fbpx

Pokušaj kriminalizacije satire

Stotinu, hiljadu, milion puta su toksičniji, maliciozniji i opasniji tekstovi i komentari u sve i jednom broju Dnevnog avaza od sporne fotografije koja u svakoj demokratskoj državi potpada pod neotuđivu slobodu govora. Neke od najpopularnijih bosanskohercegovačkih stranica na Facebooku popularne su doslovno zbog istih ovakvih satiričnih fotomontaža koje imaju ulogu političkog komentara. Satirom se koristi i pozicija i opozicija, ali često i politički krajnje neutralne osobe i grupe.

 

U toplo ljeto izborne 2018. godine Dnevni avaz učestovao je u nečemu što bi se najprije moglo opisati kao “false flag” operacija. Tada je iskorištena, još nerasvijetljena, zagonetna pojava dva antisemitska grafita na zidovima zgrada u Sarajevu i Tuzli kako bi bila iskonstruirana tobožnja opasnost od “radikalnih islamističkih krugova”.

Ubrzo nakon toga neko upućuje i prijeteće poruke na brojeve mobitela Ranka Debevca, predsjednika Suda BiH, ali i Jadranke Lokmić‑Misirače, potpredsjednice Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Dnevni avaz odmah je to označio kao trend “refašizacije” društva, za šta je optužio koga drugog nego “državnu mafiju”.

Ubrzo je došlo i do novih prijetnji koje su, osim Debevca i Lokmić-Misirače, navodno dobili i Milan Tegeltija, Ružica Jukić, Diana Kajmaković, a one su bile, prema tumačenju Dnevnog avaza, nastavak provokacija islamskih radikalnih krugova, nastale kako bi se kaznilo pravosuđe zbog oslobađajućih presuda Fahrudinu Radončiću, a iza čega su navodno stajali svi njegovi tadašnji politički suparnici.

Avazovski medijski tretman cijelog tog slučaja nije nimalo slučajan, prije svega jer su navodne prijetnje dobile osobe iz pravosuđa s kojima je Radončić duboko involviran i povezan. Sjetimo se da je Debevec, jedan od tri člana Sudskog vijeća koje je oslobodilo Radončića zbog krivičnog djela ometanja rada pravosuđa i trgovine utjecajem, na funkciju zasjeo u sjeni skandala jer je pozicija predsjednika Suda BiH trebala pripasti kandidatu iz reda Bošnjaka.

Međutim, preglasavanjem u okviru VSTV-a, te uz veliku podršku Dnevnog avaza, Debevec je postao predsjednik Suda BiH. Slično je bilo i s Jadrankom Lokmić-Misiračom, čijeg je sina SBB imenovao za mjesto direktora Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju. Ovakva neobična briga Dnevnog avaza za miran san najviše pozicioniranih ličnosti u pravosudnom aparatu u oštrom je kontrastu s medijskim tretmanom kakav je upravo Dnevni avaz godinama primjenjivao prema Debevcovoj prethodnici Meddžidi Kreso.

Dvije godine poslije, novi propali pokušaj državnog udara, novi izbori i, po svemu sudeći, nova “false flag” operacija u kojoj opet učestvuje Dnevni avaz, a kojom se ovaj put želi napasti na slobodu govora neistomišljenika i to tako što će se kriminalizirati satira. Čim se pokazalo da je propao pokušaj da se politički motiviranim i montiranim optužnicama onemogući premijera Vlade Federacije BiH da obavlja svoju funkciju, otpočela je svojevrsna kontrola štete.

Opravdane kritike javnosti, medija i političkih stranaka na rad Gordane Tadić, glavne tužiteljice Tužilaštva BiH, pokušava se predstaviti kao nekakav progon pa čak i prijetnja njenoj sigurnosti. Ovakvo “spašavanje vojnika Rajana” praćeno je tvrdnjama da su Tadićki upućene ozbiljne prijetnje ubistvom. Radončić je čak izjavio da je “nervozan” jer ga sve podsjeća na navodne prijetnje sudijama koje su onomad njega oslobodile i da je strašno što Bosna i Hercegovina postaje zemlja koja ne dopušta “da slobodno rade oni koji su se godinama educirali da budu dobre sudije i tužioci”.

