fbpx

Postdejtonske pobjede Bosne i Hercegovine

U okviru prvog kola Edicije “Bošnjaci”, pokrenute povodom 25 godina od održavanja Bošnjačkog sabora i vraćanja historijskog imena Bošnjak, a koje je Stav objavio u saradnji s Internacionalnim univerzitetom u Sarajevu 2018. godine, objavljena je i knjiga Admira Mulaosmanovića Kratka politička historija Bošnjaka. Ovom prilikom prenosimo dio iz knjige u kojem autor piše o periodu nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, reintegraciji države i rješavanju pitanja Brčkog

 

 

 

Piše: Admir MULAOSMANOVIĆ

Provedba odredaba Daytonskog sporazuma u prvim mjesecima mira nije bila nimalo jednostavna. Veliki napor morao se učiniti u mirnoj reintegraciji Sarajeva. Srpska politička vrhuška, pomirivši se s političkim gubitkom dijelova Sarajeva koje je vojno držala, odlučila se na politiku “spaljene zemlje”. Napuštene su sarajevske općine i kvartovi, a iza masa koje su odlazile ostajali su uništeni stanovi i kuće. “Nijednom Srbinu ne smijemo dozvoliti da ostane na teritoriji koje je pala pod muslimansku kontrolu”, govorio je Gojko Kličković, budući premijer Republike Srpske i osoba zadužena za zbrinjavanje izbjeglih u to vrijeme. Na kraju, kada je Sarajevo reintegrirano (20. mart 1996) evidentirano je da je većina Srba napustila područja koja su ponovo postali njegovim dijelom.

Richard Holbrooke išao je korak dalje u naporu da se ratnog zločinca Radovana Karadžića smjesti u Haag. Bavio se idejom, koju je razvio Robert Frowick (OSCE), da se SDS-u onemogući izlazak na izbore. No, bilo mu je značajno i mišljenje Alije Izetbegovića o ovome pitanju koje je podrazumijevalo izolaciju Radovana Karadžića, zabranu izlaska na izbore SDS-u i niz poteza protiv ove partije koje je Holbrooke mislio pokrenuti. Nakon nekoliko razgovora američkog posrednika na relaciji Sarajevo – Zagreb – Beograd, Izetbegović je rekao Holbrookeu da treba izolirati Karadžića, a pustiti SDS da izađe na izbore, plašeći se bojkota kakav je bio 1991/1992. godine i smatrajući da bi to bio preveliki izazov za mirovni proces. Ovo Izetbegovićevo razmišljanje izuzetno je utjecalo na konačnu odluku u vezi s ovom Holbrookeovom inicijativom. U izjavi koju je dao novinskoj agenciji, Izetbegović je pozdravio odluku i pozvao na progon zločinaca te njihovo izručivanje Haagu.

Biljana Plavšić, kasnije osuđena ratna zločinka, postavši glavni srpski političar i pregovarač u Bosni i Hercegovini, nakon Karadžićevog povlačenja (18. jula), a pripremajući se za jesenje izbore, izjavila je da granice, teritorije, suverenitet i pitanje Brčkog predstavljaju minimum ispod kojeg ona neće ići. Ovim svojim stavovima otvorila je problem Brčkog jer se arbitraža približavala, a niko nije imao namjeru odustati od ovoga grada na Savi.

Kritika idejne učmalosti

Izetbegović je, nakon što je doživio infarkt, mnogo vremena posvetio društvenim zbivanjima: posjećivao je udruženja, školske ustanove i manifestacije te poneka takmičenja koja su se počela organizirati u Sarajevu. Izrekao je kritiku svojim ideološkim istomišljenicima na skupštini udruženja “Mladi muslimani” zbog idejne učmalosti.

