PORODICA COHEN PRODALA JE HAGADU ZA 900 DOLARA

Utvrđeno je da je sarajevska Hagada nastala u srednjovjekovnoj Španiji, u oblasti nekadašnje Kraljevine Aragon, najvjerovatnije u Barceloni, oko 1350. godine. Sarajevska sefardska porodica Cohen prodala je 1894. godine, vjerovatno u neznanju, Hagadu Zemaljskom muzeju za 150 tadašnjih kruna. Tih godina, jedan dolar vrijedio je pet kruna. Današnji ekvivalent tih 150 kruna bio bi 927 dolara

 

Na osnovu stilske analize iluminacija i minijatura s njenih stranica, utvrđeno je da je sarajevska Hagada nastala u srednjovjekovnoj Španiji, u oblasti nekadašnje Kraljevine Aragon, najvjerovatnije u Barceloni, oko 1350. godine. Moguće je da je nastala kao dar za vjenčanje članova dviju tada poznatih familija Šošan i Elzar, jer se njihovi grbovi, štit s ružom (hebrejski shoshan) i krilom (hebrejski elazar), nalaze na stranici na kojoj je i grb grada Barcelone.

Na prva 34 lista nalazi se 69 minijatura koje nadahnuto prikazuju stvaranje svijeta, egipatsko ropstvo, izlazak iz Egipta pod Mojsijevim vodstvom i dalje, sve dok status vođe Jevreja nije preuzeo Jošua, sin Nunov. Posljednje četiri minijature predstavljaju izuzetak, u smislu da nemaju direktan biblijski karakter. Na sljedećih 50 listova nalazi se tekst Hagade pisan s obiju strana kvadratnim hebrejskim pismom srednjovjekovnog španskog tipa. Posljednju cjelinu knjige čini naknadno uneseni pjesničko-obredni dodatak, koji sadrži po nekoliko pjesama najslavnijih pjesnika hebrejske književnosti iz njenog tzv. zlatnog doba, od 10. do 13. stoljeća.

U bilješci nastaloj 1609. godine kaže se da knjiga ne govori protiv crkve, što je vjerovatno rezultat provjere njenog sadržaja od inkvizicije. Tokom 16. i 17. stoljeća knjiga se nalazi na prostoru sjeverne Italije, što potvrđuju dvije kratke zabilješke na njenim stranicama, a kada i pod kojim okolnostima dospijeva u Bosnu, nije poznato.

Sarajevska sefardska porodica Cohen prodala je 1894. godine, vjerovatno u neznanju, Hagadu Zemaljskom muzeju za 150 tadašnjih kruna. Tih godina, jedan dolar vrijedio je pet kruna. Današnji ekvivalent tih 150 kruna bio bi 927 dolara. “Coheni su apsolutno nestali, u Sarajevu ne živi više nijedan. Nismo uspjeli ući u trag šta se desilo s njima, da li su odselili i gdje. Vjerovatno je da su stradali u vrijeme holokausta, kao što je stradalo 85 posto Jevreja u BiH. Oni više u BiH nemaju živog nasljednika”, kaže Jakob Finci, čelnik Jevrejske zajednice u BiH.

Njemačke vojne snage koje su okupirale Sarajevo 1941. godine, odmah po ulasku u ovaj, tada jugoslavenski grad, tražile su od tadašnjeg direktora muzeja Joze Petrovića da im preda Hagadu. Ipak, ona je zahvaljujući kustosu Dervišu Korkutu sakrivena u džamiju, u jednom od muslimanskih sela na Bjelašnici, gdje je i dočekala kraj Drugog svjetskog rata. Korkuta i njegovu porodicu, zbog spašavanja Jevreja u Sarajevu tokom Drugog svjetskog rata, izraelski muzej “Vad Yashem” proglasio je pravednicima.

Pedesetih godina prošlog stoljeća radnici Zemaljskog muzeja spriječili su krađu Hagade, a u najvećoj je opasnosti bila tokom troipogodišnje opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine. Nalazila se u sobi koja je bila izložena granatama, pa je najprije odnesena u podrumske prostorije muzeja. Odatle je ubrzo prenesena u trezor, prema nekim podacima Narodne, a prema drugim Union banke.

