fbpx

Prastari Misirli-babin mezar dug sedam metara: Osmanski paša pod srednjovjekovnom bosanskom utvrdom

Bilo da je riječ o osmanskom paši rodom iz Egipta, ili o trima bektašijskim šejhovima, turbe u narodu poznato kao Misirlijino nesvakidašnji je fenomen koji se svojom specifičnom dužinom izdvaja od svih drugih u Bosni i Hercegovini. Ono je podsjetnik na vrijeme osmanskog osvajanja Bosne, na hrabre branioce utvrde u Tulovićima i lukavstvo osmanske vojske

Piše: Hamza RIDŽAL

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

 

Kao malo koji od gradova u Bosni i Hercegovini, Banovići se mogu pohvaliti svojim srednjovjekovnim porijeklom. Samo ime ove općine i grada porijeklo vodi od istoimenog sela, nazvanog po imenu koje je pripadalo lokalnoj vlastelinskoj porodici. U Banovići Selu i danas se nalazi stećak jednog od istaknutijih članova te porodice Božićka Banovića, u čijem se natpisu spominje “plemenita zemlja Dramešin”. Riječ je o srednjovjekovnoj župi koja je pripadala Božićkovoj porodici. Centar te župe, kako objašnjava doc. dr. Bego Omerčević u naučnom radu Gradina u Tulovićima kao kulturno-historijski spomenik, vjerovatno je bio utvrđeni grad čiji su ostaci ustanovljeni na lokalitetu Gradina u selu Tulovići.

Gradina u selu Tulovići kod Banovića predstavlja do danas jedini istražen i u nauci evidentiran arheološki lokalitet s područja općine Banovići. S obzirom na to da su na lokalitetu pronađeni materijalni tragovi iz različitih epoha, može se govoriti o višeslojnom nalazištu. Kako objašnjava Omerčević, arheološka iskopavanja na Gradini izvedena su sedamdesetih godina prošlog stoljeća, pod rukovodstvom Milice Kosorića, kustosa-arheologa Muzeja istočne Bosne iz Tuzle. S obzirom na to da su se radovi odvijali u okviru istraživačkog projekta utvrđivanja i evidentiranja prethistorijskih naselja u dolini Spreče, sondažni radovi na Gradini prvenstveno su bili usmjereni na prethistorijske slojeve. No, budući da su tu utvrđeni i evidentni ostaci iz razdoblja srednjeg vijeka, jasno je da ovaj lokalitet zahtijeva dalje istraživačke radove.

“Gradina u selu Tulovići, oko 5 km sjeverozapadno od Banovića, predstavlja istaknuto uzvišenje koje dominira širom okolinom. Uzvišenje se u narodu naziva Vis ili Gradina. Pristup uzvišenju je nešto lakši sa sjeverne strane, dok su ostale padine strme i poprilično ih je teško savladati. Sam vrh uzvišenja, na kome je bilo smješteno prahistorijsko i srednjovjekovno naselje, približno je elipsastog oblika i na njemu se zapažaju dva zaravnjena platoa, terasasto raspoređena, s neznatnom međusobnom visinskom razlikom. Ivice gornjeg platoa nešto su uzvišenije u odnosu na donji plato. Njihova ukupna dimenzija iznosi oko 50 × 25 metara. Na ivicama obaju platoa zapažaju se ostaci fortifikacijskih struktura. Uglavnom se radi o suhozidu, koji je prahistorijske starosti, ali se zapažaju i temelji zida građenog od lomljenog kamena vezanog krečnim malterom. Na površini platoa opaža se nekoliko nepravilno raspoređenih gomila kamena, te jedno udubljenje u zemlji”, piše Omerčević, ističući da lokalitet predstavlja karakterističan primjer prahistorijskih gradinskih naselja, koja se javljaju u razdoblju metalnog doba, u vrijeme kada je mirni život neolitskih zemljoradničkih zajednica prekinut uzastopnim invazijama ratničkih skupina stočara s istočnoevropskih stepa. Od tada se naselja pretežno podižu na istaknutim i dominantnim uzvišenjima, pogodnim za odbranu, te se dodatno utvrđuju suhozidom i palisadama.

