fbpx

Petokoronaši, tu oko nas

S pandemijom virusa COVID-19 počela su se na društvenim mrežama pandemično pojavljivati, ali i dodjeljivati odlikovanja istaknutim dužnosnicima za posao koji ionako trebaju raditi. Među dobitnicima je i do jučer sasvim nepoznati Alen Šeranić, ministar zdravlja manjeg bh. entiteta, koji je od fine gradske raje i pripadajućih im medija već proglašen herojem. Neki su išli dotle u svom petokoronaštvu da su, uprkos vlastitim očima i ušima, manji bh. entitet počeli predstavljati kao primjer demokratičnosti i tolerancije, otvorenosti i liberalizma

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

Bosna i Hercegovina trenutno preživljava ne samo zdravstvenu već sasvim izvjesno i ekonomsku, političku, ali i sigurnosnu krizu. To možda još nije vidljivo većini građana, ali se već može naslutiti iz poteza koje povlače srpska i hrvatska politika. Kriza globalnih okvira i jeste onaj trenutak koji je velikosrpska politika čekala da bi pokušala loviti u mutnom, da bi zgrabila što više dok svi gledaju negdje drugo, te napravila neki presedan na koji neće biti adekvatne reakcije izvana, ponajprije zato što je svaka zemlja zauzeta vlastitom borbom protiv virusa.

Milorad Dodik uporno pokušava iskoristiti pandemiju COVID-a kako bi uveo vanredno stanje, a zatim i legitimizirao antiustavno izvođenje MUP-a RS-a na administrativnu međuentitetsku liniju da bi od nje napravio međudržavnu granicu. Slične poduhvate ocrtavanja zamišljenih i sanjanih granica poduzima i Dragan Čović, naravno, uvijek mudro zaklonjen iza svojih poltrona. U tom smislu mogli smo posmatrati razne probne balone poput pokušaja da se u ZHK zabrani ulaz “građanima Bosne i Hercegovine” ili sastančenja hrvatskih kadrova isključivo tri kantona, uključujući HNK, kako bi se naspram Federacije BiH formiralo neko tijelo koje bi donosilo samostalne odluke baš poput nekadašnje zločinačke paratvorevine Herceg-Bosne.

No to se donekle i moglo očekivati od notorno separatističkih političkih organizacija poput SNSD‑a ili HDZ-a, ali nije baš jasno zašto u tome imaju nemalo pomoć od raznih faktora smještenih na prostorima s bošnjačkom većinom, a koji se ponašaju petokolonaški ili, bolje rečeno, petokoronaški.

VUČIĆ I BOŠNJAČKI “VUČIĆI”

 

Krenimo samo od skandaloznog petokoronaškog ponašanja Muhameda Ramovića, gradonačelnika Goražda. Doslovno ničim izazvan, ovaj veteran u mijenjanju stranačkih dresova uputio je servilno pismo nikome drugom nego predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, zatraživši pomoć u “testovima, maskama, respiratorima i dezinfekcionim sredstvima”. Na ovakvo sramotno ponižavanje Goražda, grada kojeg su neuspješno opsjedali politički istomišljenici i ratni drugovi Aleksandra Vučića, reagirala su boračka udruženja iz Goražda, oštro osudivši ovakvo petokoronaštvo.

U početku nije bilo jasno odakle je Ramoviću kao gradonačelniku jednog bosanskohercegovačkog grada, pogotovo grada-heroja koji je pretrpio velikosrpsku agresiju, uopće na pamet pala suluda ideja da se obraća predsjedniku druge države, i to predsjedniku Srbije koji negira Genocid i Agresiju i podržava velikosrpske separatiste poput Dodika. Ipak, situaciju je ponešto razjasnio niko drugi nego Muamer Zukorlić, omiljeni bošnjački političar i “akademik” Aleksandra Vučića. Zukorlić, u klipu koji je snimio, tvrdi da se Ramović obratio upravo njemu, navodno “sav u očaju”, tražeći da Zukorlić uputi njegov zahtjev za pomoć Vučiću. Zukorlić, budući da je preduzimljiv i energičan, “doktor, muftija i lider”, to je odmah uradio i kontaktirao Vučića, dok je ovaj bio na sastanku s Orbanom. Vučić je odmah obećao pomoći. I to bi bilo to. Svakome normalnom se u vezi s ovim cirkusom javlja hiljadu pitanja, pogotovo otkud Zukorlić u čitavoj toj žalosnoj priči, no sve postaje jasnije znamo li da je Ramović jedan od onih koji je usavršavao studijske nauke na Zukorlićevom “univerzitetu”.

