POSTOJI LI BOŠNJAČKI NACIONALIZAM: Adil Kulenović

Ova anketa predstavlja prvi sveobuhvatniji bošnjački odgovor na kontinuirane dnevnopolitičke teze o postojanju bošnjačkog nacionalizma, koji se pritom svrstava uz bok onog hrvatskog i srpskog. U anketi Stava naši su sagovornici iznijeli vlastito mišljenje o bošnjačkom nacionalizmu i njegovim manifestacijama, ili su u potpunosti opovrgavali njegovo postojanje kao dominantne društvene prakse među Bošnjacima, a ispostavilo se da je potonje većinski stav ispitanika. Adil Kulenović predsjednik je “Kruga 99” i smatra da bošnjački nacionalizam u smislu velikodržavnog projekta ne postoji

Nažalost, ne, ne u dovoljnoj mjeri, ako pod sadržajem i opsegom pojma nacija mislimo na klasični i savremeni pojam organizirane društvene zajednice, države dakle, a nacionalizam kao njegovu krajnju izvedenicu. Agresivne ideologije unosile su u BiH, bar stoljeće unazad, pojmovnu zbrku, prikrivajući mimikrijsku oblandu velikodržavlja. I u socijalizmu, također. I tada kao i sada, pojam, naprimjer, United Nations (Ujedinjene nacije) zamijenjen je Ujedinjenim narodima, a internacionalne organizacije – međunarodnim. “Narod” se u takvoj ideološkoj kopreni supsumirao pod prikriveni sadržaj i namjere agresivnih srpskih i hrvatskih političkih elita radi osvajačkih tzv. “etničkih prava” na teritorije BiH. I na koje polažu pravo, “moraju” živjeti, “čisti” od drugih, u jednoj državnoj zajednici na račun BiH. Kao da je to moguće bilo gdje i jučer bez vječnog vođenja ratova, a posebno danas u vrijeme globalizacije.

U tom smislu, bošnjački nacionalizam, kao osvajački etnonacionalizam, u smislu velikodržavnog projekta, “Velike Bosne”, ne postoji. Izuzev nekih egzibicija zanemarljivih grupa. Naprosto što takve ideje nisu imale plodno tlo u samom populusu, u narodnom vjerovanju, njegovom odgoju i obrazovanju. Bar kada je riječ o autentičnim Bošnjacima čija identifikacija s Bosnom nije samo religijska već korijenska, ona što je nikla iz bosanskog ambijenta stećaka i nišana, i križeva i krstova, pa i petokrake. Posljednji osvajački rat imanentnu je narodnu odlučnost o Bosni državi‑naciji, ne samo od Gradaščevića niti samo ZAVNOBiH-a, preobratio u eksplicitnu samosvijest i volju za državom Bosnom. Ne u dovoljnoj mjeri, naravno, jer i dalje značajan dio populusa živi u okovima prošlosti determinacijom svoje nacionalne samosvijesti i identiteta uglavnom religijskim slobodama. Čak i sada konstruirana destrukcija države, ne samo u jeziku, i dalje mnogim ušima ljepše zvuči od strpljivog, upornog i beskompromisnog njenog građenja. I rektalnog čak prihvatanja političkih aspiracija, postupaka i agresivne protiv bosanske propagande kao uzorite i uspješne. Srećom, kod društvene elite sve manje.

 

PROČITAJTE I...

Nacionalističko nastojanje Hrvatske da Bosnu i Hercegovinu, u prvom redu bošnjačku politiku, prikaže Evropi i svijetu u najgorem mogućem svjetlu počiva na jasno postavljenoj strategiji, čiji je osnovni cilj dobijanje prava na direktno uplitanje u unutarbosanska pitanja, pod izgovorom da će Hrvatska na taj način zaštititi Evropu od militantnih Bošnjaka, koji su skloni terorizmu i radikalizmu

U dopisu upućenom predsjedniku Preporoda Čapljine gradonačelnik Vidić je sugerirao da se koncert održi u kino sali hotela Mogorjelo koja ni prostorno ni kapacitetom ne odgovara potrebama koncerta. Uz odluku da se koncert ne može održati ispred Osnovne škole Vidić je naglasio kako Općina ne može garantirati sigurnost učesnicima programa zbog, kako to stoji u dopisu, gustog saobraćaja. Više je već očigledno da je ovakvim izgovorima Vidić neutralizirao bilo kakvu pomisao na dobru volju jer regulisanje saobraćaja i obezbjeđenje javnih skupova nije u njegovoj nadležnosti već nadležnosti Policijske Uprave.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!