fbpx

Planski zločini snaga RS-a i pomagača iz Srbije

Etničko čišćenje u općinama Nevesinje, Gacko, Bileća i Trebinje

 

Piše: Izet PERVIZ

Istočna Hercegovina očišćena je tokom 1992. godine temeljito od stanovnika bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Za kreiranje progona u općinama Bileća, Nevesinje i Gacko Haški tribunal osudio je predsjednika Narodne skupštine RS-a Momčila Krajišnika na 20 godina zatvora. Predsjednica RS-a Biljana Plavšić u svom je priznanju krivice pred Haškim tribunalom navela da je odgovorna i za zla koja su provedena na teritoriji ovih triju općina te je osuđena na 11 godina. Pored njih, i za provođenje širokog i sistematičnog napada na civile u općinama Bileća i Gacko Haški sud oglasio je krivim i ministra unutrašnjih poslova RS-a Miću Stanišića i osudio ga na 22 godine zatvora.

Sud BiH presudio je Krsti Saviću, načelniku CSB-a Trebinje, ministru unutrašnjih poslova SAO Hercegovina, te članu Štaba MUP-a Srpske Republike BiH za rukovođenje i komandiranje ukupnim snagama MUP-a, i odsjekao mu kaznu od 17 godina zatvora. Presuda ga prepoznaje kao “učesnika udruženog zločinačkog poduhvata koji su činili i Mićo Stanišić, Radovan Grubač, komandant Hercegovačkog korpusa, Novica Gušić, komandant Nevesinjske brigade, Vojin Popović, načelnik SJB Gacko, Gojko Stajić, načelnik SJB Nevesinje, Boško Govedarica, načelnik SJB Kalinovik, Goran Vujović, načelnik SJB Bileća, i drugi istaknuti članovi rukovodstava ovih opština”, te ga oglasila krivim da je “postupao sa diskriminatorskim namjerama realizacije zajedničkog cilja da se provođenjem državne politike, koja je planirana Strateškim ciljevima srpskog naroda usvojenim 12. maja 1992. na Skupštini Srpske Republike BiH, izvrši progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva pa je to i učinio u opštinama Nevesinje, Bileća, Kalinovik i Gacko tako što je izdavao naređenja načelnicima SJB u ovim opštinama o hapšenju i zatvaranju, o čemu je redovno izvještavan na sastancima načelnika SJB, a on prosljeđivao izvještaje Mići Stanišiću, dok je lično rukovodio napadima pripadnika SJB Nevesinje na civilno stanovništvo hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, pri kojima su ubijani, zatvarani, mučeni, odvođeni u nepoznatom pravcu kada im se gubi svaki trag, te je tako cjelokupno nesrpsko stanovništvo s prostora opštine Nevesinje preseljeno van BiH”.

ČINJENICE IZ PRESUDA

U presudi Krsti Saviću, pravosnažnoj od 11. aprila 2011, piše: “U opštini Gacko preko 150 civila muškaraca bilo je zatvoreno u prostorijama SJB, u školi u Avtovcu i u podrumu ‘Samačkog hotela’, koji su krajem juna 1992. potovareni na šlepere i prebačeni u kasarnu u Bileći. U Bileći je oko 150 muškaraca bilo zatočeno u prostorijama SJB i u ‘Đačkom domu’, 5. oktobra 1992. polovina ovih zatočenika i njihovih porodica deportovana je u Crnu Goru. (…) Početkom jula 1992. pripadnici SJB Kalinovik su uhvatili preko 200 civila koji su bježali iz opština Nevesinje i Gacko i zatočili ih u OŠ ‘Miladin Radojević’. (…) Dana 16. juna 1992. pred njegovom kućom, pucajući mu pištoljem u prepone, lično je ubio Redžu Trebovića u Nevesinju. Muškarci su zatvarani u prostorije SJB Nevesinje, a žene u fabriku alata ‘Alatnicu’. Nafija Ramović je pokušao pobjeći i ubijen je u blizini SJB, dva tijela su nepomična ležala pred SJB, a Mujo Ćupina, Meho Ćatić i Adem Mrndžić su pretučeni na smrt i njihova tijela nisu pronađena. Rašida Toporana su predali nepoznatim vojnicima i otada mu se gubi svaki trag. Preživjele muškarce iz sela Čanja zatvorili su u kinosalu, a žene u ‘Alatnicu’, da bi muškarce poslije premlaćivanja prebacili u Bileću. Oko 30 mještana zaseoka Šarice sela Zijemlje držali su u SJB i prebacili u Bileću. Krajem juna 1992. Esada Čopelja su premlatili ispred zgrade SJB i odsjekli mu uho, a onda ga predali nepoznatim vojnicima, njegovo tijelo je nađeno u jami Borisavac. Zejna i Sabija Šarančić nestale su iz ‘Alatnice’, koju su obezbjeđivale paravojne formacije, i gubi im se svaki trag. Krajem juna pripadnici SJB su megafonom pozivali preostale Bošnjake u Nevesinju da se okupe ispred zgrade stare opštine, tako su preostale starce, žene i djecu potovarili u autobuse i teretna vozila i otjerali u pravcu Mostara.” S Krstom Savićem bio je optužen i Milko Mučibabić i prvostepeno je bio osuđen na pet godina i 3 mjeseca, ali ta je presuda ukinuta u junu 2010. i naloženo je ponavljanje postupka. Mučibabić nije dočekao narednu presudu, umro je u januaru 2011.