Kraj rata dočekala je u trezoru banke, a tadašnja Vlada BiH bila je nerijetko osumnjičena da je prodala Hagadu u zamjenu za oružje. “Ona je najvažniji dokument koji svjedoči o prisustvu Jevreja u BiH”, kaže Finci. “Mi bismo voljeli da Hagada bude izložena i dostupna svaki dan, a ne samo s vremena na vrijeme. Pravila su takva i Hagada ne može putovati iz Zemaljskog muzeja po svijetu kako bi je svi vidjeli, onako kako putuju i drugi eksponati iz velikih svjetskih muzeja”, kaže Finci. U BiH danas živi nešto manje od hiljadu Jevreja. U Sarajevu ih je oko 700, a ostatak živi u nekoliko bh. gradova. Jevreji imaju svoje općine u Mostaru, Zenici, Tuzli, Banjoj Luci i Doboju.

Iz trezora je sarajevska Hagada konačno iznesena u novembru 2002. godine. Od tada je izložena i dostupna javnosti u posebno osiguranom prostoru, u posebnim prigodama i pod tačno definiranim uvjetima. Konzervirana je i restaurirana 2001. godine.

“Hagada je neprocjenjiva, ne postoji iznos novca za koji bi se ona mogla kupiti”, kaže Aleksandra Bunčić. Vrsna poznavateljica historije Hagade, doktorirala je na temu sarajevske Hagade na Zagrebačkom univerzitetu, a nakon toga je postdoktorske studije obavila u Jerusalemu. Danas je član istraživačkog tima Univerziteta Harvard u Sjedinjenim Američkim Državama.

Sadržaj Hagade ispisan je krasnopisom na prerađenoj i istančanoj koži, u razdoblju kada papir još uvijek nije ušao u masovnu upotrebu. Ova izuzetna rukopisna knjiga ima 142 pergamentska lista. Neki od njih ispisani su krasnopisom, neki iluminirani, a neki su potpuno prazni. Uvezani su u tabake po osam ili dvanaest stranica.

“Sarajevska Hagada pripada grupi od 15 sačuvanih srednjovjekovnih Hagada koje su nastale na prostoru današnje Španjolske. U odnosu na ostale Hagade koje su nastale na tim prostorima, u sarajevskoj su najopsežniji biblijski prikazi. Ona, također, ima i neke druge specifičnosti, posebno tumačenja biblijskih događaja i njihovih prikazivanja. Ikonografija sarajevske Hagade unikatna je u odnosu na neke druge i prikazi koji se pojavljuju u sarajevskoj Hagadi su jedinstveni”, objašnjava Bunčić.

Bunčić dodaje kako je sarajevska Hagada iznimno važna ne samo za Bosnu i Hercegovinu nego i za odnos Španaca prema svom naslijeđu i kulturi.

“U Španjolskoj je u to doba nastalo nekoliko Hagada, među njima je i ova sarajevska. Iz tog vremena danas se u Španjolskoj nalazi samo jedna Hagada, to je Hagada iz Gobleta. Hagade svjedoče o turbulencijama i mogućnostima koje samo povijest, nekim svojim nenadanim tokovima, može da napravi. Danas je sarajevska Hagada važna zbog načina na koji interpretiramo svoju povijest. Ona je, u suštini, vezana uz jedan veoma negativan povijesni događaj, izgnanstvo Jevreja iz Španjolske 1492. godine. A onda, nakon nekoliko stoljeća, ona na drugom kraju Evrope prouzroči nešto što mi danas tumačimo kao pozitivno. Sarajevsku Hagadu mi u BiH smatramo dijelom našeg naslijeđa, ne zaboravljajući, naravno, gdje je i kada nastala.”

Sarajevska Hagada je 2003. godine proglašena pokretnim nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, a 2017. godine je upisana u UNESCO-ov Registar memorije svijeta, posvećen pokretnoj kulturnoj baštini svijeta. U februaru prošle godine otvorena je obnovljena prostorija u kojoj je izložena sarajevska Hagada.

 

PROČITAJTE I...

Ne može se Lovrenoviću poreći da promovira svoju viziju Bosne, kao i da smatra da postoji bosanski duh, no, umjesto nekritičke promocije, Bošnjacima bi bilo oportunije i korisnije analizirati ih, pa i polemizirati s tim tekstovima jer, sa stajališta njihove povijesti, tradicije i identiteta, pa i one najnovije historije koju još itekako pamtimo, nisu prihvatljivi i počesto su saturirani upravo suprotnim namjerama od one koju površni čitalac ili nekritički podržavalac percipira. U tom smislu je indikativan intervju za Dane crvenog fratra Dragana Bojića. Po srpskom piscu Ivi Andriću i hrvatskim nacionalromantičarima, franjevci su dobri duh i jedini nosioci civilizacijskih vrijednosti Bosne, ergo oni koji su za razliku od Bošnjaka čuvali duh Bosne

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!