fbpx

Politika im je presudila u prošlosti, politika im i danas sudi (1)

Povodom ove inicijative magazin Stav obratio se uglednim historičarima i intelektualcima koji su se u svojim izjavama osvrnuli ne samo na propalu inicijativu već i na pitanje ko je pozvan da predlaže izmjene naziva ulica, da li je to uopće potrebno i kako riješiti problem s nazivima koji je polarizirao javnost.

 

PIŠE: Hamza Ridžal

Šef tročlanog Kluba zastupnika Socijaldemokratske partije BiH u Skupštini Kantona Sarajevo Igor Stojanović pokrenuo je 16. juna inicijativu za promjenu naziva ulica koje, mišljenja su iz ove stranke, nose ime po ličnostima povezanim s fašističkim režimom.

Riječ je o Mustafi Busuladžiću, intelektualcu koji je navodno podržavao nacističke stavove i progon sarajevskih Jevreja; Asafu Serdareviću, jednom od osnivača organizacije “Mladi muslimani”, jer se priključio jedinici Muhameda ef. Pandže, a partizani su ga uhapsili i strijeljali u Vitezu 1944. godine; Muhamed-efendiji Pandži, “zagovorniku osnivanja SS Handžar divizije”; reisu Fehimu Spahi, reisul-ulemi u vrijeme NDH; Sulejmanu Pačarizu Hodži, pukovniku Hrvatskih oružanih snaga; Huseinu Đozi, imamu 28. regimente Handžar divizije (nakon rata, osuđen je na pet godina zatvora i na gubitak građanskih prava, a onda je rehabilitiran, pa je bio i Titov prevodilac za arapski jezik); Osman-efendiji Rastoderu, koji je bio optužen za masakre nad civilima; Aliji Nametku jer je (nekoliko mjeseci) bio direktor Hrvatskog državnog kazališta u Sarajevu za vrijeme NDH i Enveru Čolakoviću jer je bio ataše za kulturu u Mađarskoj u vrijeme NDH.

I pokraj šturih obrazloženja, iz kojih se malo šta moglo saznati o eventualnom stvarnom krimenu pobrojanih ličnosti, inicijativu da se u paketu ukinu imena ulica podržali su Naša stranka (NS), Demokratska fronta (DF), Savez za bolju budućnost (SBB) i pojedini samostalni zastupnici. Suzdržani su bili zastupnici Stranke demokratske akcije (SDA) i Naroda i pravde (NiP). Prijedlog SDP-a nije dobio dovoljan broj glasova.

Povodom ove inicijative magazin Stav obratio se uglednim historičarima i intelektualcima koji su se u svojim izjavama osvrnuli ne samo na propalu inicijativu već i na pitanje ko je pozvan da predlaže izmjene naziva ulica, da li je to uopće potrebno i kako riješiti problem s nazivima koji je polarizirao javnost.

 

Dr. Senija Milišić: Saradnici Narodno-oslobodilačkog pokreta, a ne fašisti

Izvlačenje imena pomenutih ljudi na političku ravan i manipulacije u političke svrhe služi ili ima za cilj da cijeli bošnjački narod optuži za fašizam i antisemitizam. Pri tome se zaboravljaju / previđaju sljedeće činjenice:

– da je u Drugom svjetskom ratu pobijeno 8,1 posto Bošnjaka. Ko ih je pobio?;

– da su se najveća stradanja i pokolji Bošnjaka desili 1941. i početkom 1942. godine, kada četnici i partizani nastupaju zajedno (sjetimo se stradanja dr. Rasima Hurema sedamdesetih godina 20. stoljeća, koji se usudio ustvrditi da je postojala kriza NOP-a u Bosni i Hercegovini krajem 1941. i početkom 1942. godine);

– da su 34 člana ZAVNOBiH-a bili Bošnjaci;

– da su antifašističke rezolucije iz 1941. godine protiv ustaških zločina i ubijanja Srba, Jevreja i Roma donijeli Bošnjaci i da je to bio jedinstveni akt otpora u porobljenoj Evropi;

– da su upravo zbog internacionalizacije stradanja Bošnjaka i pokušaja zaustavljanja njihovog nestanka s ovih prostora “krivi” Muhamed Hadžijahić i Mustafa Busuladžić (isto je bilo i u ovom ratu: čitava 1992. i početak 1993. godine protekla je u nastojanjima internacionalizacije zločina nad Bošnjacima);

– po završetku Drugog svjetskog rata uslijedio je progon političkih neistomišljenika u Jugoslaviji i bio je najoštriji u Bosni i Hercegovini;

– osuđeni su imami, zenički zatvor bio je pun imama;

– progon pripadnika organizacije “Mladi muslimani” (od 806 članova, koliko ih je registrirala UDB-a, a parahistoriografija nudi 806 organizacija);

– oduzimanje imovine vjerskih zajednica;

– 1947. godine Bošnjaci kao nacija nestaju s političke pozornice Bosne i Hercegovine, nestaju iz statistike, iz političke terminologije, nisu više subjekt politike kao narod;

– montirani politički procesi, ignoriranje, slanje u prisilnu mirovinu, zatvor.