Milenko Vuković osuđen je za zločine u Nevesinju. Okružni sud u Trebinju osudio ga je na godinu i po zatvora. Kao pripadnik Vojske RS-a, 17. juna 1992, naoružan pištoljem i nožem, u ranim večernjim satima, naredio je četverici nezakonito zatvorenih civila bošnjačke nacionalnosti u Domu armije da stanu lica okrenutih prema zidu i ruku podignutih, psovao im je majku balijsku, tukao ih nogama i rukama, a jednog i drškom noža. Presuda je pravosnažna od 22. juna 2015. godine.

Mileta Govedarica i Goran Svorcan, pripadnici paravojne jedinice “Beli orlovi”, osuđeni su za zločine u Gacku. I njima je presudio Okružni sud u Trebinju. Govedarica je osuđen na 9 godina. On je u motelu “Košuta” 18. juna 1992. silovao M. T., koju je izveo iz jednog od parkiranih automobila u konvoju kojim su civili bošnjačke nacionalnosti napuštali gatačku općinu. Poslije je drugi vojnik legao pored M. T. i dva puta joj ponovio da je neće silovati. Kada je Govedarica pokušao da je ponovo siluje, ovaj vojnik ga je spriječio. Govedarica je oglašen krivim i da je pucao u jednog čovjeka 29. juna 1992, kada su civili bošnjačke nacionalnosti sprovođeni do kamiona koji su ih vozili iz Gackog u Bileću. Ranjenik je podignut na karoseriju. Preminuo je na putu za Bileću. Ova je presuda pravosnažna od 4. novembra 2008. Deset godina kasnije opet se našao na optuženičkoj klupi, ali je prvostepenom presudom od 28. maja 2019. oslobođen optužbe koja ga teretila da je 29. juna 1992. ispred hotela u Gackom učestvovao u ubistvu Nelmana Memića, civila bošnjačke nacionalnosti, i to tako što je pucao u njega iz automatske puške pošto mu je Zoran Svorcan nožem nanio dvije ubodne rane na vratu i leđima. Zoran Svorcan osuđen je na 6 godina.

ELEKTROŠOKOVI, PREMLAĆIVANJA, PALJEVINE

Za zločine u Bileći osuđena su osmerica pripadnika VRS-a i MUP-a RS-a. Pred Sudom BiH osuđeni su načelnik SJB Goran Vujović na 6, komandir milicije Miroslav Duka na 12 i policajac Željko Ilić na 5 godina zatvora. Vujović i Duka učestvovali su u progonu bošnjačkog stanovništva: u junu, a posebno 26. juna 1992, pripadnici policije i paravojnih formacija uhapsili su više od 150 civila, tukli ih i ponižavali i zatočili ih u SJB Bileća i Đački dom, gdje su neki ostali i do 5. oktobra 1992, kada je oko 100 civila prebačeno u Crnu Goru, a ostali su pušteni 17. decembra 1992. U Đačkom domu zatočenici su mučeni elektrošokovima. Goran Vujović kriv je i za smrt Ferhata Avdića, koji je u oktobru 1992. preminuo u SJB od posljedica premlaćivanja. Miroslav Duka premlaćivao je u selu Đeće surovo civile tražeći oružje, pretukao je A-1 i natjerao ga da zapali svoju kuću i štalu, a onda ga opet pretukao i poslao ga na zatočenje u SJB, gdje ga je i kasnije u nekoliko navrata premlatio. U junu 1992. Duka je nekoliko sati surovo mlatio Ismeta Bajramovića, koji je nekoliko puta padao u nesvijest, tukao je i Sabira Bajramovića, 25. augusta krvnički je istukao Muniba Ovčinu izbivši mu zube i polomivši mu nogu, a 28. augusta Asima Đapu, koji je nekoliko puta padao u nesvijest pa su ga polijevali vodom. U septembru 1992. oko 2 sata i 30 minuta Duka je bacao dimne bombe među zatočenike u SJB i Đačkom domu, a onda pucao kroz prozor, uslijed čega su neki ranjeni. U oktobru 1992. natjerao je Edina Bajramovića, kojeg su prije toga krvnički istukli, da popije dvije litre vode. Željko Ilić učestvovao je u surovim premlaćivanjima više zatočenika: Sadika Mujačića, Muniba Ovčine, Asima Đape… Presuda je pravosnažna od 26. maja 2017. godine. S njima je bio optužen i Neđeljko Kuljić, ali je njegov slučaj izdvojen u septembru 2014, a u decembru je iste godine preminuo. Pravosudne vlasti BiH raspisale su 23. februara 2018. međunarodnu potjernicu za Miroslavom Dukom jer se nije odazvao pozivu za izdržavanje zatvorske kazne. Navodno, Sud BiH nije bio obaviješten da se već duže vremena ne javlja u policijsku stanicu i da je pobjegao van zemlje. Ustavni sud BiH odbio je 30. jula 2019. apelaciju Željka Ilića, koja se odnosila na povredu prava na pravično suđenje.

