fbpx

Preporoditelj s početka 20. stoljeća

“Bašagić je bio u suštini predvodnik čitave jedne generacije koja je gradila i naš kulturni kolektivni identitet, ali i naš cjelokupni svijet, ili naš cjelokupni kulturno-društveni okvir u kojem po mnogo čemu živimo i danas. On je, naime, cijelim svojim i životom, i djelom, i širim djelovanjem nastojao odgovoriti na situaciju u kojoj su se našli Bošnjaci i Bosna i Hercegovina nakon austrougarske okupacije Bosne 1878. godine”

 

Piše: Edib KADIĆ

U maju 2020. godine navršava se 150 godina od rođenja Safvet-bega Bašagića, jedne od temeljnih figura u cjelokupnoj novijoj historiji Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Bio je znameniti bošnjački pisac, angažirani kulturni, naučni i društveni radnik, prvi bošnjački doktor nauka i začetnik bošnjačke književne, kulturne i društvene historiografije, te začetnik bošnjačkog nacionalnog preporoda početkom 20. stoljeća. Nakon Agresije na Bosnu i Hercegovinu, brojni su radovi napisani o njegovom životu, književnom, kulturnom, naučnom, političkom djelovanju.

Ova, jedna od najmarkantnijih ličnosti moderne bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti do početka devedesetih godina prošlog stoljeća bila je skoro potpuno nepoznata u naučnim krugovima, kao i u široj javnosti. Profesor dr. Muhidin Džanko s Odsjeka za književnosti naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, koji je napisao monografiju o Safvet-begu Bašagiću, objavljenu 2006. godine u Sarajevu, za magazin Stav kaže da se književnim djelom Safvet-bega Bašagića počeo baviti tokom Agresije, nakon što su u Zenici 1993. godine održana dva naučna skupa posvećena Bašagiću, na kojima je i sam uzeo učešće.

“Za vrijeme studija mi smo radili kod profesora Rizvića Bašagićevu poeziju, ali kao i ostali bošnjački pisci austrougarskog perioda, oni su bili na margini i samo su se usput spominjali. Kada sam se počeo baviti Bašagićem, uvidio sam da je on najznačajnija ličnost bošnjačke kulture u prvoj polovini 20. stoljeća. Vrijeme je pokazalo koliki je značaj njegovog djela, ne samo književnog već i historijskog, naučnog, kulturološkog itd. Tako da sam se desetak godina bavio Bašagićem i napisao tu monografiju 2006. godine. I nakon što sam objavio ovu knjigu, nastavio sam se baviti njegovim djelom shvatajući njegov značaj, ali i da je ono nedovoljno valorizirano. Mada se u posljednje vrijeme pojavljuje dosta studija i knjiga o Bašagiću koje sagledavaju njegovo djelo iz različitih uglova i interpretacijskih perspektiva. Ali još Bašagić čeka na neke cjelovite monografije i knjige koje bi se pozabavile njegovim cjelokupnim književnim opusom, životom, političkim i publicističkim angažmanom, kao i prosvjetno-kulturološkim”, naglašava Džanko.

Kada je riječ o zastupljenosti Bašagića na studiju književnosti u Sarajevu prije Agresije na Bosnu i Hercegovinu, Džanko kaže da je njegovo cjelokupno djelo bilo svedeno na jedan ili dva časa, što je bilo nedovoljno da bi se istakao značaj takvog pisca. “I ne samo pisca već i historičara, intelektualca, jedne figure koja je zaista značajna za kulturu bošnjačkog naroda, kao i cijele Bosne i Hercegovine. Inače se bošnjačka književnost izučavala samo u okvirima bosanskohercegovačke književnosti, a ne kao posebna nacionalna književnost. To je onda u manjem obimu proučavano, jer smo više pažnje posvećivali piscima koji su značajni za hrvatsku i srpsku književnost, a bošnjački pisci su samo uzgred spominjani. Mada, Rizvić je napisao knjigu koja je i do danas neprevaziđena, a to je povijest muslimanske književnosti, kako se tada zvala, u doba austrougarske vladavine, a mi kao studenti to nismo dovoljno izučavali. Takve su bile povijesne okolnosti da se tek nakon rata sve to počelo izučavati”, potcrtava Džanko.

