fbpx

Preporoditelj s početka 20. stoljeća

“Bašagić je bio u suštini predvodnik čitave jedne generacije koja je gradila i naš kulturni kolektivni identitet, ali i naš cjelokupni svijet, ili naš cjelokupni kulturno-društveni okvir u kojem po mnogo čemu živimo i danas. On je, naime, cijelim svojim i životom, i djelom, i širim djelovanjem nastojao odgovoriti na situaciju u kojoj su se našli Bošnjaci i Bosna i Hercegovina nakon austrougarske okupacije Bosne 1878. godine”

 

Piše: Edib KADIĆ

U maju 2020. godine navršava se 150 godina od rođenja Safvet-bega Bašagića, jedne od temeljnih figura u cjelokupnoj novijoj historiji Bošnjaka i Bosne i Hercegovine. Bio je znameniti bošnjački pisac, angažirani kulturni, naučni i društveni radnik, prvi bošnjački doktor nauka i začetnik bošnjačke književne, kulturne i društvene historiografije, te začetnik bošnjačkog nacionalnog preporoda početkom 20. stoljeća. Nakon Agresije na Bosnu i Hercegovinu, brojni su radovi napisani o njegovom životu, književnom, kulturnom, naučnom, političkom djelovanju.

Ova, jedna od najmarkantnijih ličnosti moderne bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti do početka devedesetih godina prošlog stoljeća bila je skoro potpuno nepoznata u naučnim krugovima, kao i u široj javnosti. Profesor dr. Muhidin Džanko s Odsjeka za književnosti naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, koji je napisao monografiju o Safvet-begu Bašagiću, objavljenu 2006. godine u Sarajevu, za magazin Stav kaže da se književnim djelom Safvet-bega Bašagića počeo baviti tokom Agresije, nakon što su u Zenici 1993. godine održana dva naučna skupa posvećena Bašagiću, na kojima je i sam uzeo učešće.

“Za vrijeme studija mi smo radili kod profesora Rizvića Bašagićevu poeziju, ali kao i ostali bošnjački pisci austrougarskog perioda, oni su bili na margini i samo su se usput spominjali. Kada sam se počeo baviti Bašagićem, uvidio sam da je on najznačajnija ličnost bošnjačke kulture u prvoj polovini 20. stoljeća. Vrijeme je pokazalo koliki je značaj njegovog djela, ne samo književnog već i historijskog, naučnog, kulturološkog itd. Tako da sam se desetak godina bavio Bašagićem i napisao tu monografiju 2006. godine. I nakon što sam objavio ovu knjigu, nastavio sam se baviti njegovim djelom shvatajući njegov značaj, ali i da je ono nedovoljno valorizirano. Mada se u posljednje vrijeme pojavljuje dosta studija i knjiga o Bašagiću koje sagledavaju njegovo djelo iz različitih uglova i interpretacijskih perspektiva. Ali još Bašagić čeka na neke cjelovite monografije i knjige koje bi se pozabavile njegovim cjelokupnim književnim opusom, životom, političkim i publicističkim angažmanom, kao i prosvjetno-kulturološkim”, naglašava Džanko.

Kada je riječ o zastupljenosti Bašagića na studiju književnosti u Sarajevu prije Agresije na Bosnu i Hercegovinu, Džanko kaže da je njegovo cjelokupno djelo bilo svedeno na jedan ili dva časa, što je bilo nedovoljno da bi se istakao značaj takvog pisca. “I ne samo pisca već i historičara, intelektualca, jedne figure koja je zaista značajna za kulturu bošnjačkog naroda, kao i cijele Bosne i Hercegovine. Inače se bošnjačka književnost izučavala samo u okvirima bosanskohercegovačke književnosti, a ne kao posebna nacionalna književnost. To je onda u manjem obimu proučavano, jer smo više pažnje posvećivali piscima koji su značajni za hrvatsku i srpsku književnost, a bošnjački pisci su samo uzgred spominjani. Mada, Rizvić je napisao knjigu koja je i do danas neprevaziđena, a to je povijest muslimanske književnosti, kako se tada zvala, u doba austrougarske vladavine, a mi kao studenti to nismo dovoljno izučavali. Takve su bile povijesne okolnosti da se tek nakon rata sve to počelo izučavati”, potcrtava Džanko.

Profesor bošnjačke književnosti i predsjednik BZK “Preporod” prof. dr. Sanjin Kodrić tvrdi da već i letimični pogled na Bašagićevu biografiju, a nekamoli studiozniji uvid u njegov život i sveukupno njegovo djelo i djelovanje, otkriva jednu od najznačajnijih ličnosti u novijoj bošnjačkoj povijesti. “To je vrlo krupna ocjena, ali je u potpunosti utemeljena jer je Bašagić bio u suštini predvodnik čitave jedne generacije koja je gradila i naš kulturno-kolektivni identitet, ali i naš cjelokupni svijet, ili naš cjelokupni kulturno-društveni okvir u kojem po mnogo čemu živimo i danas. Bašagić je, naime, cijelim svojim i životom, i djelom, i širim djelovanjem nastojao odgovoriti na situaciju u kojoj su se našli Bošnjaci i Bosna i Hercegovina nakon austrougarske okupacije Bosne 1878. godine. To je posebno kod Bošnjaka izazvalo strahoviti ne samo kulturni već i najširi društveni lom, strašnu kulturnu dramu i traumu, od koje se u nekim segmentima još nismo dokraja oporavili.

Kao što je poznato, mnogi će Bošnjaci, među njima mnogi uglednici, učiniti u tom trenutku ‘hidžru’ u preostali dio Osmanskog carstva, što će dovesti do velike i tragične depopulacije Bosne, a što je posebno tragično bilo s obzirom na odlazak i mnogih koji su ranije činili društvenu, kulturnu, naučnu i obrazovnu elitu. Drugi, oni koji su ostali u Bosni, uglavnom su s nepovjerenjem prihvatali novu, austrougarsku vlast i uopće novi društveno-kulturni trenutak i, na neki način, isključili se iz matice života, a što je vodilo i mogućnosti suštinskog ne samo nazatka već i nestanka bošnjačkog naroda u Bosni kao njihovoj domovini”, objašnjava Kodrić.

Nasuprot ovim tendencijama, već u prvim godinama nakon austrougarske okupacije Bosne javit će se oni koji će imati hrabrosti uhvatiti se u koštac s izazovima povijesne situacije u kojoj su se Bošnjaci našli nakon 1878. godine. Tu generaciju, ističe Kodrić, inicirao je već i Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, ali stvarni pokretač, stvarni aktivist ove nove generacije i stvarni njen predvodnik bit će upravo dr. Safvet-beg Bašagić. “U najkraćem, njegov je ideal bio spoj prošlosti i aktuelnih izazova, odnosno spoj tradicije i modernosti, ili spoj muslimanskog Orijenta i evropskog Zapada u Bosni i identitetu Bošnjaka, o čemu je pisao i kao književnik i kao naučnik i čemu je težio svojim sveukupnim kulturno-društvenim, kao i političkim djelovanjem”, zaključuje Kodrić.

PROČITAJTE I...

Nema apsolutno niti jednog argumenta da se opravda odluka kojom bi se usred epidemije smrtonosnog virusa – kada se bilježe rezultati o broju zaraženih i umrlih neuporedivo gori od onih iz proljeća, a zbog kojih je bila prekinuta redovna nastava – poslala djecu u školske kupe.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!