KAMP “CRVENIH BERETKI IZNAD KONJICA

Sud BiH izrekao je 30. septembra 2020. još jednu presudu za zločine u Bileći. Ovom prvostepenom presudom Boris Bošnjak osuđen je na 10, Miodrag Grubačić na 5, a Ilija Džajić na 6 godina zatvora, dok je Miloš Mavrak oslobođen. Optužnica potvrđena 24. decembra 2015. tereti ih da su, Bošnjak kao pripadnik 7. bataljona Vojne policije VRS-a u svojstvu komandanta straže, a ostali kao pripadnici VRS-a i stražari u logoru koji se nalazio u bivšoj kasarni “Moša Pijade”, u periodu od početka maja do kraja augusta 1992. vršili progon stanovništva bošnjačke i hrvatske i ostale nesrpske nacionalnosti, mučeći zatočene civile iz Mostara, Bileće, Stoca, Gacka i Nevesinja. Suđenje je počelo 12. aprila 2016.

Za zločine u Bileći sudilo se i u Hrvatskoj. Branko Ljubišić ondje je uhapšen 2002. godine i pravomoćno osuđen na 14 godina. Bio je zapovjednik osiguranja Sabirnog centra ratnih zarobljenika u Bileći, u kojem su hrvatski vojnici mučeni od početka januara do kraja juna 1992. Stipe Mesić ga je pomilovao kada je bio predsjednik.

Nenad Dželetović osuđen je pred Okružnim sudom u Trebinju na godinu zatvora. Kao pripadnik VRS-a, neutvrđenog dana u augustu 1992. ušao je u podrum kasarne u Bileći, u kojem je bilo zatvoreno nesrpsko stanovništvo, prišao je civilu Ivici Puljiću i počeo ga udarati policijskom palicom po leđima i vratu. Za petnaestak minuta udario ga je dvadesetak puta, psujući mu “ustašku majku”. Presuda je pravosnažna od 28. septembra 2017. godine.

Savo Redžo, Dragan Ukropina, Simo Kovač i Milenko Kovač osuđeni su 1994. pred Vojnim sudom u Trebinju, svaki na 2 godine i 4 mjeseca. Doduše, nije im suđeno za ratni zločin već za učešće u tučnjavi sa smrtnim ishodom. Kao vojnici VRS-a, 27. januara 1993. nasmrt su pretukli Srđana Aleksića, koji je stao u zaštitu Alena Glavovića, mladića bošnjačke nacionalnosti. Prilikom legitimiziranja građana kod gradske pijace, oni su počeli tući Glavovića jer je bio Bošnjak. Srđan Aleksić mu je priskočio u pomoć i tada su se vojnici okomili na njega udarajući ga kundacima. Savo Redžo poginuo je nakon presude na ratištu.

Jedan pripadnik VRS-a osuđen je za zločin na području općine Konjic. Sud BiH osudio je Radivoja Soldu 2015. na 5 godina nakon priznanja krivice. On je u junu i julu 1992. iz Policijske stanice u Nevesinju odveo jednu ženu bošnjačke nacionalnosti i držao je kao robinju zatočenu u bungalovu na Boračkom jezeru, gdje je bio kamp tzv. “Crvenih beretki”. Ona je morala prati obuću i odjeću vojnicima i čistiti bungalove, a bila je i svakodnevno ponižavana i silovana. Pored Solda, silovali su je i ostali vojnici VRS-a i vojnici iz Srbije, a Soldo ju je, prijeteći da će je ubiti, natjerao da promijeni vjeroispovijest i ime u Biljana.

