gaze, na kojem će biti izgrađen aerodrom. Gaza ima izbombardirani nefunkcionalni aerodrom i odmah se postavlja pitanje zašto na teritoriji Egipta. Na toj će teritoriji Palestinci moći graditi fabrike i obrađivati zemlju, ali neće moći živjeti na njoj.

Za povezivanje Gaze sa Zapadnom obalom predviđena je izgradnja autoputa (na visini od 30 metara), čiju bi izgradnju finansirala Kina s 50%, a Južna Koreja, Australija, Kanada, SAD i Evropska Unija s po 10%.

Plan predviđa da petogodišnje troškove osnivanja “Nove Palestine”, koji se procjenjuju na 6 milijardi dolara godišnje, snose zemlje Zaljeva 70%, SAD 20% i EU 10%. Izbori su predviđeni da se održe u toku godine nakon osnivanja. Nakon potpisivanja sporazuma, Hamas bi se razoružao i predao naoružanje Egiptu.

A onda cure “interesantni” detalji. Ako bi bilo koja palestinska strana odbila ovaj sporazum, SAD bi otkazale svaku finansijsku podršku Palestincima i vršile bi pritisak na druge zemlje da i one to učine. Ako bi predsjednik palestinske vlasti Mahmoud Abbas potpisao, a pak Hamas ne, rat protiv Gaze imao bi punu podršku SAD-a.

Pri tome zet kaže da ovo nije pokušaj nametanja američke volje regiji. Ne, nego je vrhunska diplomatija valjda? Ah, da, “balansa” radi – ako Izrael odbije sporazum, SAD će presjeći finansijsku podršku, koja je sada na nivou 3,8 milijardi dolara. Hmm, baš bih volio da gledam taj film. Naročito ako je tajming za potpis dok su SAD u predizbornoj groznici, a Kushnerov tast računa na drugi mandat.

No, s obzirom na to da je “dil stoljeća” toliko nagnut na izraelsku stranu, nema razloga da bude odbijen s njihove strane. Izrael će i dalje biti u mogućnosti da kontrolira skoro svaki aspekt života Palestinaca u “Novoj Palestini”, jer ono što on nudi jeste suverenitet Bantustana. “Dil” neće razmontirati aparthejd sistem, niti će zaustaviti postepeni genocid, kako izraelski historičar Ilan Pappe karakterizira ono što se od 1948. radi palestinskom narodu.

Međutim, aparthejd i postepeni genocid nije smetao nakazama iz čak 41 zemlje da se takmiče u pjevanju (?) u telavivskom “Expo Centru”, izgrađenom na ruševinama palestinskog sela Al Shaykh Muwannis, koje je uništeno 1948. godine prilikom etničkog čišćenja Palestine. Da, naravno, govorim o “Eurosongu”, koji se baš “koincidentalno” dešavao u vrijeme kada se obilježava godišnjica (71) Nakbe, odnosno katastrofe, kada je više od 800 hiljada Palestinaca protjerano iz svojih domova. Praktično, cijeli je svijet gledao kako Evropa (s prirepcima) igra i pjeva na grobovima Palestinaca. Opsceno? Pa, zapravo ne, jer to se u neku ruku dešava već 71 godinu.

PROČITAJTE I...

“Jedan dio ćemo finansirati i voditi mi iz Tuzlanskog kantona, a to je do Karaule, do tunela, a dalje onaj dio koji pripada Sarajevskom kantonu vodit će Vlada Kantona Sarajevo. Za to su odvojena sredstva u iznosu od 60 miliona KM. Ako ne bude prevelikih zahvata što se tiče tunelske izgradnje, koja je malo sporija, očekujem da ćemo u ovom periodu od tri do tri i po godine uraditi najveći dio posla”

Nacionalističko nastojanje Hrvatske da Bosnu i Hercegovinu, u prvom redu bošnjačku politiku, prikaže Evropi i svijetu u najgorem mogućem svjetlu počiva na jasno postavljenoj strategiji, čiji je osnovni cilj dobijanje prava na direktno uplitanje u unutarbosanska pitanja, pod izgovorom da će Hrvatska na taj način zaštititi Evropu od militantnih Bošnjaka, koji su skloni terorizmu i radikalizmu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!