fbpx

Poslije genocida slijedi psihički teror: Hoćemo li gledati Handkeovu bistu u Srebrenici

“Istočna alternativa vas poziva na izdavanje saglasnosti za podizanje spomen-biste čovjeku koji je osvojio Nobelovu nagradu i predstavlja Srbe u dokazivanju istine o ratu u Bosni i Hercegovini, kao i tome da nije bilo genocida na prostoru Srebrenice. Obavezujemo se da ćemo finansirati uređenje zemljišta koje će se dovesti u namjenu postavljanja spomen-biste”, stoji u zahtjevu Vojina Pavlovića

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Bura u vezi s dodjelom Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu ne stišava se. Handke je poznat kao pisac koji je boravio u Srebrenici 1996. godine, samo nekoliko mjeseci nakon što je počinjen genocid nad Bošnjacima “sigurne i zaštićene zone Ujedinjenih naroda”. On je u više navrata negirao da je počinjen genocid nad Bošnjacima u Srebrenici. Štaviše, išao je toliko daleko da je podrugljivo govorio i o majkama Srebrenice. “Njima ne vjerujem ni riječ, ne vjerujem ni u njihovu tugu”, izjavio je u intervjuu za časopis Ketzerbriefe 2011. godine.

Dodjela Nobelove nagrade izazvala je buru, a bilo je pitanje vremena kada će se to konkretno odraziti na Srebrenicu.

Vojin Pavlović, predsjednik Udruženja “Istočna Alternativa” iz Bratunca, podnio je zahtjev Opštini Srebrenica za izdavanje dozvole da se u centru grada postavi spomen-bista Handkeu.

“Istočna alternativa vas poziva na izdavanje saglasnosti za podizanje spomen-biste čovjeku koji je osvojio Nobelovu nagradu i predstavlja Srbe u dokazivanju istine o ratu u Bosni i Hercegovini, kao i tome da nije bilo genocida na prostoru Srebrenice. Obavezujemo se da ćemo finansirati uređenje zemljišta koje će se dovesti u namjenu postavljanja spomen-biste”, stoji u zahtjevu Vojina Pavlovića.

Pavlović je svoj zahtjev upućen prema Opštini Srebrenica obrazložio i riječima: “Nobelova nagrada Handkeu dokaz je da su se slobodni svjetski intelektualci odvažili da nagrade umjetnika za njegovo djelo i istrajnu borbu za istinu, kojom je opovrgavao haške presude i negirao da se u Srebrenici dogodio genocid.”

Nakon što je Pavlović uputio zahtjev Opštini Srebrenica, uslijedile su reakcije, prije svega bošnjačkih političkih predstavnika u ovoj općini.

“Predsjednik Skupštine dobio je zahtjev od ‘Istočne Alternative’ da se postavi spomenik u centru Srebrenice Handkeu, riječ je o dobitniku neke Nobelove nagrade, jer je Nobelova nagrada izgubila vrijednost ako se dodjeljuje takvim ljudima. Ako se to desi, da se postavi spomenik, mi ćemo postaviti spomenik Naseru Oriću nasred Srebrenice, pa ćemo se gurati. Ako je njima to u interesu, onda neka tako bude”, izjavio je Hamdija Fejzić, zamjenik načelnika Opštine Srebrenica. Kada je Vojin Pavlović u pitanju, dodao je Fejzić, riječ je “o čovjeku kojim se, sudeći prema onome šta radi, treba baviti medicina i, kao takav, dobro dođe radikalnim krugovima da preko njega plasiraju razne laži i podgrijavaju mržnju”.

“Ovo nije prva njegova nekakva inicijativa kojom želi da se mi u Srebrenici bavimo. Svi se sjećamo vremena kad je htio ovdje postaviti Čurkinovu bistu, pa nedavno spomen-ploču na staru zgradu policije, pa razne druge budalaštine. Njegovo udruženje registrirano je u Bratuncu, ali on uporno pokušava svojim djelovanjem unositi smutnju u Srebrenicu. Neće mu to proći, kao što mu ni do sada nije ništa prolazilo”, uvjeren je Fejzić.

Sličnog mišljenja je i predsjednik Skupštine opštine Srebrenica Nedib Smajić, koji smatra da “budalaština o postavljanju biste, naravno, neće proći”.

“Onima koji negiraju genocid i onima koji slave negatore genocida, bio to nobelovac Handke ili Vojin iz Bratunca, zna se gdje je mjesto – na smetljištu historije”, mišljenja je Smajić.

Srpski političari su na inicijativu Vojina Pavlovića uglavnom ostali nijemi. Momčilo Cvjetinović, predsjednik Opštinskog odbora SDS-a, rekao je “da inicijative za bilo šta u Srebrenici treba da donose Srebreničani”.

