fbpx

Poezija Ahmeda Kurte: Vidim, vrag je odavno odnio šalu

Stručni žiri odlučio je da nagrada “25. novembar” u kategoriji “mladi pisci” 2020. godine bude dodijeljena Ahmedu Kurti za zbirku pjesama Mrtvi psi. Ahmed Kurto rođen je u Sarajevu 26. 7. 1997. godine. U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju školu, a svoje prve literarne radove u formi poezije i proze objavljuje po mnogim internetskim časopisima i portalima. Trenutno živi u Sarajevu, gdje radi u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine i vanredno pohađa studije engleskog jezika i književnosti. Ovo mu je prva književna nagrada.

 

Kralj je mrtav, živio kralj!

Dok se mrvi Španski vjetar
Po mojim koljenima,
Brkata feministica
Na barskoj stolici
Ispija vino i puši Marlboro
Dok iščitava poeziju
Pred publikom.
Ko bi rekao,
Dok iščitava poeziju
Pred publikom
Neko upravo sada
U Bangladešu,
Strgnuo je haljinu sa nečije sestre.
A ja piljim u podbratke
Nad kariranim kragnama
I lica nalik morževim
Dok plješću
Kao što se na izricanju
Presude u Nirnbergu pljeskalo.
Nečiji otac u fraku
Oblizuje brke dok očima napipava
Gole butine djevojčice koja
Od petka do ponedjeljka
Sanjari o onom o čemu je sanjarila
I Vladimirova Lolita.
Vidim,
Vrag je odavno odnio šalu,
I izlazim van,
A pred birtusom,
Pas se sa tramvajem svađa
I odnekud samo neko viče
KRALJ JE MRTAV, ŽIVIO KRALJ!

 

Pozdravi iz Tunguzije

Noć se spotakla među neboderima
i mirišu smokve s uma smetnute po gradskim koferima,
kupljene negdje pred Metkovićima.
Pred zgradom,
Taksista rješava križaljku
i moli Boga za kišu.
Odnekud ko biva zaškripi iz pokoje bašte i zrikavac
a onda opet tišina.
Uostalom,
ima nešto autistično u tom septembru,
nešto nalik kao kad čovjek
pokusa sav čemer ovog svijeta
pa mu sada nešto ječi u prsima.
Ima to i dalje nešto,
samo to više nisi ti.

 

Sunday bloody Sunday

 Slušam na radiju,
Kinezi liječe sidu na miševima,
a ja pijem čaj od pelina
i pušim električnu cigaretu
na ikindijskom suncu,
juli je i dvadeset i prvi je vijek.
I psi znaju da je ljubav u mitologijama,
i da nam je skupe riječi preostalo
kao jeftinog vina,
dok vonjaju kurtoni
na užeglim suncima
po bjelosvjetskim avenijama,
juli je dvadeset i prvi je vijek.
Tramvaji danas sviraju saksofone gradom
i gradski džepovi pune se apaurinima,
uostalom, puni smo i mi sebe sami,
ko nas šljivi,
juli je dvadeset i prvi je vijek.
Neka se dovraga nose diktature
koje padaju kao teške riječi,
kao sante leda s krovova
u nekom proljeću toplom
kao mlijeko,
jer ovdje su još samo od Trebevića teže
vrleti okrvavljene oko nas,
juli je dvadeset i prvi je vijek.

I pomislio bi čovjek;
neka se dovraga nosi i sve ostalo,
i sva topništva svijeta
nad prožvakanim Alepima
i bogomoljama spletenim
u drveću nara,
i kasetne bombe i otreseni šljivici,
mi ćemo sijat’ margarete!
Al’ onda dođem tobe i skontam
da života još imam
koliko i kakav Sentinelac
pod kokosovom palmom,
dok kuhaju se masne čorbe
u ovom vaktu mutnom
kao Gang.

 

Rastanak

kažu da dovraga ide sve
a mi pod kestenom palimo onu cigaretu,
(onu) što je vade na peronima
s pozdravnim defilejima
i govorim ti;
još ovu ćemo
i sve odnekud čekam nekog trafičara
koji će me hladno pitati za vatru
čekam neki vjetar il kišu
da mi je gasi sve dok ne
zablijedi noćna aorta na istoku grada,
da mi se do tad onako svojski smiješ,
čekam neku avetinju da nas od kraja spasi
da ne juriš u svijet
kao grlom u jagode,
al padale su i Troje,
što ne bismo pali i mi,
kažu da dovraga ide sve
a ko sam to ja da krive Drine ispravljam
Moja ti?

PROČITAJTE I...

Kao što se može pročitati iz platne liste udruženja građana, koje u stvari stoji iza ovoga "Muzeja ratnog djetinjstva", direktor Jasminko Halilović je samom sebi propisao plaću u iznosu od 5.521 KM, a izvršnoj direktorici 5.175 KM! To su plate u rangu najviših državnih funkcionera, plate koje su čak deset puta veće od plata uposlenika u kulturnim institucijama od državnog značaja!

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!