Plenkoviću nije pomoglo ni to što je počeo imitirati Tuđmana

Ono što je uspijevalo njegovim prethodnicima (skreni udesno kad zaškripi) njemu nije prošlo jer je javnost taj čin doživjela neiskrenim. Plenković se percipira kao čovjek neodlučan u svom ideološkom usmjerenju koji luta od centra do radikalnog desnog usmjerenja. HDZ-u se ponovno obilo o glavu zalaženje u biračko tijelo koje po prirodi nije njegovo. Ogroman prostor na desnici od čak 17% glasova HDZ-u uzele su desnije političke opcije. Dok, s druge strane, HDZ gotovo ništa nije uzeo u centru, a posebno ne u lijevom spektru

PIŠE: Armin Hodžić 

 

U zemljama članicama Evropske unije proteklog vikenda održani su izbori za zastupnike u Evropskom parlamentu. Broj zastupnika po državi razmjeran je broju stanovništva, a svaka država ima različit izborni sistem odabira zastupnika. Najveća mana ovih izbora, prema dosadašnjem iskustvu, predstavlja niska izlaznost, odnosno nezainteresiranost građana EU. Izbori su održani i u Republici Hrvatskoj, po treći put od kako je pristupila Evropskoj uniji 2013. godine. Izbori u Hrvatskoj ovaj put imali su veću izlaznost nego prethodna dva puta, oko 29,86% građana iskoristilo je svoje pravo glasa, što znači da je dvije trećine građana apstiniralo. Isto tako, primjetan je veliki porast glasanja u dijaspori, što se pripisuje masovnom iseljavanju stanovništva u zemlje Zapadne Evrope.

Rezultati izbora donijeli su određena iznenađenja, debakl je doživio vladajući HDZ, dok se neočekivano SDP prometnuo u svojevrsne pobjednike izbora iako je u postocima HDZ dobio više glasova. Konačan rezultat glasi: HDZ 22,72% glasova i osvojena 4 mandata, SDP 18,71% glasova i osvojena 4 mandata, Koalicija Suverenisti 8,52% glasova i osvojen 1 mandat, Kandidacijska lista grupe birača – Mislav Kolakušić 7,89% glasova i 1 mandat, Živi zid 5,66% glasova i 1 mandat te Amsterdamska koalicija 5,19% glasova i 1 osvojeni mandat. Prema preferencijalnim glasovima, sljedećih 12 kandidata prošlo je u Evropski parlament: Karlo Ressler (HDZ), Dubravka Šuica (HDZ), Tomislav Sokol (HDZ), Željana Zovko (HDZ), Tonino Picula (SDP), Biljana Borzan (SDP), Predrag Fred Matić (SDP), Romana Jerković (SDP), Ruža Tomašić (Suverenisti), Mislav Kolakušić (KLGB Mislav Kolakušić), Ivan Vilibor Sinčić (Živi zid) i Valter Flego (Amsterdamska koalicija).

Pored debakla HDZ-a i uzdignuća SDP-a, svojevrsno iznenađenje predstavlja i prolazak Mislava Kolakušića, koji je do sada bio potpuno politička nepoznanica. U medije je dospio tek izjavom kako će jednog dana osvojiti izvršnu vlast te obnašati dužnost premijera, ministra pravosuđa i ministra policije te da će dužnost premijera obavljati volonterski. Naravno, ovakva izjava može se svrstati u red populističkih, međutim, iz rezultata izbora jasno je kako ogroman dio hrvatskih građana korupciju smatra jednim od najvećih problema društva, jer cijela Kolakušićeva kampanja bila je usmjerena na antikorupciju i prozivanje korumpiranih političkih elita. U izbornoj kampanji HDZ je istaknuo kako očekuje 5 mandata, a SDP je smatrao kako je realno da očekuju 3 mandata. Međutim, izborni rezultati donijeli su nešto drugačiju računicu u korist SDP-a.

