Populizam svakakvih vrsta, koji se služi tezom da su svi isti, dakle lopovi i kradljivci, tezama o ugroženosti ovog ili onog naroda, preko tvrdnji kako je BiH propala i nefunkcionirajuća država, svim pokazateljima i zdravom razumu usprkos, nailazi na plodno tlo i traženje vođa ili pokreta koji će narod (demos) izvesti na pravi put
Prethodni članak
Slučaj Željane Zovko, ili kako Hrvatska stvarno doživljava BosnuSljedeći članak
Hrvatsko cijeđenje iz “suve drenovine”
PROČITAJTE I...
Zašto je Alija Izetbegović, nakon teškog pregovaranja, potpisao Daytonski sporazum
Nakon propasti Aprilskog paketa stvorio se vakuum u koji je vrlo vješto ušao Milorad Dodik i u dobroj mjeri usporio ili zaustavio procese promjena u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom i njegovim Aneksom 4, koji su se odvijali baš kako je to na vrijeme shvatio Alija Izetbegović, korak po korak, ne naglo i radikalno
Apelacija koja je stvari pomakla s mrtve tačke u manjem entitetu
Ova apelacija nije niti najmanje naivna niti neusklađena s ključnim međunarodnim faktorima. Ona ne samo da prebacuje lopticu gdje joj je mjesto, u entitet RS, i ukazuje na kršenje ljudskih prava, odnosno Evropske konvencije, već i skreće pažnju na nerad i neaktivnost Valentina Inzka, OHR-a u cjelini, koji je po Daytonu odgovoran za civilni dio provedbe mirovnog sporazuma i zaštitu i provođenje svih njegovih aneksa, pa i aneksa 4. i 7. (Ustava i povratka) i svih odluka ustavnih i međunarodnih sudova