fbpx

Plaće na Sarajevskom univerzitetu više za 1.000 maraka

Univerzitetski nastavnici u zvanju redovnog profesora, s dugogodišnjim radnim stažem, koji predaju nekoliko predmeta, od ovog mjeseca primaju plaću višu od 4.000 maraka. Uspostavljen je takav sistem da će onaj ko ima veće opterećenje više zarađivati, s tim što odsad neće biti ni razlike u visini plaće među fakultetima. Pojednostavljeno, redovni profesor na Ekonomskom fakultetu imat će identičnu osnovnu plaću kao i njegov kolega redovni profesor na Pedagoškoj akademiji. Razlika u plaći između ta dva profesora pojavit će se samo ako jedan od njih radi više ili ima više radnog iskustva

Piše: Jakub SALKIĆ

 

Zaposlenici na Univerzitetu Sarajevo, a posebno oni u višem zvanju, ovih su dana dobili prvu plaću iz trezora. I ugodno se iznenadili. Kako kaže predsjednik Sindikata Univerziteta u Sarajevu Jasmin Velagić, zaposlenici “ne da su zadovoljni, nego su prezadovoljni”.

Mnogi koji nisu bili upućeni u detalje bili su itekako iznenađeni činjenicom da su im plaće više i za 1.000 maraka. Rezultat je to novog Kolektivnog ugovora koji je Univerzitet potpisao s Vladom Kantona Sarajevo u septembru prošle godine, te prelaska na trezorsko poslovanje, odnosno na isplatu plaća u potpunosti iz kantonalnog budžeta.

Plaće nastavno-naučnog osoblja na Univerzitetu, bez uvećanja za minuli rad te toplog obroka, naknade za prijevoz i drugih uvećanja, iznose za docenta, koji je do sada imao osnovicu 1.200 KM, čak 1.100 maraka više. Redovni profesori od sada ima koeficijent 9, a osnovicu 305, što znači da mu osnovna plaća iznosi približno 2.750 KM, dok je plaća vanrednog profesora približno 2.460 KM. Značajno povećanje osjetili su i asistenti, koji sada imaju osnovnu plaću od 1.300 KM, umjesto ranijih 800 KM; plaća višeg asistenta sada je 1.560 KM.

NEMA VIŠE RAZLIKA IZMEĐU FAKULTETA

Ovdje je, dakle, riječ o osnovnim plaćama. Ali uzmimo primjer docenta koji ima petnaest godina radnog staža. Osnovica za obračun plaće za sve je ista, iznosi 305 KM; koeficijent za docenta je 7,6, što pomnoženo s osnovicom daje osnovnu plaću od 2.318 KM. Za svaku godinu radnog staža docent će dobiti uvećanje za 0,6% od osnovne plaće. Za petnaest godina rada to je 9%. Plaća docenta u tom će slučaju iznositi 2.526 KM. Ako tome dodamo i topli obrok, koji je između 150 i 180 maraka, docent će mjesečno primati približno 2.700 maraka. Uz naknadu za prijevoz, ako je u gradskoj zoni, dobit će oko 50 KM, i to je već 2.750 KM. Ovdje nismo uračunali uvećanje usljed većeg broja predmeta koji docent eventualno predaje, uvećanje zbog povećanog broja nastavnih sati, većeg broja studenata itd., tako da docent ubuduće može očekivati mjesečnu plaću od približno 3.000 maraka.

Ako profesor bude izabran i za neku od rukovodećih funkcija na Univerzitetu ili fakultetu, imat će dodatno uvećanje, te će na svoju profesorsku plaću dobiti ako bude rektor još 50% od svoje osnovne plaće, ako je prorektor ili dekan 40%, prodekan 30%…

Univerzitetski nastavnici u zvanju redovnog profesora, s dugogodišnjim radnim stažem, koji predaju nekoliko predmeta, od ovog mjeseca primaju plaću višu od 4.000 maraka. Uspostavljen je takav sistem da će onaj ko ima veće opterećenje više zarađivati, s tim što odsad neće biti razlike u visini plaće među fakultetima. Pojednostavljeno, redovni profesor na Ekonomskom fakultetu imat će identičnu osnovnu plaću kao i njegov kolega redovni profesor na Pedagoškoj akademiji. Razlika u plaći između ta dva profesora pojavit će se samo ako jedan od njih radi više, ima više radnog iskustva…

Kako nam je objasnio Velagić, profesorima na nekim fakultetima plaće su povećane za približno 1.000 maraka, a na nekim fakultetima upola manje. Ta razlika zavisi od toga kolike su im prije bile plaće. Neki fakulteti imali su visoke vlastite prihode, dok drugi nisu imali skoro nikakvih ostvarenih dodatnih prihoda mimo redovnih studentskih uplata, a svi su od Kantona dobijali jednake tranše za plaće. Fakulteti koji su imali više prihode svojim su uposlenicima iz vlastitih prihoda povećavali plaće, a oni koji to nisu bili u mogućnosti nisu se mnogo odmicali od najnižih plaća. Nakon potpisivanja Kolektivnog ugovora i nakon što je Vlada Kantona preuzela na sebe da isplaćuje plaće za univerzitetske radnike, koeficijenti i osnovice plaće su za sve fakultete isti, te je zbog toga onima koji su dosad imali više plaće povećanje manje, a onima kojima su plaće bile niže povećanje je veće.