Slušao sam vaš izvještaj o radu za protekle četiri godine i bio sam pomalo razočaran. Zapleli ste se u trice i kučine svakodnevnice: ovoliko paketa, ovoliko novca, sve nešto usitno. Dozvolite da o tome kažem par riječi. Neka se država bavi svakodnevnicom; “Mladi muslimani” neka se bave – IDEJOM. Mi smo još 1945. godine prognozirali propast komunizma i uspon islamskog svijeta. Prvo smo pogodili, drugo ne (…) Nadam se da smo konačno shvatili pouku koliko je važno da se islamski svijet osloni na dva stuba; jedan je islam, a drugi obrazovanje… Posljedice nedovoljnog obrazovanja jesu i razni korumpirani režimi, razni diktatorski režimi… i nedostatak jedinstva. Zbog toga kandidiram temu za razmatranje, za buduće okrugle stolove: Istok i Zapad! Oslobodimo se prizemnih pitanja! Bavimo se idejom! Samo na taj način možemo privući mlade (…)

Radio je sve da pokrene kreativnu energiju među Bošnjacima i usmjeri ih na zajednički rad. Iz njega i njegovih postupaka ponovo je u prvi plan izbijala dimenzija preporoditelja i vizionara. No, sada je, ipak trebalo biti lider vlasti, a Izetbegović je “kružio” oko te pozicije, prepuštajući drugima da se brinu o državnim poslovima uz mogućnost svoga etičkog poziva političarima. Takav je bio apel općinskim načelnicima i predsjednicima općinskih odbora SDA u vezi s “rascvjetalom” korupcijom i zaboravljanjem boračke populacije u “raspodjeli dobara”. Ipak, koliko god da je Izetbegović apelirao, nije poznato da je neko odgovarao za ove negativne pojave. Kategorički imperativ, izgleda, u real politici nije bio prepoznatljiva norma. Izetbegović je zapravo, i dalje bio okrenut državničkim poslovima.

Kako su se približavali izbori (14. septembar 1996), pitanje Brčkog postajalo je sve značajnije, a izjave koje su stizale iz većine političkih tabora svjedočile su o teško rješivom problemu. Izetbegović je, nakon pobjede na izborima i zadobivanja dvogodišnjeg mandata, ponovo postao predsjedavajući Predsjedništva. Odmah po objavljivanju rezultata dao je izjavu u kojoj je integraciju zemlje naveo kao primarni cilj svoga budućeg političkog djelovanja. Brčko je bilo najznačajnije pitanje, ali i najočitiji odgovor na dilemu može li Bosna i Hercegovina krenuti integrativnim putem. Odaslao je i veoma jasnu poruku srpskim političarima u intervjuu banjalučkim Nezavisnim novinama izjavom da je “Brčko bošnjačko-hrvatski grad po svom postanku, po stanovništvu i po vlasništvu (…)” i da treba biti u okviru Federacije. Borba za ovu riječnu luku mogla je početi.

Za napore u vezi s gradom Brčko Izetbegović je pronašao i jakog saveznika. Bio je to Haris Silajdžić, predsjednik novoosnovane Stranke za BiH i kopredsjedavajući Vijeća ministara BiH. Nakon što je osuo paljbu na Silajdžićev politički projekat prilikom govora u Zenici na skupu SDA (14. april 1996), ocijenivši da je riječ o borbi za vlast, a ne o borbi za bosansku Bosnu, kako je tvrdio Silajdžić, izgledalo je da su im se putevi razišli. No, nije bilo tako. Pobjedom na septembarskim izborima Izetbegović i SDA mogli su sami ući u koaliciju s pobjednicima među srpskim i hrvatskim strankama, ali je Izetbegović odlučio da Silajdžić, ipak, bude dio vlasti. Rekao je, objašnjavajući odluku, da je “Silajdžić jedan od aktivnih učesnika tih sudbonosnih razgovora (misli na daytonske pregovore, op.a.). Zna njihov tok i sve okolnosti koje su ih pratile. Kao takav, on je više od nekih drugih zainteresiran da dogovor u kojem je učestvovao uspije”.

Borba za Brčko

Da bi pokrenuli stvari u svoju korist u pogledu arbitražne odluke za Brčko, bosanski Srbi su pred donošenje odluke u februaru 1998. godine pokušali napraviti aranžman sa SRJ i međunarodnom zajednicom u vezi s otvaranjem Luke Brčko, na što je Silajdžić veoma burno reagirao i time ponovo “zatalasao” političku scenu u Bosni i Hercegovini. No, pitanje je bilo koliku moć imaju bošnjački političari da promijene tok stvari i kakav će on, zapravo, biti. Međunarodna zajednica počela je “igrati” na izrastajuću političku figuru Milorada Dodika, s ciljem istiskanja SDS-a i početka istinskog procesa demokratizacije u RS-u. U Sarajevu je odlučeno da se održi veliki miting “Pravda za Brčko”, kojim će se poslati poruka da bošnjački politički vrh nema namjeru odustati od svojih ranijih zahtjeva. Izetbegović se obratio velikom broju građana s poznatim stavovima i ponovio da “tu nepravdu nećemo prihvatiti ni danas, ni sutra, ni za pet godina, jednom riječju nikada”.

