fbpx

Povratak verbalnog delikta

Indikativno je to što drugovi partijci ne traže tek uklanjanje pojedinih eventualno spornih komentara ili statusa nego zabranjivanje i ukidanje čitavih satiričnih stranica koje doživljavaju kao političke neistomišljenike ili efektne kritičare.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Da je gotovo nemoguće istjerati totalitaristu iz bivšeg komuniste, makar se on predstavljao proevropskim socijaldemokratom, pokazao nam je niko drugi nego ovdašnji SDP.

Ničim drugim nego totalitarnim mentalitetom, zaostalim iz olovnih vremena, ne može se nazvati pokušaj drugova iz SDP-a da na društvenim mrežama ušutkaju što kritiku, što humor i satiru na račun svoje politike. Pritom se ne libe priznati da su već pokušali s legalnim i legitimnim načinima cenzure, prijavama njima spornih statusa i postova administraciji društvenih mreža, a koje, naravno, nisu urodili plodom jer u kritici i satiri na SDP-ov račun nikome ko razumije slobodu misli i slobodu govora nema ništa sporno, te sada traže od lokalnih tužilaštava da im osiguraju imunitet od kritike i uguše slobodu govora.

Indikativno je to što drugovi partijci ne traže tek uklanjanje pojedinih eventualno spornih komentara ili statusa nego zabranjivanje i ukidanje čitavih satiričnih stranica koje doživljavaju kao političke neistomišljenike ili efektne kritičare.

Drugovi čak prijete i krivičnim prijavama, ali je nejasno koga tačno misle prijaviti i zbog čega, osim ako ne smatraju da će im uspjeti da bilo kakvu kritiku ili šalu na račun svoje partije redefiniraju kao govor mržnje i da takav stav nametnu internacionalnim medijskim divovima poput Facebooka.

Naravno, ovakvo boljševičko histerisanje nije moglo proći bez svoje političke funkcije, pa su drugovi za širenje “govora mržnje” optužili SDA.

Poznajući modus operandi SDP-a, i sklonost da druge optužuje upravo za ono što sam radi, te prisjećajući se svojevremenih uputa partijske centrale ka nižim organima, a koje su se ticale propagandnog rada na društvenim mrežama, sasvim je moguće da je stvarni povod ovakvog iznenadnog izljeva rigidnog boljševizma ustvari nezadovoljstvo partijskog vrha vlastitom propagandnom kampanjom.

 

 

PROČITAJTE I...

Nije mali broj onih koji pozivaju na ukidanje ili ublažavanje mjera za suzbijanje pandemije iz krajnje prizemnih razloga. Postoji čitav sloj ljudi koji se boji da će njihov način života biti zauvijek narušen ako ne dođe do brzog povratka normalnosti i čini se da su takvi spremni dati prednost svom standardu i bonluku na koji su navikli umjesto životima sugrađana. Upadljivo je da ovdje nije riječ o siromašnijem sloju stanovništva, onima koji žive od plaće do plaće i koje će kriza najteže pogoditi, već o onoj klasi koja se označava kao nouveau riche, novopečenim gazdama i kapitalistima prve generacije koje žive u užasnom strahu da će njihovo tek stečeno blagostanje i status nestati preko noći te da će opet postati ono što su bili njihovi roditelji

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!