fbpx

Politika im je presudila u prošlosti, politika im i danas sudi (3)

Povodom ove inicijative magazin Stav obratio se uglednim historičarima i intelektualcima koji su se u svojim izjavama osvrnuli ne samo na propalu inicijativu već i na pitanje ko je pozvan da predlaže izmjene naziva ulica, da li je to uopće potrebno i kako riješiti problem s nazivima koji je polarizirao javnost.

 

 

PIŠE: Hamza Ridžal

Šef tročlanog Kluba zastupnika Socijaldemokratske partije BiH u Skupštini Kantona Sarajevo Igor Stojanović pokrenuo je 16. juna inicijativu za promjenu naziva ulica koje, mišljenja su iz ove stranke, nose ime po ličnostima povezanim s fašističkim režimom.

Riječ je o Mustafi Busuladžiću, intelektualcu koji je navodno podržavao nacističke stavove i progon sarajevskih Jevreja; Asafu Serdareviću, jednom od osnivača organizacije “Mladi muslimani”, jer se priključio jedinici Muhameda ef. Pandže, a partizani su ga uhapsili i strijeljali u Vitezu 1944. godine; Muhamed-efendiji Pandži, “zagovorniku osnivanja SS Handžar divizije”; reisu Fehimu Spahi, reisul-ulemi u vrijeme NDH; Sulejmanu Pačarizu Hodži, pukovniku Hrvatskih oružanih snaga; Huseinu Đozi, imamu 28. regimente Handžar divizije (nakon rata, osuđen je na pet godina zatvora i na gubitak građanskih prava, a onda je rehabilitiran, pa je bio i Titov prevodilac za arapski jezik); Osman-efendiji Rastoderu, koji je bio optužen za masakre nad civilima; Aliji Nametku jer je (nekoliko mjeseci) bio direktor Hrvatskog državnog kazališta u Sarajevu za vrijeme NDH i Enveru Čolakoviću jer je bio ataše za kulturu u Mađarskoj u vrijeme NDH.

I pokraj šturih obrazloženja, iz kojih se malo šta moglo saznati o eventualnom stvarnom krimenu pobrojanih ličnosti, inicijativu da se u paketu ukinu imena ulica podržali su Naša stranka (NS), Demokratska fronta (DF), Savez za bolju budućnost (SBB) i pojedini samostalni zastupnici. Suzdržani su bili zastupnici Stranke demokratske akcije (SDA) i Naroda i pravde (NiP). Prijedlog SDP-a nije dobio dovoljan broj glasova.

Povodom ove inicijative magazin Stav obratio se uglednim historičarima i intelektualcima koji su se u svojim izjavama osvrnuli ne samo na propalu inicijativu već i na pitanje ko je pozvan da predlaže izmjene naziva ulica, da li je to uopće potrebno i kako riješiti problem s nazivima koji je polarizirao javnost.

Doc. dr. Ajdin Huseinspahić: Spasimo socijaldemokratiju od ostrašćene i neuke “ljevice”

Nažalost, moram konstatirati da SDP BiH ne samo da ne predstavlja opoziciju, pogotovo ne onu konstruktivnu, SDP danas jedva da predstavlja i partiju koja udovoljava temeljnim kriterijima svojih socijaldemokratskih političkih preteča na ovim prostorima. Jednostavno, današnja SDP izgleda i djeluje politički bezidejno i impotentno, a što nijednog dobronamjernog građanina ove zemlje ne može i ne smije radovati.

Stoga, valjalo bi da se SDPBiH vrati vrijednostima koje je još prije ravno 111 godina (28. juna 1909. godine) uspostavila Socijaldemokratska stranka (SDS) za BiH, kao politička organizacija radničke klase izrasla iz Glavnog radničkog saveza,27. augusta 1905. godine. Pri tome, valja upozoriti na činjenicu da su i tada unutar SDSBiH postojale retrogradne snage, tzv. “zvonaši”, koji su se vezali s Kočićevom grupom, tako da su socijalne zahtjeve radnika sve više podređivali srpskim nacionalističkim interesima. Stoga, aktuelno rukovodstvo SDPBiH na ovu činjenicu nikad ne smije zaboraviti uz kontinuirano ustrajavanje na izvornim vrijednostima socijaldemokratije.

Međutim, izgleda da je rukovodstvu SDPBiH preče da “otvara pitanja” o kojima ne posjeduju ni minimum znanja, osim površnih, ostrašćenih, subjektivnih i ideologiziranih predrasuda koje jedva da i imaju neke veze sa znanjem i spoznajom. Inicijativom o promjeni imena sarajevskih ulica nazvanih po Mustafi Busuladžiću, Asafu Serdareviću, Muhamedu Pandži, Fehimu Spahi, Huseinu Đozi, Sulejmanu Pačarizu, Osmanu Rastoderu, Aliji Nametku i Enveru Čolakoviću “ljevica”, koju jedva i da imamo, otvara pitanja kojima nije mjesto u skupštini.

Njihovu dobru namjeru vidjet ću tek kad na ovu temu organiziraju naučni simpozij ili se barem odazovu na simpozije koji tretiraju ulogu Bošnjaka tokom Drugog svjetskog rata. Da su vođeni naučnim činjenicama, predlagači sramne inicijative znali bi da Bošnjaci nisu proizveli ni gram fašizma na ovim prostorima niti su nosili to zlo u sebi, jer da je tako, bosanskohercegovačko društvo, kroz stoljeća, zasigurno ne bi bilo obojeno multikonfesionalnim i multikulturalnim bojama. Da su vođeni činjenicama, a ne predrasudama, znali bi da je svako od prethodno navedenih lica, na svoj način, doprinijelo u borbi protiv fašizma, živeći, školujući se ili radeći unutar NDH, obavljajući poslove shodno datim prilikama (secundum loca et tempora), a u cilju spašavanja kako samih sebe, tako i spašavanja komšija Srba, Jevreja, Roma. To su činili kad god i koliko god su mogli, a što danas malo ko i želi razumjeti.