Arheološkim istraživanjima iz sedamdesetih godina na Gradini u Tulovićima prikupljen je i analiziran značajan keramički materijal, koji je omogućio povezivanje ovog naselja s nekim susjednim nalazištima. Ustanovljeno je da pronađeni materijal datira iz perioda kasnog bronzanog doba, otprilike s prijelaza iz 2. u 1. milenij stare ere. Omerčević piše da nije poznato je li lokalitet Gradine bio nastanjen u kasnijem razdoblju, odnosno željeznom dobu, sve do dolaska Rimljana, a da za sada nema nikakvih materijalnih tragova i potvrda za to. Međutim, ističe da je lokalitet tek djelimično istražen, pa se ta mogućnost ne smije u potpunosti isključiti. Kako naglašava, neki su pronađeni ulomci keramike atipični, što može ukazivati na naseljenost i u tom periodu. Ipak, za takve zaključke neophodno je provesti detaljna istraživanja.

S druge strane, konkretni materijalni tragovi i pronađeni artefakti ukazuju da je lokalitet nekadašnje prahistorijske gradine u Tulovićima bio naseljen u razdoblju srednjeg vijeka, odnosno srednjovjekovne bosanske države. Kako navodi Omerčević, riječ je o ulomcima srednjovjekovne keramike pronađenim prilikom arheoloških istraživanja. Osim toga, uočavaju se temelji zidova od lomljenog kamena, koji je bio vezan krečnim malterom, po svojim osobinama svakako srednjovjekovne starosti.

U vrijeme političkog sloma srednjovjekovne bosanske države, u osmanske ruke došlo je više od tri stotine utvrđenih gradova. Tek manji dio njih pretvoren je u vojne utvrde, zadržavši svoju stratešku ulogu, dok je većina ili porušena ili prepuštena zubu vremena. S obzirom na to da se ne spominje u izvorima iz prvog stoljeća osmanske uprave, srednjovjekovni grad na lokalitetu Gradine u Tulovićima očito se svrstava u red napuštenih utvrda.

Za period osvajanja, inače, vezana je predaja koja se i danas često čuje među okolnim stanovništvom. Omerčević piše da ju je imao priliku zabilježiti u proljeće 2002. godine od osamdesetogodišnjeg Osmana Šahbazovića, čija se kuća nalazi na padinama samog lokaliteta, kao i od Muje Demirovića, mještanina Tulovića. “Legenda kaže da je na brdu Vis ili Gradina u predosmansko doba stajao grad, koji je imao i svoj vodovod, doveden drvenim čunkovima iz sela Pribitkovići. Dalje se kaže kako je taj vodovod puno pomogao braniteljima utvrde koji su dugo odolijevali osmanskim napadačima, sve dok neka starica nije Osmanlijama dala savjet kako da tome ‘doskoče’. Ona ih je posavjetovala da jednom konju uskrate vodu za tri dana, te da ga potom puste u polje i on će im otkriti vodovod. I zaista, kada su tako postupili, konj je potrčao poljem i na jednom mjestu stao i zagrebao nogom tlo. Osmanlije su na tome mjestu zakopali, otkrili cijevi s vodom i presjekli ih, a nedostatak vode je ubrzo branitelje prisilio na predaju”, navodi Omerčević.

Oko Gradine u Tuloviću evidentirano je nekoliko starih mezarja, a za jedno od njih (između Gradine i Draganje) kazuje se da su tu pokopani osmanski vojnici poginuli pri zauzimanju grada. Riječ je o jednom od najvećih mezaristana te vrste u Bosni i Hercegovini koje još uvijek nije dovoljno istraženo. Radi se o jednom od najstarijih mezarja u okolini, nastalom još u prvom stoljeću osmanske uprave. Kasnije narodne predaje takva su mezarja nerijetko nazivala šehidskim ili svatovskim, pa se i ovo mezarje naziva šehidskim. Nedaleko od samog mezarja smješten je i najduži mezar evidentiran u Bosni i Hercegovini.