Naime, već u startu kampanje vidjelo se kako HDZ vodi poprilično mlaku kampanju za koju se postavljalo pitanje hoće li uopće uspjeti animirati HDZ-ovo članstvo. Dobrim se dijelom to može pripisati i odabiru kandidata na listi HDZ-a, jer su kandidati bili isključivo ljudi lojalni predsjedniku HDZ-a i premijeru Hrvatske Andreju Plenkoviću. Nosilac liste bio je savjetnik premijera Karlo Ressler, javnosti mnogo poznatiji kao posinak HDZ-ovog veterana Vladimira Šeksa. Takvo sastavljanje liste prouzročilo je lavinu nezadovoljstva u HDZ-u jer su izostavljeni stranački veterani i ljudi koji operativno upravljaju HDZ-om. Očito je kako je HDZ potcijenio konkurenciju, vjerovatno vjerujući anketama o rejtingu stranaka koje već više od godinu dana pokazuju njihovu apsolutnu dominaciju. Međutim, najveći uteg HDZ-u predstavljao je “bratoubilački” rat koji već mjesecima traje između Andreja Plenkovića i njegova stranačkog zamjenika Milijana Brkića. Sve navedeno dalo je prostor SDP-u, koji je ostao najjača opozicijska stranka te najjača stranka ljevice. Pored 4 osvojena mandata, što se prije izbora činilo nemogućim, SDP je pomeo brojnu konkurenciju na lijevom spektru. Amsterdamska koalicija, START Dalije Orešković, pokret Možemo!, pa i Živi zid nisu SDP-u nagrizli biračko tijelo. Isto tako, SDP je potukao konkurenciju u sve 4 najveća hrvatska grada, Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu.

HDZ je u Zagrebu dobio mizernih 13,63% glasova, dok je prošle izbore za EU parlament pod vodstvom omraženog Tomislava Karamarka osvojio oko 36% glasova. Iz rezultata se jasno iščitava kako je HDZ-ova konkurencija na desnom spektru uzela dobar dio glasova, prije svega se to odnosi na Suvereniste i Neovisne za Hrvatsku pod vodstvom Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih. Zbog toga postaje jasnija Plenkovićeva promjena smjera sedam dana prije izbora. Na završnom predizbornom skupu, pred Angelom Merkel i Manfredom Weberom, dominirale su teme poput Bleiburga i političkog naslijeđa Franje Tuđmana, a iz zvučnika se orio Thompson. Plenković je i u retorici, ali i u gestikulacijama pokušavao imitirati Franju Tuđmana.

Međutim, ono što je uspijevalo njegovim prethodnicima (skreni udesno kad zaškripi) njemu nije prošlo jer je javnost taj čin doživjela neiskrenim. Plenković se percipira kao čovjek neodlučan u svom ideološkom usmjerenju koji luta od centra do radikalnog desnog usmjerenja. HDZ-u se ponovno obilo o glavu zalaženje u biračko tijelo koje po prirodi nije njegovo. Ogroman prostor na desnici od čak 17% glasova HDZ-u uzele su desnije političke opcije. Dok s druge strane HDZ gotovo ništa nije uzeo u centru, a posebno ne u lijevom spektru. Nakon neuspješnog eksperimenta Zorana Milanovića sa SDP-om od prije 3 godine, kada je pokušao ući u desno biračko tijelo koketiranjem s braniteljima i nazivanjem BiH “velikim sranjem”, ovo predstavlja još jednu opomenu velikim strankama da se koketiranje s biračkim tijelom suprotne opcije kažnjava. Plenković je na teži način naučio tu lekciju.

Važno je napomenuti da je Plenković u svom govoru nakon objave rezultata spomenuo i važnost prolaska Željane Zovko u EU parlament jer smatra da će se na taj način moći nastaviti nametati pitanje položaja Hrvata u BiH u institucijama EU. Kako god bilo, Andreju Plenkoviću predstoje teški dani, a ako želi i nakon idućih parlamentarnih izbora biti na vlasti, mora biti spreman ili na veliku koaliciju sa SDP-om ili na koaliciju s radikalnom desnicom. Oboje se u ovom trenutku čini nemogućim. S druge strane, Davor Bernardić, šef SDP-a, kupio je mir u stranci i uhvatio dobar zalet za predstojeće predsjedničke izbore krajem godine.

 

PROČITAJTE I...

Da li će u Srbiji ikad nadvladati demokratski duh i realan i pravedan način političkog razmišljanja? Da li će nacionalnu prepotentnost, isključivost i agresivnu nabusitost u smislu “ja najveći, ja najjači” ikada zamijeniti demokratski i racionalni pristup krucijalnim pitanjima koja su bitna i od egzistencijalne važnosti ne samo za srpski narod u susjednim državama već i za nesrpske narode u Republici Srbiji

Vrijeme je pokazalo da ambicioznim pojedincima unutar SDA ne možete pomoći time što ste korektni i poštujete ih, nego ih morate naučiti da se kreću u zadanom okviru koji je definiran Statutom stranke i važi za svakog unutar SDA. U procesu kandidiranja za predstojeći Kongres SDA učešće su uzeli gotovo svi općinski, regionalni i kantonalni odbori, tako da je podrška koju ima predsjednik SDA rezultirala jedino njegovom kandidaturom za predsjednika stranke

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!