Njihove izjave ili pak djelovanja namjerno se dekontekstualiziraju i tako nevješto i neuko smještaju u potpuno drugu prostorno-vremensku distancu. Da, bilo je Bošnjaka i u domobranima, SS diviziji, muslimanskim milicijama, ali najvećim dijelom s ciljem spašavanja “golog života”, jer su se, nažalost, Bošnjaci našli na udaru ne samo stranih okupatora nego i domaćih izdajnika, prvenstveno četnika i ustaša. Niz je primjera koji svjedoče o navedenim činjenicama, ali o tome možemo drugom prilikom, možda na jednoj od naučnih konferencija.

No prije nego se rukovodstvo SDPBiH ozbiljnije pozabavi pitanjem uloge Bošnjaka tokom Drugog svjetskog rata, volio bih im skrenuti pažnju na Rezoluciju Parlamentarne skupštine VE broj 1096 o mjerama za uklanjanje naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sistema iz 1996. godine i Rezoluciju Parlamentarne skupštine VE broj 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima iz 2006. godine.

S druge strane, trebaju imati u vidu i činjenicu da su na nivou EU donesene: Rezolucija Evropskog parlamenta o evropskoj savjesti i totalitarizmu iz 2009. godine kao i Rezolucija Evropskog parlamenta od 19. 10. 2019. godine o važnosti evropskog sjećanja za budućnost Evrope. U navedenim dokumentima istaknuto je da su nacizam i komunizam jednako opasne ideje koje su centralnu i istočnu Evropu dvostruko više koštale nego njen zapadni dio. Navedenim dokumentima Parlamentarna skupština Vijeća Evrope pozvala je sve zemlje članice da osude zločine totalitarnih komunističkih režima te da pokrenu i provedu proces lustracije, ali i rehabilitacije nepravedno osuđenih lica.

U dokumentima Evropskog parlamenta skrenuta je pažnja na principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koja su počinili totalitarni komunistički i nacistički režimi, uz izražavanje zabrinutosti zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru (nazivi ulica, trgova, institucija, parkova…). Stoga, prije pokretanja svakog pitanja o promjeni naziva ulica, vodstvo SDPBiH treba znati “minimum minimuma”. Prvo, društveno-političke uloge prethodno navedenih lica bile su različite, ali nikada fašističke, tako da takvo etiketiranje predstavlja vrijeđanje ne samo njih nego svih dobronamjernih ljudi.

Drugo, SDPBiH bi pokazao dobronamjernost kad bi insistirao na pitanjima rehabilitacije i lustracije, a sve na tragu prethodno navedenih rezolucija. Treće, SDPBiH pokazao bi i trun iskrenosti kad bi, kao stranka koja očekuje glasove od svih građana Bosne i Hercegovine, barem krenuo od zahtjeva za promjenom naziva ulica i trgova i uklanjanja spomenika presuđenim ratnim zločincima širom države. Četvrto, za sve nejasne činjenice predlagači inicijative mogli bi posegnuti za kojom knjigom napisanom nakon 1990. godine, a koja vrlo kvalitetno i naučno-objektivno opservira činjenice o ulozi Bošnjaka tokom i nakon Drugog svjetskog rata. Nema verbalnog delikta, ovo je slobodno društvo, čitajte!

Peto, rukovodstvu SDPBiH mora biti jasno da ovim potezom plemenitu ideju socijaldemokratije vodi u nestanak jer se radi o već viđenoj matrici i samo još jednom u nizu iskompleksiranih pokušaja dodvoravanja i ustrajavanja na difamaciji Bošnjaka i vrijeđanju pijeteta njihovih prvaka. Valjda progoni Bošnjaka u “drugoj Jugoslaviji” nisu bili dovoljni. Stoga, nadam se da će se probuditi neko ko će spasiti socijaldemokratiju iz ruku subjektivnih, ostrašćenih, vidno iskompleksiranih i neviđeno neobrazovanih podnosilaca inicijative.

Na kraju, izražavam žaljenje ne samo zbog krajnje zlonamjernog podnošenja inicijative SDPBiH u Skupštini Kantona Sarajevo nego i zbog suzdržanosti pri glasanju poslanika od kojih to nisam očekivao. Kad je riječ o ovim pitanjima, tu postoje samo dvije opcije, treće nema! U protivnom, na red će vrlo brzo doći heroji odbrane Bosne i Hercegovine tokom Agresije od 1992. do 1995. godine, ako već i nisu!

 

PROČITAJTE I...

Težina ratne krize i rizik koji je ta kriza u sebi nosila za opstojnost države Bosne i Hercegovine, za njene građane i narode, okolnost je koja objašnjava ali ne opravdava nedostatke i anomalije Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sve dok se njegovi nedostaci i anomalije ne prevaziđu, održavat će se i komplicirati kriza na Balkanu, a politički sukobi u toj krizi nosit će velike rizike za mir i sigurnost

Mi danas ni svoju državnost ni svoju nezavisnost ne slavimo samo kao puke datume, ta dva događaja obuhvataju, prihvataju i grle sve ono što ova država jeste i što je čini Bosnom i Hercegovinom. Dan državnosti je, prema tome, prilika da se prisjetimo godišnjica značajnih događaja iz povijesti Bosne, godišnjica koje su nerijetko i same u prošlosti označavale neke nove početke

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!