Međutim, da li je baš tako da inicijative Vojina Pavlovića ne prolaze. Njegove su inicijative “probni baloni”. U prošlosti ih je imao nekoliko.

Prvo je došla inicijativa da se u centru Srebrenice podigne spomenik ruskom ambasadoru Vitaliju Čurkinu nakon ruskog veta na Rezoluciju UN-a o Srebrenici iz 2015. godine. Uslijed snažnog otpora u Srebrenici, ova inicijativa nije prošla, te je spomenik Čurkinu postavljen u Istočnom Sarajevu.

Nakon toga, Pavlović je, s vremena na vrijeme, lijepio plakate s likom Vladimira Putina po Srebrenici, kao i protiv ulaska Bosne i Hercegovine u NATO.

U junu ove godine članovi Udruženja “Istočna Alternativa” postavili su na staroj zgradi policijske stanice u Srebrenici nelegalno spomen-ploču posvećenu “srpskim žrtvama koje su počinile muslimanske horde Srebrenice”.

Postavljanje ove ploče izazvalo je velike reakcije srebreničkih Bošnjaka. Smatrali su da je to samo još jedna u nizu provokacija pred obilježavanje godišnjice genocida. Ploča je ubrzo skinuta.

Međutim, uskoro je na inicijativu srpskih udruženja, a uz blagoslov srpskih političara iz Srebrenice, postavljena nova spomen-ploča na istom mjestu posvećena “srpskim mučenicima koji su ostali u enklavi Srebrenica” i “svirepo stradali od muslimanskih zločinaca”.

Nakon toga su Bošnjaci na inicijativu udruženja koja okupljaju preživjele žrtve genocida postavile spomen-ploču Bošnjacima koji su u zgradi policijske stanice ubijeni 1992. i 1995. godine.

Tako da sve inicijative i zahtjevi Vojina Pavlovića dođu kao ispitivanje terena i reakcija. Istina je da Pavlovićeve inicijative ne prođu u obliku u kojem ih zamisli. Međutim, po nepisanom pravilu, Pavlovićeve ideje u sličnom obliku prepišu srpska udruženja iz Srebrenice ili iz neke druge općine u entitetu u kojem njegovo udruženje djeluje. Tako da, ako to bude želja srpskih udruženja (uz novi blagoslov srpskih političara), u Srebrenici ćemo gledati bistu ovog novopečenog nobelovca.

 

PROČITAJTE I...

Praktično, posljednji dan, kada smo mi rekli porodici da se očekuje smrtni ishod predsjednika Izetbegovića za dan-dva, on je primio tadašnjeg predsjednika turske Vlade Recepa Tayyipa Erdogana. Ta njegova snaga je bila fascinantna, rekao je ranije u ekskluzivnom intervjuu za AA prof. dr. Enver Raljević, dugogodišnji šef Klinike za bolesti srca, krvnih žila i reumatizam KCUS-a i šef konzilija koji je liječio Izetbegovića

Boraveći u zatvoru u Foči nakon sudskog procesa na nivou Okružnog suda u Sarajevu, zatim Vrhovnog suda BiH i na kraju Saveznog suda Jugoslavije, Alija Izetbegović je 8. aprila 1986. godine podnio saveznom javnom tužiocu Zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude Saveznog suda 1985., i Okružnog suda u Sarajevu 1983. i Vrhovnog suda BiH 1984. godine. Ovaj dokument, koji je Izetbegović ispisao rukom pa prekucao na pisaćoj mašini i koji je, treba to naglasiti, bio posljednje pravno sredstvo kojim se Izetbegović uopće mogao braniti nakon presude Saveznog suda, na najbolji način svjedoči njegovu nevjerovatnu upućenost u detalje krivičnog prava. Istovremeno, ovaj dokument otkriva Aliju Izetbegovića i kao izuzetnog “čitaoca” koji je kadar dekonstruirati tri presude tako moćno i uvjerljivo da se postavlja pitanje kako je uopće bilo moguće donijeti osuđujuću presudu, čak i u jednom montiranom procesu kakav je bio Sarajevski proces. Dokument je ispisan na četrdeset stranica, pa ćemo, zbog dužine teksta, jedan njegov dio prepričati, a drugi citirati. Posebno je zanimljivo što se Izetbegović u tekstu ponajviše bavi Islamskom deklaracijom, djelom koje je i dalje predmetom javnih rasprava. Izetbegović ne ostavlja prostora sumnji da to nije njegovo autorsko djelo, već potvrđuje autorstvo i uvjerljivo brani svoja stajališta

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!