fbpx

POSTOJI LI BOŠNJAČKI NACIONALIZAM: Adil Kulenović

Ova anketa predstavlja prvi sveobuhvatniji bošnjački odgovor na kontinuirane dnevnopolitičke teze o postojanju bošnjačkog nacionalizma, koji se pritom svrstava uz bok onog hrvatskog i srpskog. U anketi Stava naši su sagovornici iznijeli vlastito mišljenje o bošnjačkom nacionalizmu i njegovim manifestacijama, ili su u potpunosti opovrgavali njegovo postojanje kao dominantne društvene prakse među Bošnjacima, a ispostavilo se da je potonje većinski stav ispitanika. Adil Kulenović predsjednik je “Kruga 99” i smatra da bošnjački nacionalizam u smislu velikodržavnog projekta ne postoji

Nažalost, ne, ne u dovoljnoj mjeri, ako pod sadržajem i opsegom pojma nacija mislimo na klasični i savremeni pojam organizirane društvene zajednice, države dakle, a nacionalizam kao njegovu krajnju izvedenicu. Agresivne ideologije unosile su u BiH, bar stoljeće unazad, pojmovnu zbrku, prikrivajući mimikrijsku oblandu velikodržavlja. I u socijalizmu, također. I tada kao i sada, pojam, naprimjer, United Nations (Ujedinjene nacije) zamijenjen je Ujedinjenim narodima, a internacionalne organizacije – međunarodnim. “Narod” se u takvoj ideološkoj kopreni supsumirao pod prikriveni sadržaj i namjere agresivnih srpskih i hrvatskih političkih elita radi osvajačkih tzv. “etničkih prava” na teritorije BiH. I na koje polažu pravo, “moraju” živjeti, “čisti” od drugih, u jednoj državnoj zajednici na račun BiH. Kao da je to moguće bilo gdje i jučer bez vječnog vođenja ratova, a posebno danas u vrijeme globalizacije.

U tom smislu, bošnjački nacionalizam, kao osvajački etnonacionalizam, u smislu velikodržavnog projekta, “Velike Bosne”, ne postoji. Izuzev nekih egzibicija zanemarljivih grupa. Naprosto što takve ideje nisu imale plodno tlo u samom populusu, u narodnom vjerovanju, njegovom odgoju i obrazovanju. Bar kada je riječ o autentičnim Bošnjacima čija identifikacija s Bosnom nije samo religijska već korijenska, ona što je nikla iz bosanskog ambijenta stećaka i nišana, i križeva i krstova, pa i petokrake. Posljednji osvajački rat imanentnu je narodnu odlučnost o Bosni državi‑naciji, ne samo od Gradaščevića niti samo ZAVNOBiH-a, preobratio u eksplicitnu samosvijest i volju za državom Bosnom. Ne u dovoljnoj mjeri, naravno, jer i dalje značajan dio populusa živi u okovima prošlosti determinacijom svoje nacionalne samosvijesti i identiteta uglavnom religijskim slobodama. Čak i sada konstruirana destrukcija države, ne samo u jeziku, i dalje mnogim ušima ljepše zvuči od strpljivog, upornog i beskompromisnog njenog građenja. I rektalnog čak prihvatanja političkih aspiracija, postupaka i agresivne protiv bosanske propagande kao uzorite i uspješne. Srećom, kod društvene elite sve manje.

 

PROČITAJTE I...

Presuđeni ratni zločinac Dario Kordić diplomirao je u Zagrebu na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. „Čestitamo našem Dariju koji je danas obranio svoj diplomski rad i postao magistar teologije!“, napisali su na Facebook stranici „Hrvatska zvona“. Prije nego je postao magistar teologije Dario Kordić je, među ostalim, po zanimanju bio ratni zločinac. Naime, zbog političke odgovornosti koju je imao u vrijeme pokolja u Ahmićima i bošnjačko-hrvatskog sukoba u dolini Lašve, Kordić je osuđen na 25 godina zatvora za sljedeća kaznena djela: 1) Protupravni napad na civile; protupravni napad na civilne objekte; bezobzirno razaranje koje nije opravdano vojnom nuždom; pljačkanje javne ili privatne imovine; uništavanje ili hotimično oštećivanje vjerskih ili obrazovnih ustanova (kršenja zakona ili običaja ratovanja), 2) Hotimično lišavanje života; nečovječno postupanje; protupravno zatvaranje civila (teška kršenja Ženevskih konvencija) 3) Progoni na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; nehumana djela; zatvaranje (zločin protiv čovječnosti). Nakon što je odslužio dvije trećine svoje kazne, Dario Kordić je pušten iz zatvora 2014. godine.

Sigurnosne strane inicijative za mali Schengen naročito su važne, posebno za one zemlje koje Srbija obuhvata svojim velikodržavnim imperijalnim ambicijama. Ima osnova za sumnju da će Srbija zloupotrijebiti poboljšanje saradnje po sadržajima malog Schengena za jačanje svojih subverzivnih oslonaca u funkciji udovoljavanja velikodržavnim ambicijama, jer su im takvi oslonci u posljednjim decenijama oslabljeni, iako su još uvijek vrlo aktivni na štetu mira, posebno na Kosovu, Crnoj Gori i BiH, zbog čega su upravo te zemlje osnovano, a ne paranoično, oprezne prema malom Schengenu. U svakom slučaju, i s malim Schengenom i bez njega sigurnosni sistemi srbijanskih susjeda imaju razloga za pojačano angažiranje na otkrivanju i suzbijanju subverzivnih planova, akcija i njihovih nosilaca

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!