Pozitivne priče iz Podrinja: Hor ilahija i kasida “Đulistan” iz Bratunca

“Prije osnivanja ovog hora nije bilo nikakvog vida ženskog aktivizma u našem džematu. U Medžlisu jeste, ali u našem džematu nije. Tako da sam svesrdno prigrlila ovu ideju i jako sam zadovoljna. Kada smo zajedno, baš se rasteretimo. Međusobno podijelimo brige i probleme, ali bude tu i mnogo smijeha”

 

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

U Bratunac se nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992–1995) vratilo nekoliko hiljada Bošnjaka. Poslije godina obnove porušenih ognjišta, obnove džamija i vjerskog života, došao je red i na nadogradnju, došlo je vrijeme za druženja i lijepe i pozitivne priče. Hor ilahija i kasida “Đulistan” iz Bratunca, gradića na samoj državnoj granici i rijeci Drini, svakako je pozitivna priča. Hor “Đulistan” osnovan je u februaru prošle godine pri Medžlisu Islamske zajednice Bratunac.

U horu djeluje devet žena povratnica, a cilj i želja im je da na ovaj način čuvaju tradiciju Bošnjaka u Bratuncu. Suada Ibišević, jedna od inicijatorica osnivanja hora, kaže da su članice hora željele svom gradu i narodu dati doprinos, ugrijati srca i dušu. “Sve je to krenulo spontano, od učenja u džamiji došle smo na ideju da formiramo hor. Ja od djetinjstva učim ilahije. Sve to i danas traje. Mi smo uglavnom domaćice i druženje u horu nas ispunjava, srce je puno, duša je puna”, kaže nam Ibišević. U horu je na početku bilo pet žena, a kako ističe Nihada Ramić, sada ih je devet.

“Hor je nastao prije malo više od godinu. Jednom prilikom u džamiji u Glogovoj učile smo ilahije, i tako je to sve krenulo. Planova imamo mnogo, ali prvi plan i želja jeste da snimimo ilahiju Veljaci, koju nam je napisao Mirsad Husejinović. Imamo još tri ilahije, ali treba još vježbanja. Mi smo uglavnom prisutne na našim obilježavanjima. Bile smo i u Srebrenici. Uglavnom same sebe finansiramo. Sve smo mi prijateljice, družimo se pored hora i mnogo toga smo uspjele. Prije svega, uspjele smo da budemo pozitivna priča i da se vidi naš doprinos”, priča Nihada Ramić. Edita Memić-Imamović završila je studij historije u Tuzli, vratila se u Bratunac, gdje je formirala porodicu. “Horu sam se priključila prije svega zbog druženja. Prije osnivanja ovog hora nije bilo nikakvog vida ženskog aktivizma u našem džematu. U Medžlisu jeste, ali u našem džematu nije. Tako da sam svesrdno prigrlila ovu ideju i jako sam zadovoljna. Kada smo zajedno, baš se rasteretimo. Međusobno podijelimo brige i probleme, ali bude tu i mnogo smijeha. Naravno, učimo ilahije”, rekla je Edita Memić‑Imamović.

Ispričala nam je zbog čega su horu dale ime “Đulistan”. “Imale smo dva prijedloga imena za hor. Pored ‘Đulistana’, u opticaju je bilo ime ‘Amanet’. ‘Đulistan’ ima lijepo značenje. Riječ đul je turskog porijekla i znači ruža. Mi u našem horu imamo devet ruža, tako da je ime hora adekvatno”, kaže Edita, ističući da imaju u planu proširiti hor.

“Došle smo na ideju da radimo i s djecom. Pored ilahija koje učimo s djecom, mi s njima radimo recitale, govorimo o historiji, pričamo. Njima je to zanimljivo, a nama rad s djecom. Često organiziramo programe, to traje otprilike pola sata, mi učimo jednu-dvije ilahije, djeca imaju svoje tačke, svoje recitale, i svi budu sretni. Srca su svima ispunjena. To se vidi na licima svih nas. Djeca su sretna što imaju priliku da sudjeluju.” ž

Na području općine Bratunac aktivno je šest džemata, od devet, koliko ih je postojalo prije rata. Od devet džamija, koliko ih je bilo, do sada je obnovljeno šest. Bratunčani imaju namjeru obnoviti i preostale u ratu porušene džamije, a pored toga, unaprijediti duhovni i kulturni život, za što je hor “Đulistan” dobar primjer.

Prethodni članak

Lažno zlato jače sija

Sljedeći članak

EU u BiH stvara geto

PROČITAJTE I...

Kako smo mogli saznati zahvaljujući djelovanju opozicione zastupnice u Skupštini Kantona Sarajevo Samre Ćosović-Hajdarević, takva propaganda kantonalnog režima te cenzura bilo kakve kritike plaća se ni manje ni više nego iz džepa građana ovog kantona!

Na 315 stranica knjige pukovnik Sead Jusić kroz opis vlastitog učešća u ratu, a posebno u danima bitke, zatim kroz izjave velikog broja preživjelih učesnika “Breze '94”, svjedočenja zarobljenih neprijateljskih vojnika, potom kroz zarobljenu pisanu građu, ali i dostupnu poslijeratnu objavljenu i neobjavljenu građu s obje strane fronta, donosi raznovrstan materijal od nemjerljivog značaja za razumijevanje toka i karaktera navedene bitke, te namjera daleko nadmoćnijeg napadača, ali i postignuća daleko hrabrijih i uspješnijih branilaca

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!