Inline image

Ramovićevo pismo Vučiću napisano je kako bi se Zukorlić mogao predstavljati kao autentični čovjek od akcije, onaj koji pomaže i završava stvari, ali i kao neko ko je toliko utjecajan i važan da mu se Aleksandar Vučić javlja na telefon tokom sastanka s predsjednikom druge države. Naravno, u cijeloj ujdurmi moralo je biti i neke koristi za Aleksandra Vučića. On se predstavio ne samo kao srpski vožd i narodna majka koja brine za srpsku nejač s obiju strana Drine već i kao neshvaćeni kozmopolit koji pomaže i većinski bošnjačkim gradovima u “neodrživoj” Bosni i Hercegovini.

Činjenica da se ovim petokoronaškim performansom Bosnu i Hercegovinu prikazalo propalom državom u kojoj gradonačelnik ne može tražiti ili dobiti pomoć ni od kantonalne vlasti niti od entiteta u kojem se nalazi njegov grad, dok se Srbija prikazala kao regionalna sila, ustvari je bila samo dodatni petokolonaški plus. Sve je odvratnije time što se Ramović od zaslužene salve kritika pokušao odbraniti tvrdnjama da Goražde nije dobilo nikakvu pomoć, iako je Zavodu za javno zdravstvo BPK Goražde upućeno 300 testova iz prve pošiljke koja je stigla u Bosnu i Hercegovinu, iako je “BH Telecom” donirao 200.000 KM za nabavku respiratora i druge pripadajuće opreme, iako je Vlada Bosansko-podrinjskog kantona uputila 10.000 KM za nabavku lijekova, iako je stigla zaštitna oprema od UNDP-a, koja uključuje i mobilni rendgen-aparat, iako su Međunarodni forum solidarnosti EMMAUS i kompanija “Cengiz İnşaat” kantonalnoj bolnici u Goraždu donirali 96 testova za virus korona, 3.000 jednokratnih rukavica, 1.000 dvoslojnih maski i određenu količinu sredstava za dezinfekciju prostora i ruku, te iako su, najvažnije od svega, u Kantonalnu bolnicu dopremljena četiri respiratora, čiju su nabavku platili vlasnici goraždanskih kompanija Redžo Bekto i Friedhelm Runge. Situacija, naravno, nije sjajna te svega od navedenog treba još i više, no ona nije ni takva da bi Ramović upućivao očajničke apele bilo kome, a pogotovo predsjedniku susjedne, suštinski neprijateljski nastrojene države.

Na kraju cijele priče Ramović je dodatno potvrdio vlastitu ljigavost tako što je u pokušaju da se odbrani od kritike iskoristio oprobanu taktiku svih neumjereno ambicioznih lokalnih satrapa koji su otkrili čari i profitabilnost predstavljane puzajuće servilnosti kao “multikulture”. Ramović tvrdi da njegov čin nije petokolonaštvo, već akt “čovjeka mira” koji radi na pomirenju naroda dok njegovi kritičari pripadaju onima koji rade na otuđivanju Bosne i Hercegovine od njenog susjedstva te raspirivanju neprijateljstva. Moglo bi se reći – klasika.

MEDIJSKA INFEKCIJA PETOKORONAŠTVOM

 

U klasično propagandno petokoronaško djelovanje svrstava se i ono što radi dobar dio medija ovih dana, posebno mediji poput TV Face ili portala klix.ba. Face se, u suštini, ponaša kao elektronski tabloid, najgora vrsta žute štampe koja publiku privlači neodgovornim senzacionalizmom. Upravo je ova pokazana neodgovornost i nebriga za tačno i istinito informiranje javnosti u vremenima krize ono što od Facea pravi granični slučaj između petokoronaša i covidiota. Tako su, recimo, na Faceu prvo davali prostor preduzmljivim zavjerašima i čudacima poput Semira Osmanagića da javno baljezgaju kako je COVID biološko oružje razvijeno od Velike Britanije namjerno pušteno u Wuhanu, kako je manje opasan od svinjske gripe, kako se virus može liječiti negativnim jonima kojih, kakve li slučajnosti, ima najviše u tunelima izmaštane Osmanagićeve piramide u Visokom i tako dalje.

Nakon ovakvog minimiziranja opasnosti, Hadžifejzovićevi dezinformatori uputili su se u Konjic, koji su prozvali “bosanskim Wuhanom” i “epicentrom zaraze”, odakle se novinar dramatično javljao odjeven u zaštitno odijelo, mada je Banja Luka i tada bila, kao što je i sada, grad s najvećim brojem osoba zaraženih COVID-om. Od očekivanih i razumljivih kritika ogorčenih stanovnika Konjica, koji su predstavili kao neki biološki Černobil, s Facea su se branili ne isprikom već glupavim bulažnjenjem o nekakvoj vlasti koja ometa njihovo petokoronaško tabloidsko izvještavanje.