Pritom je ustvrdio čak i to da odbacuje “poziv političara na linč bilo koje pravosudne osobe”, a što je možda vrhunac cinizma i ironije ako se uzmu u obzir medijski linč i haranga koje je svojevremeno Dnevni avaz priredio Meddžidi Kreso, te činjenicu da niti jedan političar nije pozvao na linč Radončićeve miljenice Gordane Tadić.

Uskoro se u ovaj viktimološki narativ propalog državnog udara uključio i Milan Telgeltija tvrdnjama kako su “prijetnje posljedica političkih etiketiranja i targetiranja”, te je pozvao da se “odmah prestane s izjavama i saopštenjima spram nosioca pravosudnih funkcija”, a što će reći da se prestane s nazivanjem državnog udara državnim udarom te da se svi kritičari odmah cenzuriraju i samocenzuriraju ili…

Uprkos ovim izuzetno indikativnim i sumnjivim signalima kako je riječ o još jednoj “false-flag” operaciji standardnih sumnjivaca iz politike, medija i pravosuđa, ipak se nije moglo unaprijed odbaciti kao potpuno izmišljena tvrdnja da je Tadićki zaista prijećeno smrću. Sve dok se u medijima nije pojavila “sporna fotografija koja je podigla na noge policijske strukture u BiH”.

Dovoljan je bio samo jedan letimičan pogled pa da se ustanovi da je riječ o benignoj fotomontaži, političkoj satiri, komentaru slikom kakvih je doslovno na desetine hiljada na društvenim mrežama. Nema gotovo niti jedne jedine političke, javne ili estradne ličnosti niti u Bosni i Hercegovini niti u svijetu koja nije bila satirično prikazivana ili komentirana na takav način.

Stotinu, hiljadu, milion puta su toksičniji, maliciozniji i opasniji tekstovi i komentari u sve i jednom broju Dnevnog avaza od sporne fotografije koja u svakoj demokratskoj državi potpada pod neotuđivu slobodu govora. Neke od najpopularnijih bosanskohercegovačkih stranica na Facebooku popularne su doslovno zbog istih ovakvih satiričnih fotomontaža koje imaju ulogu političkog komentara. Satirom se koristi i pozicija i opozicija, ali često i politički krajnje neutralne osobe i grupe.

Tvrditi da satira takve vrste predstavlja “prijetnje smrću” i napad na “nosioce pravosudnih funkcija” samo je paravan za brutalni atak na slobodu govora. I to na slobodu govora isključivo političkih neistomišljenika. Jer teško se možemo sjetiti istih reakcija na sličan dugogodišnji tretman Radončićevih političkih neistomišljenika, pa čak ni kada je legitimna kritika i zdrava satira prelazila u istinski javni linč i prijetnje, tj. kada su se na Avazovim medijskim podružnicama demokratski izabrani nosioci vlasti označavali kao “državna mafija” ili kao “Čaučeskui”, te se otvoreno pozivalo “ulicu” da se obračuna s njima, kako se već u Rumuniji obračunala s “Nikolajem i Elenom”.

Izuzetno je problematično što ovakav nezapamćen napad na slobodu govora dolazi od osoba koje su na čelu sigurnosnih i pravosudnih državnih institucija. Čini se da postoji organiziran pokušaj da se i na prostore Bosne i Hercegovine na kojima su Bošnjaci većina uvezu norme prisilne, ali selektivne cenzure i samocenzure koje vladaju u manjem entitetu ili većinski hrvatskim kantonima, gdje vas za satiru ili kritiku mogu uhapsiti, ispendrečiti ili provozati u gepeku auta. Onima koji bi da nas oplemene takvim totalitarističkim vrijednostima treba reći: No pasarán! Neće proći! /M. Drnišlić/

 

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!