fbpx

Peti pravedni halifa

Čak i površni poznavaoci historije islama nisu mogli zaobići ime Omera ibn Abdulaziza, ili Omera II, kako ga još nazivaju. Riječ je o osmom emevijskom halifi koji je vladao od 22. septembra 717. do svoje smrti 720. godine. U ovom iznimno kratkom periodu vladavine on je uspio preporoditi islamsku državu toliko da se u posljednjoj godini njegove vladavine na cijelom tlu hilafeta nije imao kome dati zekat. Zbog ekonomskih i pravosudnih reformi te izgradnje društva zasnovanog na pravdi, ali i vlastite pobožnosti i predanosti vjeri, neki su historičari Omera ibn Abdulaziza prozvali “petim pravednim halifom”

 

Piše: Hamza RIDŽAL

Agencija Anadolija prenijela je prošle sedmice vijest da su terorističke skupine u redovima vojske Bašara al-Asada u oblasti Idliba oskrnavile mezar Omera ibn Abdulaziza. Na snimku, koji su u utorak prošle sedmice objavile prorežimske stranice na društvenim mrežama, vidi se kako terorističke grupe ekshumiraju mezar u mjestu Deir Sharqi u blizini grada Maarat al‑Numan. Na drugom snimku vidljivo je kako otvaraju mezar i iznose posmrtne ostatke, za koje nije poznato gdje su premješteni.

Režimske su snage i ranije, u februaru, zapalile područje oko turbeta kada su preuzele kontrolu nad gradom, uzrokujući značajnu materijalnu štetu. Ovog je puta Ibn Abdulazizov mezar iskopan, a posmrtni ostaci izmješteni. Uz objavu da je uništen mezar emevijskog halife nisu objašnjeni razlozi i motivi ovog vandalskog čina, ali je ekstremnim šiijskim frakcijama vjerovatno i dovoljan razlog za takvo što činjenica da je Omer Ibn Abdulaziz potomak Omera ibn el‑Hattaba, drugog pravednog halife. Još jedan od razloga mogao bi biti taj što je Ibn Abdulaziz i izdanak emevijske loze. Najsvjetliji izdanak dinastije emevija – treba dodati! Da su se vandali barem površno upoznali s biografijom Omera ibn Abdulaziza, uvidjeli bi da je njegova prva odluka u svojstvu halife bila da se prekinu napadi na hazreti Aliju i njegove potomke s mimbera petkom u vrijeme džuma-namaza. Kako navodi Mustafa Spahić u Povijesti islama, radilo se o praksi koju je uveo osnivač emevijske dinastije Muavija, a ovu je praksu dokinuo upravo Omer ibn Abdulaziz.

BEZBRIŽNA MLADOST ISPUNJENA RADOSTIMA

Čak i površni poznavaoci historije islama nisu mogli zaobići ime Omera ibn Abdulaziza, ili Omera II, kako ga još nazivaju. Riječ je o osmom emevijskom halifi koji je vladao od 22. septembra 717. do svoje smrti 720. godine. U ovom iznimno kratkom periodu vladavine on je uspio preporoditi islamsku državu u mjeri da se u posljednjoj godini njegove vladavine na cijelom tlu hilafeta nije imao kome dati zekat. Zbog ekonomskih i pravosudnih reformi i izgradnje društva zasnovanog na pravdi, ali i vlastite pobožnosti i predanosti vjeri, neki su historičari Omera ibn Abdulaziza prozvali “petim pravednim halifom”. Njegov život i način vladanja i danas inspiriraju generacije muslimana od Istoka do Zapada. U knjizi Odsjaji islamskog preobražaja u vladavini Omera ibn Abdulaziza naš savremenik Imaduddin Halil uzima Omera ibn Abdulaziza kao model koji treba slijediti ne samo u vladavini i odnosu prema drugima već i u odnosu prema Bogu i samom sebi.

“Razlog za njegov izbor jeste što je Omer ibn Abdulaziz zaista uspio svojim veličanstvenim preobražajem ponovo uspostaviti harmoniju između Čovjeka i zakonitosti u Svemiru i postići izvanredno suglasje između ljudi i stvari koje ih okružuju. On je pružio očigledan praktičan primjer za mogućnost povratka ovoj harmoničnosti i ovom suglasju, i to u svakom trenutku i u svakom vremenu kad god se pokaže odlučnost za to i u ime Boga iskrena namjera”, piše Halil u svom izvanrednom didaktičko-historijskom djelu utemeljenom na autentičnim i pouzdanim historiografskim izvorima.

Omer ibn Abdulaziz rodio se u vladarskoj kući. Imao je izuzetno sretno i bezbrižno djetinjstvo ispunjeno radostima. Još kao dječak odlikovao se profinjenošću, pokazavši posebnu naklonost ka svemu što je lijepo. Raskoš i sjaj dvorskog života učinili su da mladi Omer sve podredi svojim prohtjevima i željama: “Dotjerivao se i oblačio ukusno. Na samo jedno odijelo trošio je tadašnjih hiljadu dinara (zlatnika), da bi ga nakon prvog oblačenja odbacivao jer mu se više nije dopadalo. Jedanput je zakasnio na klanjanje u mesdžid jer mu kosu nisu bili na vrijeme uredili. Njegov miris bio je najskupocjeniji amber. Zato se govorilo za njega da se najukusnije oblači, da upotrebljava najljepše mirise i da je najelegantnijeg hoda”, piše Halil.

