fbpx

Postoje situacije kad je jedini savjet ne tražiti savjet

Ova priča, na koju, dakako, nisam nimalo ponosan, bljesnula mi je u glavi poput munje u mrkloj noći tokom nenadanog susreta i razgovora na ulici s kćerkom mog prijatelja. U najkraćem, doživjela je težak emotivni krah i ne zna kako se nositi s tim

Piše: Sadik IBRAHIMOVIĆ

Prije skoro dvije decenije, sedam-osam dana nakon gubitka neizmjerno bliske mi osobe, gubitka koji će stubokom promijeniti cijeli moj život, javio mi se prijatelj Emir i, s najboljom namjerom, pozvao me da mu, ako mogu i hoću, dođem u goste. Veli, kod njega je u kratkoj, usputnoj posjeti izvjesni alim, pa, oprezno okolišajući da me ne uvrijedi, dodade kako ne bi bilo zgoreg da se vidim i porazgovaram s njim, a, ako ništa, barem ćemo neko vrijeme provesti u opuštenom, neobaveznom druženju. Zahvalio sam mu se, prihvatio poziv i došao.

Nakon upoznavanja i nekoliko učtivih, kurtoaznih rečenica uobičajenih u prilikama kad upoznajemo nepoznatu osobu, alim, čovjek u šezdesetim godinama, lijepe i nurli čehre, pređe rukom preko kratke, njegovane i kao snijeg bijele brade, otpi kratak gutljaj čaja, blago me pogleda i upita:

– Veliš, Sadik ti je ime?

– Da.

– Lijepo ime, lijepo… Nego, Emir mi je pričao o tebi. Kaže, zanimljiv si čovjek, odmjeren, načitan, a, kako čujem, skoro ti je i žalost u kući bila, pa velim ja njemu: hajde da pozovemo čovjeka, volio bih ga upoznati, a možda bi se moglo štogod i pripomoći, lijepa riječ, koristan savjet…

– Tako sam i shvatio Vaš poziv. Hvala Vam.

– A, da ti kažem, niko nije pošteđen deverata. Naš dragi Pejgamber kaže: “Kad bi čovjek hodao po zemlji potpuno čist od grijeha, opet bi ga pogađale nevolje.”

– Zbog čega?

– Kako zbog čega? Pa, čovjek se iskušava cijelog života! To svako zna!

– Molim Vas, oprostite zbog mog neznanja, ali, ipak, zašto se čovjek iskušava?

– Da se ne uzoholi, da upozna samog sebe i spozna da je slab, nemoćan i potpuno ovisan o neizmjernoj milosti uzvišenog Gospodara.

– Dakle, koliko sam shvatio, a i Vi ste citirali takvu predaju, čovjek se iskušava i onda kad je upoznao sebe i spoznao svog Gospodara? Opet zašto?

– Iskušenja “kupaju” i oslobađaju čovjeka od grijeha. Ubod trna briše manji grijeh, a koliki je iman, tolika su i iskušenja. Oni s većim imanom opterećeni su i većim iskušenjima. Niko ne nosi više nego što može ponijeti.

– Mi ovdje o patnji govorimo, poštovani efendija. O patnji koja čovjeka, Bogu odanog čovjeka, ždere, lomi, ispija krv, otima snagu, gasi plemenite želje, htijenja, sve! Patnja je ključ, šifra, kako god, i u njenom uzavrelom grotlu krije se tajna svih tajni i odgovor svih odgovora na sasvim obično pitanje: Zašto tumaramo po ovom nesretnom svijetu? O tome bih želio razgovarati, a, ako ne, možemo i o bilo čemu drugom, samo me, molim Vas, poštedite znanih mi citata, skolastičkih opservacija i podrazumijevajućih savjeta zbog kojih danas nisam ni morao biti ovdje.

Tajac. Sobu ispuni teška, mučna tišina.

Emir je šutio oborene glave i nervozno na stolu vrtio veliku floralnim motivima dekoriranu pepeljaru. Na njegovom skamenjenom licu jasno se moglo iščitati koliko se pokajao što me je uopće pozvao i kako grozničavo razmišlja šta da poduzme, na koju stranu da okrene ovaj neugodni i lahko zapaljivi razgovor.

– U pravu si, o tome treba govoriti – oglasi se alim. Ali, koliko god govorili, bojim se da ćemo biti sve dalje od pravog odgovora, a sve bliže nerazumijevanju koje varniči među nama i nikud nas neće odvesti. Odgovor postoji i on je u tebi, sazrijeva, oblikuje se, a kad dođe vrijeme za to i obejani ti se njegovo značenje, na isto ovakvo pitanje, a neko će ti ga sigurno postaviti, odgovor nećeš moći dati, jer je tebi otkriveno značenje neizrecivo i tvoje, ali samo tvoje. Eto, tako! A sad, kako ti reče, možemo razgovarati o bilo čemu drugom.

Ova priča, na koju, dakako, nisam nimalo ponosan, bljesnula mi je u glavi poput munje u mrkloj noći tokom nenadanog susreta i razgovora na ulici s kćerkom mog prijatelja. U najkraćem, doživjela je težak emotivni krah i ne zna kako se nositi s tim.

– Ne znam šta da radim. Imaš li kakav savjet? I, na koncu, zašto me stalno spopadaju iskušenja, u ljubavi, na poslu… Zašto?

– Uh, drago dijete! Savjet ti mogu dati, ali, koliko vidim i osjećam, teško da će ti biti od osobite koristi. Ali, ipak, budi strpljiva, ne pravi gluposti i pusti da vrijeme učini svoje, a sigurno hoće. Što se iskušenja tiče, odgovor znam, kristalno mi je jasan i rado bih ti ga dao, punog srca, ali ne mogu, a ne mogu zato što je neizreciv i samo moj. Nekad davno, i meni je jedan mudar čovjek sugerirao da sačekam, da budem strpljiv, pa sačekaj i ti, strpi se, a odgovor ćeš, prije ili poslije, sigurno dobiti. Znam da nije neka utjeha, ali ništa pametnije od ovog ne mogu ti reći – rekoh, pružih joj ruku i krenuh dalje, a ona me isprati začuđenim, zgranutim pogledom.

PROČITAJTE I...

Ma, znate šta – prekide šutnju Gadafi – naš svijet još misli da će ovo zlo koje nas je snašlo brzo proći, da je sve ovo nekakav nesporazum, greška. A vidi onog Jasera Arafata?! Počeo čovjek ratovati u petom razredu osnovne škole, a sad mu skoro sedamdeset! Možeš misliti, čovječe, koliko je on primirja potpis’o u životu, pa ništa

Kad sam upoznao Sulejmana Mašovića, imao je impresivnu biografiju iza sebe. Kazivao mi je dr. M. Huković da je svjedočio njegovim razgovorima s grupama ljudi na međunarodnim simpozijima – bilo je začuđujuće pratiti njegovo “prešaltavanje” iz jednog u drugi svjetski jezik, uz evropske i arapski i turski. Doktorat prava stekao je nakon što je diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1946. godine

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!