Konačna odluka za Brčko proglašena je iz trećeg pokušaja, u martu 1999. godine. Konstelacija političkih odnosa bila je dosta povoljnija nakon septembarskih izbora 1998. godine, s obzirom na to da je iz RS-a došla umjerenija politička opcija predvođena Živkom Radišićem (koalicija Sloga), koji je postao član Predsjedništva BiH nakon izbora, i Miloradom Dodikom (Savez nezavisnih socijaldemokrata – SNSD), novim premijerom RS-a, koji je to postao zahvaljujući podršci zastupnika SDA u Narodnoj skupštini RS-a. Izetbegović je, postižući dogovor s Dodikom, na određeni način ucijenio američke pokrovitelje i entuzijastičnog srpskog političara rješenjem problema Brčkog. Naveo je da arbitražna odluka mora biti pravična i istakao da je “minimum da ovaj grad bude vezan za BiH. Ne mora biti u Federaciji ali je važno da ne bude ni u Republici Srpskoj”.

Na planu učvršćivanja državnosti Bosne i Hercegovine dva politička događaja imala su veliki značaj i izuzetan odjek u svijetu. Madridska konferencija, održana 15. decembra 1998. godine u organizaciji Vijeća za implementaciju mira (PIC), koja je završena usvajanjem Madridske deklaracije, predviđala je jačanje Bosne i Hercegovine u skoro svim segmentima, a možda najznačajniji probitak bilo je odlučno zagovaranje da se formira Granična služba.

Drugi je bio Pakt stabilnosti za Jugoistočnu Evropu, čije je održavanje bilo predviđeno za 30. juli 1999. godine u Sarajevu. Ovaj događaj veoma je važan jer je bio prvi istinski ispit za državu u smislu njenih mogućnosti da bez velikih problema organizira značajniji međunarodni skup. Svjetska krema toga je dana bila u maloj Bosni i Hercegovini, od predsjednika Clintona, Chiraka, Demirela do kancelara Schroedera i ostaklih svjetskih dužnosnika i diplomata, svi na jednom mjestu. Dodatni značaj ovoga skupa ležao je u činjenici da je održavan u vrijeme NATO bombardiranja Srbije zbog krize na Kosovu.

Potpisan je tokom održavanja pakta i Sporazum o granicama između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Sporazum je, zapravo, značio potpuno odustajanje Tuđmana od “bosanskohercegovačke politike” koju je vodio tokom posljednjeg desetljeća, a koja se ogledala u nijekanju Bosne i Hercegovine kao države. Sudionici se sjećaju Izetbegovićevog kašnjenja na potpisivanje i tajanstvenog osmijeha na njegovom licu, što su protumačili kao uživanje u pobjedi koju je upravo izvojevao. Dopustio je sebi taj ne baš diplomatski gest, i doista, teško je vjerovati da mu nije bilo drago.

PROČITAJTE I...

O srednjovjekovnoj Bosni, suverenoj, nezavisnoj i međunarodno priznatoj državi, generalno malo znamo. Fragmenti slike srednjovjekovne bosanske države nalaze se u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Srednjovjekovna postavka u Zemaljskom muzeju postavljena je 80-ih godina prošlog stoljeća i na njoj su radili neki od najvažnijih naučnika koji su svoj naučni rad posvetili srednjovjekovlju – Pavo Anđelić i Nada Klajić. Izložba je koncipirana kao rani srednji vijek, razvijeni srednji vijek i kasni srednji vijek.

Direktnim izvršiocima ratnih zločina na području općine Rogatica do sada je izrečena kazna od 57 godina zatvora. Sve ih je izrekao Sud BiH, osudivši kroz pet osuđujućih presuda pet pripadnika VRS-a i MUP-a RS-a. Na optuženičkoj klupi sjede još peterica, jedan je u bijegu, a 18 osumnjičenih upisano je na “hašku listu”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!