TRENUTAK KOJI JE PROMIJENIO OMERA

Jedan trenutak bio je dovoljan Omeru ibn Abdulazizu da napravi potpuni zaokret u svom dotadašnjem životu. Možda bi od mladića s navedenim osobinama bilo za očekivati da nakon stupanja na vlast i preuzimanja kormila jedne od najveličanstvenijih država koju je svijet ikad vidio nastavi s bezbrižnim životom, ne mareći za druge. Međutim, u Omerovom slučaju desilo se upravo suprotno. On je krenuo ka vrhovima koji se mogu osvojiti samo velikim odricanjima, preuzevši ogromnu odgovornost s toliko odvažnosti i hrabrosti da je njegov slučaj ostao gotovo jedinstven u povijesti. Trenutak preuzimanja hilafeta na sebe bio je trenutak kad se zapravo rodio novi Omer ibn Abdulaziz. “Tako mi Allaha, ovu obavezu nikad nisam tražio”, kazao je tom prilikom Omer, podsjećajući da je na mjesto halife odabran na osnovu preporuke svog prethodnika Sulejmana ibn Aldul-Melika. Naime, Sulejmana je veliki učenjak tog doba Redža ibn Hejve uvjerio da nijedan od njegovih sinova nije dostojan hilafeta, pa je Sulejman odabrao Omera za halifu.

“Omerov život bio se potpuno izmijenio još u trenutku kada je preuzimao hilafet. I od tada kao da ga nije ništa više vezalo sa prošlim životom, sa uspomenama, precima, porodicom. Samo je još u svom djedu Omeru ibn el-Hattabu gledao uzor. Sve dvorkinje povratio je porodicama u njihove krajeve, suprotstavio se svakom nasilju, dokinuo zabave na dvoru koje su se održavale kao u vrijeme imperatora i bile poprimile običaje perzijskih i bizantijskih vladara, i tako halifinom dvoru vratio islamsku jednostavnost iz prvog doba islama. Zabranio je da se pred njim ustaje na noge, otpočinjao je prvi sa selamom i dozvolio muslimanima da mu ulaze bez posebnog odobrenja”, piše Imaduddin Halil.

Omer ibn Abdulaziz bio je veoma skroman, pobožan i pravedan čovjek. Kada je uvođen u dužnost i kada je ugledao dvorsku svitu, upitao je: “Šta je to?”. Kad su mu objasnili, rekao je: “To mi ništa ne treba. Dajte mi moga konja, a ostalo neka ide odakle je i došlo. Ja ništa nisam drugo nego čovjek kao i vi svi.” Odatle je, jašući na konju, otišao do džamije. U džamiji se popeo na mimber i održao govor u kojem je, uz ostalo, rekao: “Ja nisam sudac, nego izvršilac sudskih rješenja, a nisam ni zakonodavac, nego čuvar zakona. Ja sam čovjek kao i vi svi i moram se pokoravati zakonima. Nisam ni najbolji između vas, osim što primam najveći teret na svoj vrat.” Čim je došao na čelo hilafeta, naredio je da se obustave napadi na hazreti Aliju i njegovo potomstvo s mimbera, te da se ispita porijeklo imovine svih članova dinastije Emevija. Mnogi historičari, kako navodi Mustafa Spahić, tvrde da je Omer od Emevija otrovan, i to iz više razloga. Jedan od njih bio je i to što su se bojali da nekoga drugog ne predloži za halifu, ali je vjerovatno osnovni razlog bila Omerova naredba da se ispita porijeklo njihove imovine, a onda i oduzimanje imovine koja nije stečena na zakonit način. Zbog toga je od Emevija bio omrznut.

 

 

 

 

PROČITAJTE I...

Magazin „Biserje“ ekskluzivno je objavio obraćanje predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Nj. E. Šefika Džaferovića povodom Dana Bošnjaka. Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine trebao je biti visoki pokrovitelj Svečane akademije koja se večeras trebala održati u Sarajevu, a koja je odgođena u skladu s preporukama nadležnih organa zbog aktuelne epidemiološke situacije. BZK „Preporod“ ove godine Dan Bošnjaka obilježava u online formatu širom Bosne i Hercegovine, domovinskim zemljama i bošnjačkoj dijapori.

Sazivanje Prvog bošnjačkog sabora, demokratska i slobodna atmosfera u kojoj se odvijao, odluke i zaključci koji su doneseni, nacionalno jedinstvo koje je pritom iskazano te dalekosežne posljedice koje je polučio predstavljaju historijsku vododijelnicu, trenutak kada su poslije jednog teškog i dugog stoljeća Bošnjaci konačno postali moderan politički narod koji se čvrsto opredijelio ne samo da opstane već i da stupi na svjetsku pozornicu kao politički suveren, kulturološki poseban te prije svega državotvoran narod

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!