Inline image

Portal klix.ba upadljivo napada i kritizira svaki potez Kriznog štaba FBiH, a veliča svaki pa i najbeznačajniji postupak Dodikovih marioneta, posebno njegove bošnjačke ikebane ministra Alena Šeranića. Naročito je na meti klixa Vlada Kantona Sarajevo, kojoj se konstantno traže mahane i propusti. Klixova petokoronaška propaganda poprimila je takve razmjera da je postala groteskna i tragikomična, a što se najbolje može primijetiti u različitom tretmanu jednog te istog postupka Vlade Kantona Sarajevo i Vlade manjeg entiteta. Vijest da Vlada Kantona Sarajevo traži donacije od građana Sarajeva za borbu protiv virusa korona popraćena je nadnaslovom Vjerovali ili ne, kao neka nevjerovatna i nezapamćena drskost, da bi nedugo poslije vijest da je manji entitet otvorio račune za dobrovoljnu uplatu za sanaciju posljedica epidemije virusa korona bila objavljena ispod pozitivizmom obojenog nadnaslova Fond Solidarnosti. Čak bi i bez ovakvih nadnaslova bilo dovoljno pročitati sugestivne naslove da se odmah primijeti dvostruka mjerila. Tako ispada da Vlada Kantona Sarajevo “traži”, i to “donacije”, dok je manji entitet “otvorio račune” za “dobrovoljnu uplatu”. Prvo sugerira prisilu, uvjetovanje i zahtijevanje, dok drugo govori o dobrovoljnosti, otvorenosti i solidarnosti.

Inline image

No sve je ovo još i ponajmanje problematično jer su glavni i osnovni problem portala klix.ba bili i ostali komentari na vijesti, a koji su pravo leglo antibošnjačkog šovinizma i govora mržnje. Uprkos opetovanim pozivima da uredništvo portala ukine ili moderira komentare, to nije učinjeno, jer je upravo takva sloboda da se slobodno šovinistički iživljava nad bilo čime što je vezano za bošnjački narod postala glavna primamljiva atrakcija za mnoge velikosrpski i velikohrvatski nastrojene anonimne komentatore, mnogobrojne stranačke botove, ali i poremećene trolove iz najmračnijih kutaka interneta. Ne zna se do kada će ova kloaka internetskog prostora funkcionirati na ovaj petokoronaški način, no nadati se da će nadležne regulatorne agencije konačno reagirati ako i zbog čega drugog onda zbog krize u kojoj se trenutno nalazimo.

ZARAZNA SRBOFILIJA


S pandemijom virusa COVID-19 počela su se na društvenim mrežama pandemično pojavljivati, ali i dodjeljivati odlikovanja istaknutim dužnosnicima za posao koji ionako trebaju raditi. Među dobitnicima je i do jučer sasvim nepoznati Alen Šeranić, ministar zdravlja manjeg bh. entiteta, koji je od fine gradske raje i pripadajućih im medija već proglašen herojem. Neki su išli dotle u svom petokoronaštvu da su, uprkos vlastitim očima i ušima, manji bh. entitet počeli predstavljati kao primjer demokratičnosti i tolerancije, otvorenosti i liberalizma, argumentirajući tu suludu tvrdnju činjenicom da Šeranić, navodno važan čovjek za ovaj entitet, k tome još i Bošnjak, tako dobro radi svoj posao. Međutim, riječ je o Bošnjaku po Dodikovoj mjeri i po mjeri FGR-a.

Poput svog stranačkog šefa Milorada Dodika, i Šeranić je nedavno ustvrdio da je situacija u entitetu Federacija BiH u pitanju zaraženih virusom COVID-19 gora nego u dijelu države u kojem je on ministar. Šeranić je, između ostalog, na konferenciji za medije kazao kako će “državljane Federacije Bosne i Hercegovine svaki dan u turnusu od jedan sat” s područja manjeg bh. entiteta sprovoditi prema Federaciji BiH. Predstavljanjem administrativne međuentitetske linije kao međudržavne granice, Šeranić je potvrdio svoju odanost SNSD-u, stranačkom šefu i cijeloj toj velikosrpskoj ideji.