Današnja je inteligencija u mnogim aspektima raspamećena: nemaju nikakav stav jer sve što problematiziraju Bošnjaci proglašava se nacionalističkim, fašističkim, a ako iznosimo historijske činjenice, onda smo revizionisti. Moramo prihvatati ono što nam se nametne, moramo šutjeti da bi nam oni i dalje krojili kapu.

I kao što su Bošnjaci masovno stradali od 1941. do 1945, tako su i u ovom ratu masovno ginuli, i mi opet šutimo. U čemu je naš problem? Ako u 227.000 stranica dokumenata Zemaljske komisije za BiH za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača nema nijednog dokumenta o Mustafi Busuladžiću, zašto šutimo kada se sa skupštinske govornice tvrdi da je bio vođa fašističkog pokreta (a fašistički pokret trebala bi biti “El Hidaja”, kako to proizlazi iz sklepane prezentacije u Skupštini KS, koju je napravio čovjek koji za 55 godina bavljenja naukom nema nijednog rada koji se odnosi na Drugi svjetski rat).

Pitanje sudbine islama u Evropi i njegove konačne sudbine i dalje je aktuelno. Na niz pitanja koja je pokrenuo Mustafa Busuladžić još nije dat konačan odgovor. A konačni odgovor moći će se dati onda kada se historičari napokon odluče pisati o važnim dionicama vlastite prošlosti, za šta je najvažniji uvjet postojanje svijesti o realnom historijskom vremenu u kojem se sve to događalo. Sve dok budemo uzmicali pred agresivnim manipuliranjem prošlošću, koje se vrši manipuliranjem dokumentima i izvrtanjem historijskih činjenica zarad ostvarivanja političkih ciljeva, i pored činjenice da smo većinski narod u Bosni i Hercegovini, bit će nas sve manje.

Inicijativa SDP-ovih zastupnika u najmanju je ruku skandalozna. Oni ne postavljaju pitanje četnika koji su izvršili pokolje Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, krajem rata prešli u partizane, a po završetku rata stigli do visokih položaja. Dovode se u pitanje ljudi za koje nemaju nikakvih dokaza da su bili fašisti, da su ubijali. Oni su se naprosto borili za svoj narod, za svoju vjeru. Pokušavali su zaustaviti pokolj Bošnjaka od strane četnika. U situaciji kada se ne mogu odbraniti sami jer nemaju ni svoje vojne formacije, ni oružje, za razliku od prijeratnih vojnih formacija Srba i Hrvata, kada pokušavaju internacionalizirati svoj položaj, upoznati svijet sa zločinima koji se vrše nad njihovim narodom, svjetovne i vjerske intelektualce se optužuje da su fašisti. Sve su to ljudi vjere, a vjera zabranjuje sve to što im se pripisuje.

Ovom inicijativom štite se i pravdaju zločini počinjeni nad Bošnjacima. Isto tako se okreću Bošnjaci jedni protiv drugih. Pokušava se napraviti što veći razdor u njihovim redovima.

Prema tome, jedina mjerodavna institucija jeste sud koji treba utvrditi da li su ili nisu bili fašisti, ubice i zagovornici ubijanja drugih naroda. Da li je to bio revolucionarni ili sud pravde.

Uostalom, njihov krimen bio je taj što nisu bili komunisti, već ljudi vjere. Nepoznavanje činjenica dovodi do pogrešnih zaključaka. Šta bi SDP-ovi zastupnici rekli kada bi znali da u arhivskim fondovima postoje dokumenti, izjava Zaima Šarca iz 1964. godine, koji na zahtjev Republičkog SUP-a potvrđuje da Husein Đozo i još neki koji se spominju u ovoj inicijativi nisu bili fašisti, već da su sarađivali s NOP-om?!

 

PROČITAJTE I...

Neki se bave citatima Izetbegovića, a Zoran Milanović izjavljuje da je Bosna i Hercegovina poput juge 45. Hrvati neukusno lažu ovih dana, krenuli su od Željka Komšića i pozicije člana Predsjedništva, a završili na tvrdnjama da nemaju nikakva prava u Bosni i Hercegovini, da nestaju intervencijom Bošnjaka i slične neistine. Bestidnici, pa neka samo nabroje svoje pozicije koje zauzimaju na federalnom i državnom nivou.

Ono što je jasno i što se može slobodno zaključiti jeste da je lista Prve stranke za Skupštinu opštine Srebrenica samo paravan za prodaju mjesta u biračkim odborima. S obzirom na to da Prva stranka nema općinski odbor u Srebrenici, da su na listi tri osobe srpske nacionalnosti (nepoznate osobe, i vrlo je izvjesno da su nastanjene u Srbiji), prodaja mjesta u biračkim odborima planirana je ranije, što samo pokazuje o kakvom diletantu se radi kada je u pitanju predsjednik Prve stranke

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!