Profesor bošnjačke književnosti i predsjednik BZK “Preporod” prof. dr. Sanjin Kodrić tvrdi da već i letimični pogled na Bašagićevu biografiju, a nekamoli studiozniji uvid u njegov život i sveukupno njegovo djelo i djelovanje, otkriva jednu od najznačajnijih ličnosti u novijoj bošnjačkoj povijesti. “To je vrlo krupna ocjena, ali je u potpunosti utemeljena jer je Bašagić bio u suštini predvodnik čitave jedne generacije koja je gradila i naš kulturno-kolektivni identitet, ali i naš cjelokupni svijet, ili naš cjelokupni kulturno-društveni okvir u kojem po mnogo čemu živimo i danas. Bašagić je, naime, cijelim svojim i životom, i djelom, i širim djelovanjem nastojao odgovoriti na situaciju u kojoj su se našli Bošnjaci i Bosna i Hercegovina nakon austrougarske okupacije Bosne 1878. godine. To je posebno kod Bošnjaka izazvalo strahoviti ne samo kulturni već i najširi društveni lom, strašnu kulturnu dramu i traumu, od koje se u nekim segmentima još nismo dokraja oporavili.

Kao što je poznato, mnogi će Bošnjaci, među njima mnogi uglednici, učiniti u tom trenutku ‘hidžru’ u preostali dio Osmanskog carstva, što će dovesti do velike i tragične depopulacije Bosne, a što je posebno tragično bilo s obzirom na odlazak i mnogih koji su ranije činili društvenu, kulturnu, naučnu i obrazovnu elitu. Drugi, oni koji su ostali u Bosni, uglavnom su s nepovjerenjem prihvatali novu, austrougarsku vlast i uopće novi društveno-kulturni trenutak i, na neki način, isključili se iz matice života, a što je vodilo i mogućnosti suštinskog ne samo nazatka već i nestanka bošnjačkog naroda u Bosni kao njihovoj domovini”, objašnjava Kodrić.

Nasuprot ovim tendencijama, već u prvim godinama nakon austrougarske okupacije Bosne javit će se oni koji će imati hrabrosti uhvatiti se u koštac s izazovima povijesne situacije u kojoj su se Bošnjaci našli nakon 1878. godine. Tu generaciju, ističe Kodrić, inicirao je već i Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, ali stvarni pokretač, stvarni aktivist ove nove generacije i stvarni njen predvodnik bit će upravo dr. Safvet-beg Bašagić. “U najkraćem, njegov je ideal bio spoj prošlosti i aktuelnih izazova, odnosno spoj tradicije i modernosti, ili spoj muslimanskog Orijenta i evropskog Zapada u Bosni i identitetu Bošnjaka, o čemu je pisao i kao književnik i kao naučnik i čemu je težio svojim sveukupnim kulturno-društvenim, kao i političkim djelovanjem”, zaključuje Kodrić.

PROČITAJTE I...

SDA je stranka muslimanskog/bošnjačkog nacionalnog kruga. Ono što je posebno važno, i to treba ponoviti, jeste činjenica da je SDA prva stranka u bošnjačkom narodu koja je nadživjela svog osnivača i utemeljitelja. SDA je uopće prva politička stranka u bošnjačkom narodu poslije Boja pod Banjom Lukom koja je organizirala i politički predvodila i narod i državu u odbrani Bosne i Hercegovine u vremenu agresije kosmičkih naroda, agresije u formi genocida najavljenog u Skupštini Bosne i Hercegovine

Taj 26. maj prevratničke 1990. godine ostat će ubilježen kao dan osnivanja SDA, ne samo kao stranke Bošnjaka i njihove javne, jasne i nedvosmislene političke deklaracije u uvjetima vrlo brzog raspada Jugoslavije već kao prve građanske i demokratske stranke koja nije nastala tek pukom transformacijom monopolističkih institucija jednostranačkog režima, kao što su negdje u isto vrijeme nastale Liberalna stranka iz Saveza socijalističke omladine, Demokratska socijalistička stranka iz Socijalističkog saveza radnog naroda ili Stranka demokratskih promjena iz Saveza komunista

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!