fbpx

Perzijska Nova godina u sjeni novog koronavirusa

Posljednjih dana Iran je zatražio pristup sredstvima Međunarodnog monetarnog fonda, što nije učinio još od 1960. godine, apelirao je i na Ujedinjene narode i nekoliko drugih zemalja. Neke od zemalja u regiji, kao što su Ujedinjeni Arapski Emirati ili Kuvajt, poslali su medicinsku pomoć.

 

 

Uprkos epidemiji novog koronavirusa koji hara tom zemljom, mnogi su se Iranci jučer ipak odlučili otići na pijacu u Teheranu kako bi obavili kupovinu neophodnog za proslavu perzijske Nove godine. Proslava Nove godina, 1399. po redu, počela je danas u 7:30 po lokalnom vremenu. Sve je izgledalo normalno, osim maski i rukavica na ljudima.

“Ni kad je bilo poplava, koje su uništile sve, niti kad je bio rat protiv Iraka nije bilo ovako malo ljudi”, kažu prodavci suhog voća na teheranskoj tržnici. “Nikada nismo vidjeli da je džamija zatvorena za javnost”, dodaju. Dvorište kroz koje obično prolaze deseci vjernika bilo je potpuno zatvoreno nakon dugačke rasprave između Vlade i vjerskih autoriteta. Posebno su se zatvaranju protivili oni najradikalniji i oni zaduženi za održavanje hodočasničkih centara u zemlji. To uključuje najvažnije građevine Mashada i Qoma, gdje su neki vjernici razbili vrata i pokušali ući.

Za njih je nebitno što je mauzolej Masumé u Qomu bio jedno od prvih žarišta iz kojih se virus proširio zemljom. Neki od tih muškaraca uhićeni su, kako su najavile vlasti, ali njihov je stav bio znak poteškoća u upravljanju ovom krizom u zemlji poput Irana u kojoj interesi najreligioznijih ne idu uvijek u istom smjeru kao u ostatku društva.

„Naravno da je bilo teško zatvoriti džamije i sveta mjesta, ali uspjeli smo. To je bila vjerska dužnost”, rekao je predsjednik Hasan Rohani na posljednjem sastanku s vladinim timom, održanom 18. marta, tačno mjesec dana nakon što je u Iranu objavljeno da su umrle prve dvije žrtve koronavirusa.

Vlasti su objavile da je do juče umrlo ukupno 1.284, od kojih mnogi u Teheranu. Ima 18.407 pozitivnih slučajeva.

Još jedna velika rasprava koja se odvijala unutar sistema bila je što učiniti s najmanje 180.000 zatvorenika u zemlji, a mnogi od njih su “zatvorenici iz sigurnosnih razloga”, kategorija koja uključuje zatvorenike koji se smatraju „političkim“, izraz koji nije priznat u Iranu.

Dok je vlada pokrenula kampanju kako bi skrenula pozornost svijeta na pitanje kako oštre ekonomske sankcije imaju izravnog utjecaja na to kako zemlja može upravljati koronavirusnom krizom i ugroziti živote miliona Iranaca, uključujući doktore i medicinske sestre koje su već svjedočile umiranju više desetina kolega, na slobodu je pušteno 85.000 zatvorenika, od kojih je polovica “sigurnosnih zatvorenika”.

Posljednjih dana Iran je zatražio pristup sredstvima Međunarodnog monetarnog fonda, što nije učinio još od 1960. godine, apelirao je i na Ujedinjene narode i nekoliko drugih zemalja. Neke od zemalja u regiji, kao što su Ujedinjeni Arapski Emirati ili Kuvajt poslali su medicinsku pomoć.

To su učinili i Kina, Katar i neke evropske zemlje, poput Francuske i Njemačke. Velika Britanija pokušava posredovati kako bi SAD ukinuli sankcije, što oni zasada odbijaju ali su ponudili pomoć putem mehanizma finansijske transakcije kojeg je pokrenula Švicarska, a čiji je cilj omogućiti Iranu pristup lijekovima.

Lijekovi nisu pod embargom ali ih je izuzetno teško uvesti zbog nemogućnosti obavljanja finansijskih transakcija. Iran je odbio pomoć švicarskog mehanizma i inzistirao na ukidanju sankcija kao jedinoj opciji.

U međuvremenu, predsjednik Rohani najavio je veće prisustvo organa sigurnosti na cestama kako bi uvjerio Irance u potrebu da ostanu kod kuće. Također je naredio zatvaranje trgovačkih centara i prostora u kojima ljudi mogu biti vrlo blizu jedni drugima.

Vlasti se nadaju da će u naredne dvije sedmice smanjiti krivulju zaraze i pomoći u kontroli epidemije.

PROČITAJTE I...

U trenutku osnivanja, pa i dosta vremena u narednom periodu, SDA je više ličila na politički pokret nego na političku stranku. Ustvari, ona je predstavljala ostvarenje želja i ideja različitih generacija da Bošnjaci budu subjekt, a ne objekt u Bosni, kao što su do tada to uglavnom bivali. Naravno, ne mogu negirati da Bošnjaci nisu bili prisutni, naročito od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u javnom, kulturnom, pa i političkom i ekonomskom životu, ali ne na onoj razini na kojoj su to bili zaslužili i što im je uostalom i pripadalo

Nisu postojale bilo kakve prepreke, niti na unutrašnjem niti na vanjskom planu, da se SDA u stanju najveće krize i opasnosti koja može zadesiti neki kolektiv ne opredijeli za jednopartijski politički model i dugoročnu suspenziju bilo kakve demokratije. To je, štaviše, prvi instinkt svakog društva koje se nađe pred egzistencijalnom prijetnjom pred kakvom se našlo bošnjačko. SDA time ne bi napravila nikakav poseban presedan, tek bi nastavila s dotadašnjom uvriježenom (komunističkom) političkom praksom. Umjesto toga, odlučila se na promjenu dotadašnje društveno-političke paradigme i formiranje nove demokratske političke kulture, često i na štetu vlastitih interesa

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!