fbpx

Posljednji bosanski vitez

Fotografije srebreničkih djevojaka na konjima koje možete vidjeti samo u Stavu

Piše: Edib KADIĆ

 

U 99. broju Stava objavljujemo priču o “posljednjem bosanskom vitezu” Seadu Deliću i o tome kako su nastale sad već prepoznatljive i popularne fotografije djevojaka iz Srebrenice koje na konjima jašu kroz snijeg. Kompletnu priču o njihovom nastanku i cjelovitu fotoreportažu možete naći samo u novom broju Stava.

Sead Delić rodio se 1971. godine u Glogovi u općini Bratunac. Agresiju na Bosnu i Hercegovinu dočekao je u rodnom mjestu, u kojem su 9. maja 1992. godine srpske snage izvršile pokolj nad Bošnjacima. Sead se te noći izvukao na slobodnu teritoriju Srebrenice. Kaže da je i tokom rata imao priliku napustiti Bosnu i Hercegovinu, ali o tome tada nije htio ni razmišljati. Trenutno živi u Sjedinjenim Američkim Državama gdje radi kao vozač kamiona, ali svaku priliku koristi da dođe u Bosnu i Hercegovinu kako bi se mogao baviti neobičnim hobijem.

Delić objašnjava da su fotografije djevojaka iz Srebrenice nastale sasvim spontano i usputno. “Ima tih nekoliko mjesta koje vrlo često posjećujem. Takvo je Jasenovo, u kojem živi porodica Emina Bektića. To je čovjek koji se vratio iz Njemačke u Bosnu iz ljubavi prema rodnom mjestu. Ima dugu kosu, dugu bradu, zovem ga ‘did bosanski’. S vremenom smo se upoznavali, tako da Emina i njegovu porodicu u svakom mom dolasku u Bosnu moram barem jednom posjetiti. Kada sam kod njih išao posljednji put, sa mnom je bio i Ado Hasanović. Namjeravali smo načiniti fotografije koje i inače radim kad ondje dođem. Iznenada je počeo padati snijeg. Već sam se bio najavio porodici Bektić da ću doći s prijateljem”, priča Delić i dodaje kako su spontano došli na ideju da po tek napadanom snijegu fotografiraju djevojka na konjima.

“Bio sam u kostimu s mačem i štitom, a djevojke su same po sebi prelijepe, tako da njima nisu trebali nikakvi rekviziti. To su izuzetno obrazovane djevojke, dobro odgojene, jednostavno predivne. Studiraju u Sarajevu i mislim da su po svemu originalne. Nakon desetak minuta jahanja i smijeha, ugledao sam divno mjesto, netaknuto, nije bilo nikakvih tragova u snijegu. Projahali smo onda tim predjelom i tako su, zapravo, i nastale te fotografije. Ado je, naravno, uradio majstorski posao, a djevojke su, kao što se i na fotografijama vidi, sasvim prirodne. Vidite, one su od svoje druge ili treće godine učile jahati i doslovno su odrastale u tom okruženju”, ističe Delić te zaključuje da mu je bilo izuzetno zadovoljstvo što je bio pokretač i dio te zajedničke priče, te da u skorijoj budućnosti, s nekim ljudima kojima nije htio otkrivati imena, priprema nove projekte koji će, prema njegovim riječima, izazvati val pozitivnih reakcija i oduševljenja u javnosti.”

Kompletnu priču o Seadu Deliću pročitajte u novom broju Stava koji se nalazi na kioscima.

PROČITAJTE I...

Tik do Rahmanovog imanja, gdje izranjaju sivi zidovi buduće farme, naslonjena je spomen ploča. Piše na njoj: “Masovna grobnica 04” i da su tu pronađena 362 tijela Srebreničana. Kamenica je mjesto gdje je do sada nađeno 14 masovnih grobnica. Mještani misle da ih ima još. Nedostaju Kameničani koje su komšije pobile na početku Agresije, poput šesterice momaka iz sela čija su tijela spaljena u lokalnoj kovačnici. Nađen je samo ručni sat jednog od njih. Samo u jednoj od kameničkih grobnica pronađeno je 1.153 tijela. Tu su Kameničani ispred svojih kuća, u dvorištima, koseći travu i čisteći imanja, čuvajući stoku, nalazili dijelove ljudskih tijela. Zbog toga su neki od povratnika, koji su u svojim dvorištima nalazili grobnice, odlučili odseliti zauvijek iz Kamenice. Živjeti na mjestu na kojem su bili ukopani, piti kahvu ili ručati u dvorištu iz kojeg su ekshumirani bilo je jednostavno previše za njih

“Moj jedini motiv u svemu jeste žudnja za sevapom, za djelom kojim se ljudi i životinje mogu okoristiti. Kad navečer iščekujem jaciju, često razmišljam o svojim djelima, a dobro me sjećanje služi i dobro pamtim mnogo toga. Često se zapitam: 'Allahu dragi, je li malo sve ovo sve što sam do sada uradio? Jesam li mogao više?' I ostanem u uvjerenju da sam ipak malo uradio”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Eto 30.01.2017.

    Ljiljani (u Evropi) su odlika hrišćanskih kraljeva pak. I sad imamo muslimanske Bošnjake/Bosance kako se kunu u ljiljane kao kontinuitet, a ljiljani samo što nisu ravni krstu.

    Odgovori
    • Kulinban 31.01.2017.

      Ljiljani su upravo to ljiljani, a Ne neki bivsi krst koji eto muslimani velicaju, neznajuci da je to bivsi simbol duhovnih neprijatelja.

      Odgovori

Podržite nas na Facebooku!