fbpx

Pokrštavanje partizana u Srebrenici

Ploča s petokrakom zamijenjena je spomen-pločom s krstom, služen je parastos srpskim žrtvama iz Drugog svjetskog rata, a prije nekoliko dana na spomenik je postavljen i pravoslavni krst. Među stradalim koji su ukopani u partizanskoj kosturnici bilo je Bošnjaka, Srba, Hrvata, Roma i ostalih

 

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Prije nekoliko dana u Srebrenici je na zgradi stare policijske stanice, u režiji Udruženja “Istočna alternativa”, registriranog u Bratuncu, nelegalno postavljena spomen-ploča “srpskim žrtvama regije Birač i Podrinja od 1992. do 1995. godine počinjenim od strane muslimanskih hordi Srebrenice”.

Spomen-ploču postavio je Vojin Pavlović, predstavnik Udruženja “Istočna alternativa”. Pavlović je otprije poznat javnosti po lijepljenju plakata i inicijativi postavljanja spomenika u Srebrenici ruskom ambasadoru Vitaliju Čurkinu. Spomenik Čurkinu u Srebrenici nije postavljen, ali jeste zato osvanuo u Istočnom Sarajevu. Čurkin je u Bosni i Hercegovini poznat kao čovjek koji je digao ruku i uložio veto u ime Ruske Federacije kada je 2015. godine u Vijeću sigurnosti UN-a predložena Rezolucija o Srebrenici.

Nakon što je u Srebrenici postavljena spomen-ploča “srpskim žrtvama regije Birač i Podrinja”, bošnjački predstavnici u lokalnoj vlasti reagirali su doživjevši to kao “vid provokacije upućene žrtvama genocida”, i to “pred još jednu godišnjicu obilježavanja srebreničkog genocida”, te podsjetili da postoji odluka Skupštine opštine Srebrenica po kojoj je zabranjeno postavljanje spomen-ploča bez saglasnosti Opštine.

“Ovo je još jedan dokaz majorizacije Bošnjaka u RS, a posebno u Srebrenici od onih koji bi najradije željeli da Bošnjaka nema na ovim područjima”, naveli su u reakciji zamjenik načelnika Srebrenice Hamdija Fejzić i predsjednik Skupštine opštine Srebrenica Nedib Smajić.

S obzirom na to da je spomen-ploča nelegalno postavljena, reagirala je i komunalna policija, koja je uputila dopis komunalnom preduzeću “Polet” da je uklone. Međutim, iz “Poleta” su to odbili učiniti, što je potvrdio i direktor ovog preduzeća. “Natezanje” i prebacivanje odgovornosti zbog postavljanja i skidanja spomen-ploče trajalo je dva dana. Nakon toga, ploča je ipak skinuta. Ko je to uradio, ostalo je nejasno. Izostalo je i javno objašnjenje lokalnih vlasti, a ono što se nezvanično zna jeste to da je ploča skinuta nakon dogovora bošnjačkih i srpskih predstavnika u lokalnoj vlasti.

Ploča je bila postavljena na staroj stanici policije u kojoj su arkanovci i razne (para)vojne jedinice ubijale Bošnjake ili ih odvodili na maltretiranja i ispitivanja u maju 1992. godine, kada su ušli u Srebrenicu i dvadeset dana grad držali pod opsadom. Tada su desetine iznemoglih staraca ubijene, a neki i hemijskim otrovima otrovani, te onda u svojim kućama živi spaljeni. Stara zgrada policijske stanice u Srebrenici stoga budi negativna sjećanja i emocije kod Bošnjaka u Srebrenici.

Svakog 8. maja u Srebrenici se obilježava godišnjica zločina nad bošnjačkim civilima. Prema svjedočanstvima, 8. maja 1992. godine u gradu Srebrenici zapaljeno je 27 kuća i 12 ljudi, a 18 ih je ubijeno u centru grada. Istog dana ubijeno je i trideset Bošnjaka u srebreničkim selima. Upravo su u zgradi stare policijske stanice počinjena ubistva.