Edin Ramić, zastupnik u Narodnoj skupštini RS-a, odgovorio je na ove insinuacije istaknuvši da državljanstvo entiteta podrazumijeva i državljanstvo BiH, tako da državljanin bilo kojeg entiteta mora ostvariti jednaka prava u svakom dijelu Bosne i Hercegovine, te da ne postoji osnova za razlikovanje ili umanjivanje prava ili davanje više prava jednih naspram drugih u RS-u ili Federaciji BiH. Šeranić je, dodao je Ramić, svoj uspjeh kao ministar trebao pokazati kroz reforme zdravstvenog sistema i nabavku makar neophodne opreme za normalan rad, a ne da od predsjednika Srbije saznajemo u kakvom stanju je zdravstveni sistem u entitetu koji nema ni stalke za infuziju. Možda je ovu potrebu jednog dijela javnosti (dijela koji je doduše teško nazvati bošnjačkim, ali postoji isključivo na prostorima s većinski bošnjačkim stanovništvom) da po cijenu petokoronaštva nađe ili izmašta sebi heroje najbolje objasnio upravo Ramić: “Vremena su teška i ljudi trebaju heroje. Kad ih nema, oni ih jednostavno izmisle. Mora se priznati da su vlasti RS-a tu efikasne, u izmišljanju heroja. Oni čak presuđene ratne zločince proglase nacionalnim herojima. Građani Federacije, prije svih FGR (fina gradska raja), nakon Stanivukovića, Vukanovića, raznih drugih aktivista iz RS-a, razočaravanjem njihovim kasnijim izjavama, prihvatili su Šeranića kao svog heroja. U slučaju potrebe za liječenjem će u kliničke centre u Sarajevu, Tuzli, Mostaru… Da se pita Šeranića, on bi građane FBiH po hitnom postupku protjerao iz RS-a”, napisao je Ramić.

Na kraju spomenimo i pojedince koji su se odlučili podsjetiti javnost na svoje postojanje tako što su demonstrirali svu raskoš vlastitog petokoronaštva. Jedan od njih jeste redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Salih Fočo, koji se nakon tri decenije blagoglagoljivosti konačno odlučio izgovoriti nešto po čemu će najzad biti trajno i nepovratno upamćen. Malo ko pamti šta je za trideset godina bavljenja politikom i naukom izrekao ovaj nekadašnji dekan, a sadašnji prodekan Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, no njegova izjava da “u Republici Srpskoj građani osjećaju da je vlast njihova i da je uz čovjeka i privrednike”, dok, nasuprot tome, “građani vlast u FBiH doživljavaju kao nametnutu i tuđu koja se ne brine o njima i njihovim interesima”, svakako će ući u anale petokoronaštva. Naravno, ne zbog osobite mudrosti već prije svega zbog neumjerene i gotovo komične količine otvorene petokoronaške snishodljivosti prema banjalučkom voždu.

Inline image

Svašta je još navaljao Fočo, od fasciniranosti Dodikovom ikebanom Šeranićem, preko pohvala na račun Radovana Viškovića, pa do predstavljanja Dodikovog feuda kao utopije u kojoj je u prvom planu ne represija već “sloboda čovjeka i privrednih subjekata”. Smiješno i žalosno, no pokazuje do kakvih sve tragičnih ishoda može doći kada se razvije teži i akutni oblik petokoronaštva.

 

PROČITAJTE I...

Ipak, Reko nije tako neartikuliran kada treba napasti na bošnjačke interese, što je pokazao i kada je 10. septembra na svom profilu na Facebooku osuo drvlje i kamenje po probosanskim strankama radi njihovog formiranja i okupljanja fronta u Foči. Borbu bošnjačkih povratnika za politički opstanak na Drini nazvao je “suludim kursem za uništenje države”.

Srpski četnički pokret navodno je, prema huškačkom pisanju beogradskog Kurira, raspisao potjernicu za Aličkovićem, a Kurir ide korak dalje u svojim nebulozama, pa navodi da je upravo Aličković pokušao da ubije Aleksandra Vučića tokom njegove posjete u Potočarima.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • vlahomlat 07.04.2020.

    Bosnjaci moraju shvatiti da to sto Bosnjaci nemaju jaku obavjestajnu mrezu ne znaci da srbi i hrvati nemaju svoje obavjestajce koji rade na podrivanju temelja BiH. srpski i hrvatski obavjestajci su konstantno na svim drustvenim mrezama i vrlo vjesto potpaljuju jugobalije da mrze svoju zemlju, svoju istoriju i vjeru. Oni sire beznadje i depresiju medju ljudima kao oblik specijalnog rata. Isti prave razdor izmedju Bosnjaka i Bosnjackih saveznika u sta se mozete uvjeriti kada se spomene Turska koliko broj negativnih komentara se pojavi.

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!