OPTUŽNICE I ISTRAGE

Pred Okružnim sudom u Trebinju traju dva suđenja za zločine u Gacku. Sudski postupak protiv Branka Koprivice zvanog Bumbar započeo je 25. septembra 2018. Optužnica ga tereti da je neutvrđenog dana u junu 1992. izveo iz kuće Šerifa Kapetanovića (1915), proveo ga kroz glavnu ulicu udarajući ga kundakom, odveo ga u pravcu “Silosa” u neposrednoj blizini Staničnog mosta i ubio ga pucajući u njega iz vatrenog oružja. Na teret mu se stavlja i da je 4. jula 1992, ili približno tog datuma, u Gacku iz grupe civila izdvojio Hasana Kažinića (1934), odveo ga do njegove kuće i pucnjem iz vatrenog oružja lišio ga života.

Predragu Lažetiću sudi se po optužnici koju je Tužilaštvo BiH podiglo 23. novembra 2018. godine. Optužen je da je, kao pripadnik “Belih orlova”, a kasnije VRS-a, u junu 1992. mučio, zlostavljao, nanosio ozljede i nečovječno postupao prema 11 osoba koje su nezakonito bile zatočene u objektu “Samački hotel” i TE Gacko.

Za zločine u Gacku aktuelna je još jedna optužnica. Vitomir Popić optužen je, optužnicom potvrđenom na Sudu BiH 11. januara 2013. godine, da je u svojstvu komandira Stanice milicije u SJB Gacko od aprila do kraja 1992. učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj progon nesrpskog stanovništva iz općine. Nije se pojavio na izjašnjenju o krivici zakazanom za 3. septembar 2014. Nedostupan je.

I bila je još jedna optužnica za zločine u Gackom. Podiglo ju je Tužilaštvo BiH 20. maja 2019. protiv Gorana Govedarice. Optužen je da je, u svojstvu pripadnika rezervnog sastava SJB Gacko, u junu 1992. fizički maltretirao i zlostavljao civila bošnjačke nacionalnosti te da je pucnjem iz vatrenog oružja ubio drugog civila bošnjačke nacionalnosti. Predmet je već u maju 2019. dostavljen Okružnom javnom tužilaštvu u Trebinju, gdje je postupajuća tužiteljica zatražila povlačenje optužnice kod Okružnog suda u Trebinju, te je predmet ponovo u fazi istrage.

Još jedna istraga za zločine u Hercegovini privukla je pozornost javnosti. Prema riječima advokata Nijaza Đulimana, koji zastupa jednu od porodica žrtava, još 2005. u Kantonalnom tužilaštvu u Mostaru zaprimljen je predmet protiv Bore Antelje i drugih. Đuliman kaže da je predmet nakon nekoliko godina prebačen Tužilaštvu BiH, koje je “za 15 godina saslušalo 114 svjedoka, a treba još 63”. Navodno je, kako su pisali mediji, na području općine Konjic ubijeno više od 200 civila od strane VRS-a i HVO-a. Advokat Đuliman kaže da je riječ o složenom predmetu i da se radi o više događaja od Nevesinja do sela Borci iznad Konjica. Naveo je da je za granatiranje odgovoran general VRS-a Boro Antelja, koji živi u Srbiji, te da je tražio razdvajanje postupka kako bi se moglo suditi ostalima, ali da Tužilaštvo BiH ne pristaje na to. Boro Antelja bio je komandant Druge hercegovačke lake pješadijske brigade VRS-a.

HAŠKA LISTA

Na haškoj listi nalazi se 25 pripadnika VRS-a, MUP-a RS-a i civilnih struktura vlasti RS-a osumnjičenih da su počinili zločine na području Hercegovine. Za zločine u Gackom osumnjičeno je njih devet. Od toga su peterica u kategoriji A, što znači da postoje čvrsti dokazi protiv njih. To su: Predrag Gojković zvani Nećak, Aleksandar Grčić, sin Lazarov, rođen 1964, Radmilo Sudžum zvani Ramo, Blagota Milović i Boško Starović. U kategoriji C su četverica: Mladen Vuković, Vojin Popović, Boško Starović i Slobodan Todorović.