Poznato je da su u zgradi policijske stanice ubijeni Safet Kulaglić i Jakub Abdurahmanović. Safet Kulaglić bio je policajac u penziji, a Jakub Abdurahmanović prosvjetni radnik. Hamed Gušić bio je penzioner koji je ubijen pred kućnim vratima na Soloćuši, a trgovac Redžep Redžepović zaklan je ispred današnjeg Motela “Alić”. Rudar u penziji Muharem Dizdarević ubijen je na trgu ispred robne kuće. Tog dana ubijeni su i mnogi drugi Bošnjaci u Srebrenici i okolini.

“Mog oca su iz njegovog stana odveli u obližnju zgradu policije i tu je ubijen iz vatrenog oružja. Taj dan ubijeno je dvadesetak osoba u samom gradu. To su uglavnom bili stariji ljudi koji nikome nisu predstavljali prijetnju”, svjedočio je Amir Kulaglić, čiji je otac Safet ubijen u zgradi policijske stanice.

“Srpske paravojne snage upale su u naš stan u poslijepodnevnim satima. Moja djecu tog su dana doživjela traume i ostala su bez oca. Prema informacijama drugih ljudi koji su bili u MUP-u, moj suprug Jakub pogubljen je odmah nakon dovođenja u stanicu. Imao je tada 46 godina i bio je prosvjetni radnik”, svjedočila je u više navrata Šehida Abdurahmanović.

Ploča na zgradi stare policijske stanice u Srebrenici skinuta je, ali jedan drugi događaj prošao je u javnosti nezapaženo. Nedaleko od stare zgrade policijske stanice nalaze se partizanski spomenik i spomen-kosturnica. Nakon Drugog svjetskog rata, posmrtni ostaci poginulih partizana, ali i civila, skupljeni su u zajedničku kosturnicu koja se dugo nalazila u središtu Srebrenice. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća kosturnica je izmještena i žrtvama fašizma izgrađeni su spomenik i nova kosturnica. Prije nekoliko godina spomen-kosturnica i spomenik su “vaskrsli”. Ploča s petokrakom zamijenjena je spomen-pločom s krstom, služen je parastos srpskim žrtvama iz Drugog svjetskog rata, a prije nekoliko dana cijeli je ovaj proces zaokružen. Na spomenik je postavljen i pravoslavni krst. Sve je to propratila lokalna stranica na Facebooku “Krst nad kostima srpskih mučenika” tekstom da je u “Srebrenici ispravljena istorijska i ljudska nepravda”.

Među stradalima u Drugom svjetskom ratu, a čiji su posmrtni ostaci bili položeni u ovu spomen‑kosturnicu, nisu bili samo Srbi. Bilo je tu i Bošnjaka, Hrvata, Roma i ostalih. Ipak, danas na ovom spomeniku umjesto petokrake stoji krst.

 

PROČITAJTE I...

Izložbu čini 15 panela koji predstavljaju autore mevluda u Bosni i Hercegovini: Ali-dede Bošnjaka, Sulejmana Čelebija, Saliha Gaševića, Muharema Dizdarevića, Arifa Sarajliju, Safet-bega Bašagića, hafiza Seida Zenunovića, Musu Ćazima Ćatića, Sejfullaha Prohu, Rešada Kadića, Ešrefa Kovačevića i Mustafu Jelovca. Rukopisi i štampana djela ovih autora čuvaju se u fondovima Biblioteke.

Zasigurno će ovaj slučaj negativno utjecati na opće raspoloženje kada su u pitanju humanitarne akcije i prouzrokovati nepovjerenje i prema onima koji su do sada radili posve transparentno te nisu bili predmet istraga i sumnjičenja. I to je nepopravljiva šteta koja je već učinjena ovim slučajem jer nijedno udruženje ili organizacija ne daju novac iz svog džepa, već od onog koji dobije od donatora. Stoga je urušavanje povjerenja javnosti najgore što se može desiti, posebice ako se slučajevi pronevjera posve ne rasvijetle, ako se dopusti kruženje glasina, ako se mogući krivci na vrijeme ne kažnjavaju. Upravo zato komentari koji se mogu pročitati na društvenim mrežama da se u slučaju Batko “hapsi najveći humanitarac” nisu na mjestu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!