Prema narodnim predajama, tvrđavu Tulov Grad lično je osvajao Mehmed el-Fatih. Prilikom osvajanja poginuo je jedan od sultanovih paša koji bio je rodom iz Egipta. Zbog toga je u narodu ostao upamćen po mjestu svog porijekla kao Misirlija ili Mirisli-baba. Ukopan je na brijegu nedaleko od tvrđave. “Majka mu je kasnije došla iz Egipta, i ona mu je podigla nišane. Tako je to upamćeno među narodom. Taj Misirlijin mezar dug je sedam metara. U tom vaktu je bilo slučajeva da se dužinom nečijeg kabura ukazivalo na rahmetlijin dunjalučki status. Također, postoje i pretpostavke da je u tom Misirlijinom kaburu ukopano i više insana”, pripovijeda hafiz Mirsad Mrahorović, imam u džematu Repnik i jedan od inicijatora izgradnje turbeta Misirli‑babi.

Postoje pretpostavke da su na lokalitetu Misirlijinog turbeta, ustvari, jedan ispod drugog, ukopana tri šejha bektašijskog tarikata, pa je otuda sam mezar dug sedam metara. Kako kaže hafiz Mrahorović, turban na nišanu ukazuje da se doista radi o nekome ko je pripadao bektašijskom tarikatu. U decembru 2012. godine Medžlis Islamske zajednice Banovići podržao je inicijativu o izgradnji turbeta na mjestu gdje se nalazi mezar u Tulovićima te su tu aktivnost i uspješno sproveli u djelo i napravili jedno od najljepših turbeta u Bosni i Hercegovini.

Hafiz Mrahorović ističe da je na lokalitetu Misirlijinog mezara i ranije postojalo turbe: “Kada smo vršili pripreme za izgradnju turbeta, oko samog mezara pronašli smo stare kamene temelje. Našli smo na zidani kamen, što potvrđuje da je tu i ranije postojalo turbe. Prilikom obnove turbeta očistili smo i staro šehidsko mezarje, u kojem ima možda i 500 nišana iz osmanskog vakta, a riječ je o starom mezarju iz vremena pada Bosne pod osmansku vlast. Postoje naznake da su u tom mezarju ukopavane i hamzevije. Na jednom je nišanu kružno uklesano osamnaest tačaka, s još jednom, devetnaestom tačkom u sredini. Prema nekim mišljenjima, ovaj simbol, karakterističan za hamzevije, svjedoči da je tu ukopan neki veliki insan. Osamnaest tačaka simbolizira osamnaest hiljada stvorenih svjetova, a ona jedna tačka tog insana kao zaseban svijet”, kazuje hafiz Mrahorović.

On ističe da je mezarje bilo zapušteno, a da je jedan njegov dio uništen u vrijeme komunističke vlasti. Uništeni su tada i ostaci tvrđave Tulov Grad. Kamen s tvrđave dislociran je za potrebe izgradnje tuzlanske bolnice. “Prije Agresije na Bosnu i Hercegovinu dolazili su na lokalitet Misirlijina kabura iz nekog beogradskog instituta i pretraživali zemlju oko samog kabura. Nedaleko od Misirlije ima još jedan nišan, na kojem su ucrtani ‘krst i četiri S’. U narodu se kazuje da su ti stručnjaci iz Beograda uklesali taj simbol na nišanu”, pripovijeda hafiz. On posebno ističe da sam lokalitet Misirlijinog kabura ukazuje kako je riječ o nekom velikom duhovnjaku jer se s mjesta na kojem je ukopan Misirli vidi cio ovaj banovićki kraj, što nije slučajno.

Bilo da je riječ o osmanskom paši rodom iz Egipta, ili o trima bektašijskim šejhovima, turbe u narodu poznato kao Misirlijino nesvakidašnji je fenomen koji se svojom specifičnom dužinom izdvaja od svih drugih u Bosni i Hercegovini. Ono je podsjetnik na vrijeme osmanskog osvajanja Bosne, na hrabre branioce utvrde u Tulovićima i lukavstvo osmanske vojske. Ono je materijalni spomenik maglovitih predaja i legendi i danas pamćenih i prenošenih s koljena na koljena.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!