Asim Bašić, iz Fazlagića Kule, koji je preživio strijeljanje 13. augusta 1992, kada je ranjen, svjedočio je da su Boško Starović i Slobodan Todorović bili u grupi koja ga je, s još devet momaka i Šemsudinom Čimićem, zarobila u području Berkovića, sprovela u stari zatvor u Gackom, gdje su ih, skupa s Blagotom Milovićem i drugima, maltretirali i tukli, vodili na ispitivanje u zgradu SUP-a, a onda i na strijeljanje: kroz špalir vojnika koji su ih tukli doveli su ih do kamiona, kojim su ih odvezli na Gatačko polje kod mosta Boljuša, gdje su ih postrojili i strijeljali. “Strijeljanjem je komandirao profesor Dragan Lazić. ‘Bij Turke’, čuo sam njegov isprekidani glas. Izvršioci su bili sin Koste Buhe, dva brata Samardžića iz Korita, Vlatko Doderović, Boško Starović, Blagota Milović i Slobodan Todorović”, svjedočio je Bašić.

Preostalih 16 s haške liste osumnjičeni su za zločine počinjene na području Mostara. U kategoriji A su: Simo Mihić, sin Jovin, rođen 4. januara 1947, Vojislav Pejanović Vojo, sin Dragin, rođen 25. juna 1936, Mirko Spremo, Rajko Janjić Diki, Borislav Miskin, Damir Miskin Dama, Milan Škoro, rođen 17. jula 1951, i Dragan Miskin, sin Savin, rođen 26. maja 1938. U kategoriji B je Siniša Palavestra, sin Gojkov, rođen 11. decembra 1970. U kategoriji C su: Milan Došlo, sin Vojinov, rođen 22. februara 1944, Jovica Kandić, sin Rajkov, rođen 5. decembra 1963, Mladen Kandić Gena, sin Ljubomirov, rođen 31. marta 1952, Miladin Kovačević, sin Milin, rođen 4. juna 1950, Rajko Pejak Šeš, sin Ristin, rođen 13. juna 1957, i Miloš Radonić, rođen 17. juna 1934. U kategoriji E je Siniša Palavestra zvani Piško.

LOGOR NA MOSTARSKOM GROBLJU SUTINA

Za Rajka Janjića zvanog Diki Miro Kolobara iz Vrapčića kod Mostara tvrdi da ga je vidio u svlačionici FK “Neretva”, gdje je priveden, i to s dva redenika prekršena preko stomaka i puškomitraljezom u rukama, te kaže da ga je dobro poznavao, da je dolazio u njihov stan u zgradi do Hidrocentrale i da mu je njegov otac Krsto bio majstor na jednoj godini zanata. Borislav Miskin bio je stražar u logoru na groblju Sutina. Damira Miskina zvanog Dama jedan je svjedok identificirao kao vojnika koji ga je iz svlačionice FK “Neretva” odvezao u Sutinu i ondje, na groblju, s još nekim vojnicima prvo natjerao da se skine go, a onda su ga svezali za metalnu konstrukciju na koju se stavljaju vijenci i pretukli ga. Jovicu Kandića u svom je svjedočenju pominjao logoraš Miro Kolobara iz Vrapčića. Za Mladena Kandića zvanog Gena jedan je svjedok tvrdio da ga je tukao u Salakovcu, a onda ga je odvezao u prostorije groblja Sutina, gdje ga je tukao skupa s još nekim vojnicima.

Jedan pripadnik MUP-a RS-a oslobođen je optužbe za zločine počinjene u Hercegovini. Okružni sud u Trebinju oslobodio je Jugoslava Tabakovića optužnice da je u julu 1992, s još dvojicom suizvršilaca, Nikolom Ćeranićem i Daliborom Đurovićem, u Trebinju ubio Miralema Dizdarevića, bošnjačkog civila kojeg su prethodno izveli iz njegove kuće. Presuda je pravosnažna od 23. februara 2017. godine.

 

PROČITAJTE I...

O srednjovjekovnoj Bosni, suverenoj, nezavisnoj i međunarodno priznatoj državi, generalno malo znamo. Fragmenti slike srednjovjekovne bosanske države nalaze se u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine. Srednjovjekovna postavka u Zemaljskom muzeju postavljena je 80-ih godina prošlog stoljeća i na njoj su radili neki od najvažnijih naučnika koji su svoj naučni rad posvetili srednjovjekovlju – Pavo Anđelić i Nada Klajić. Izložba je koncipirana kao rani srednji vijek, razvijeni srednji vijek i kasni srednji vijek.

Direktnim izvršiocima ratnih zločina na području općine Rogatica do sada je izrečena kazna od 57 godina zatvora. Sve ih je izrekao Sud BiH, osudivši kroz pet osuđujućih presuda pet pripadnika VRS-a i MUP-a RS-a. Na optuženičkoj klupi sjede još peterica, jedan je u bijegu, a 18 osumnjičenih upisano je na “hašku listu”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!