Velagić ističe da su i plaće vannastavnom osoblju povećane u većini slučajeva. Približno 90% vannastavnog osoblja dobilo je više plaće. Za manji broj onih kojima plaće nisu povećane fakulteti će iz vlastitih prihoda izdvojiti dio novca kako bi i njihove plaće dosegle novouspostavljeni standard.

DVIJE GODINE BLAGODATI

Dosad su plaće na fakultetima zavisile i od toga koliko fakulteti uspješno ostvaruju prihod na tržištu. Stoga su dosta energije pojedini fakulteti i nastavnici trošili u razne projekte od kojih bi mogli zaraditi novac i tako održati ili povećati nivo plaća svojih uposlenika. To više neće biti potrebno, fakultetima više neće biti prioritet tržišna utakmica u kojoj moraju zaraditi novac, jer se sada finansiraju iz kantonalnog budžeta, te se više mogu posvetiti svojim primarnim zadacima.

Podsjećanja radi, od 2007. godine tranše iz kantonalnog budžeta za plaće univerzitetskom osoblju sve do kraja 2018. godine nisu nikako povećavane. Za to su vrijeme troškovi života i standard znatno porasli. Velagić je mišljenja da je bilo krajnje vrijeme za povećanje plaća zaposlenicima na Univerzitetu u Sarajevu.

Postavlja se pitanje otkud pare za toliko povećanje i da li je to uopće održivo. Kada je objavljen nacrt budžeta Kantona Sarajevo, koji je predložila Vlada Adema Zolja, bilo je dosta kritika jer je bilo planirano povećanje rashoda za plaće i naknade s 267 milion KM na 421,8 miliona KM. Budžet je usvojen s manje-više tako planiranim rashodima.

Razlog povećanja rashoda upravo je bio taj što je Univerzitet Sarajevo prešao na trezorsko poslovanje. Sada vidimo da povećanje plaća univerzitetskom osoblju nije bilo nikakvo zamazivanje očiju. A treba dodati i to da je budžetskim korisnicima povećana osnovica za plaću s 290 na 315 maraka. Dakle, odgovor na pitanje odakle novac je jasan. Novca ima. No, do kada?

U Kolektivnom ugovoru objavljenom u Službenom listu Kantona Sarajevo jasno stoji da je ovaj ugovor potpisan na dvije godine i da prije njegovog isteka treba biti usaglašen i potpisan novi kolektivni ugovor. Zaposleni na Univerzitetu Sarajevo do 2021. godine mogu biti mirni i uživati u blagodatima povećanih plaća. A šta će biti nakon toga, to opet zavisi od njih i njihove sposobnosti da s Vladom Kantona Sarajevo opet ispregovaraju dobre uvjete.

PROČITAJTE I...

Izložbu čini 15 panela koji predstavljaju autore mevluda u Bosni i Hercegovini: Ali-dede Bošnjaka, Sulejmana Čelebija, Saliha Gaševića, Muharema Dizdarevića, Arifa Sarajliju, Safet-bega Bašagića, hafiza Seida Zenunovića, Musu Ćazima Ćatića, Sejfullaha Prohu, Rešada Kadića, Ešrefa Kovačevića i Mustafu Jelovca. Rukopisi i štampana djela ovih autora čuvaju se u fondovima Biblioteke.

Zasigurno će ovaj slučaj negativno utjecati na opće raspoloženje kada su u pitanju humanitarne akcije i prouzrokovati nepovjerenje i prema onima koji su do sada radili posve transparentno te nisu bili predmet istraga i sumnjičenja. I to je nepopravljiva šteta koja je već učinjena ovim slučajem jer nijedno udruženje ili organizacija ne daju novac iz svog džepa, već od onog koji dobije od donatora. Stoga je urušavanje povjerenja javnosti najgore što se može desiti, posebice ako se slučajevi pronevjera posve ne rasvijetle, ako se dopusti kruženje glasina, ako se mogući krivci na vrijeme ne kažnjavaju. Upravo zato komentari koji se mogu pročitati na društvenim mrežama da se u slučaju Batko “hapsi najveći humanitarac” nisu na mjestu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!