Pekmezijada” je nada da ovdje ima života, da idemo dalje

Već drugu godinu zaredom Udruženje za povratak u Polimlje i Muftijstvo goraždansko, odnosno Medžlis Islamske zajednice Rudo, na lokalitetu Bjeljevine organiziraju manifestaciju “Pekmezijada”, kojoj je ove godine prisustvovalo oko 200 ljudi

 

 

Piše: Bajro PERVA

Prvi put sam Strgačinu kod Rudog pohodio osamdesetih godina prošlog stoljeća. Ovo selo na lijevoj obali Lima bilo je pitomo i veoma živopisno. Tada je kod mjesne džamije bila mevludska svečanost kojoj je prisustvovao veliki broj ljudi. U sjećanju mi je ostala tadašnja omladina, čijoj sam generaciji i sam pripadao. Većina djevojaka bila je u tradicionalnim katovima (istobojnim dimijama i bluzama) i dimijama i bluzama s različitim materijalima i bojama. Poslije oficijelnog mevludskog programa, na zelenoj meraji igrala su se bosanska kola. Tada sam upoznao i imama Ibrahima ef. Omeragića, koji mi je govorio da ima troje djece i da, kad kupuje neku knjigu, kupi je u tri primjerka, kako bi, po njegovom preseljenju na ahiret, svako od njih imalo utemeljenu kućnu biblioteku.

Za relativno kratak vremenski interval mnogo toga se promijenilo u Strgačini i oko nje. Centralno je naselje izgradnjom hidroelektrane Višegrad potopljeno, a novo je podignuto iznad nivoa jezera. Uslijedila je agresija na BiH kad je bošnjačko stanovništvo protjerano i izbjeglo. Džamija je zapaljena i izgorjela. Ostale su kamene zidine. Kad su se stekli materijalni i drugi uvjeti, ona je obnovljena i danas služi svojoj svrsi. Kažimo da su po popisu stanovništva iz 1991. godine na području mjesne zajednice Strgačina živjela 904 stanovnika, od kojih 87,6% Bošnjaka. U mjesnoj osnovnoj školi znalo je biti i do 300 đaka. Danas na ovom lokalitetu ima svega dvoje djece koja pohađaju školu u Rudom.

POVREMENA VODA I ŽIVOPISNI KANJON RADOJNE

Dok se sjećanjima punim nostalgije vraćam Strgačini kakva je prvobitno bila, hadžija Kurtalić vozi nas prema lokalitetu Bjeljevine u kanjonu jedne od lijevih pritoka Lima. Prvi put saznajem da se ovim putem može do lokalnih ruđanskih i mnogih sela u čajničkoj općini. Kasnije ću sresti školskog kolegu Izeta ef. Ćatovića, koji će mi to potvrditi jer je upravo ovim pravcem sa suprugom putovao u rodno sela koje je pripadalo Čajniču. Danas će se ovdje dešavati druga po redu “Pekmezijada”. Bjeljevine su odavno poznate po vodi koja se povremeno pojavi. Pojavi se iz jedne stijene koja je danas natkrivena, a prostorija je slična turbetu. Prema kazivanju ljudi, obično se pojavi kad mjesto zijarete dobri ljudi. Bilo je slučajeva da su neki satima čekali da vide taj prirodni fenom. Čekali bi i čekali, da bi se voda pojavila odmah iza njihovog odlaska iz Bjeljevina.

Nije samo povremena voda jedno od zanimljivosti Bjeljevina. Tu je i živopisni kanjon Radojne. I ovim kanjonom voda teče u ciklusima. Kad su kiše i snjegovi, formira se rijeka. Vođa puta u ovaj kanjon bio nam je Enes Cviko, predsjednik Udruženja za povratak u Polimlje. Rekao nam je da je trenutno korito rijeke suho i da možemo bez čizama razgledati kanjon, a jedino iznenađenje moglo bi biti u vidu susreta s medvjedom, stanovnikom neke od ovdašnjih pećina ili gustih šumaraka. Doista, ovaj kanjon posjetioca ostavlja bez daha. Koliko još diljem naše Bosne i Hercegovine ima ovakvih prirodnih dragulja za koje gotovo i da ne znamo?!

“PEKMEZIJADA” U BJELJEVINAMA

I dok smo obilazili kanjon Radojne na lokalitetu Bjeljevina, preko puta povremene vode uveliko se pekao pekmez i bestilj. Desetak domaćina s područja ruđanske općine u svojim je bakarnim kažnjevima, na tradicionalni način, peklo pekmez i bestilj. Kažnjevi su bili na sadžacima, ispod kojih su na suhoj bukovini gorjele vatre. Bila je to prelijepa slika kojoj nije mogao odoljeti niti jedan posjetilac.

Bila je ovo druga po redu “Pekmezijada”, o kojoj su nam govorili organizatori i visoke zvanice.

Meho Šahat, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Rudo: “Ovo je već druga manifestacija. Vidjeli ste, ima desetak domaćina koji su donijeli svoje kazane i repromaterijal za pečenje pekmeza, bestilja… Cilj nam je da ova manifestacija pobudi interes kod mladih ljudi da i sami njeguju tradicionalni način pečenja ovog slatkog programa.”

Enes Cviko, predsjednik Udruženja za povratak u Polimlje: “Ova manifestacija ima simboličan naziv koji u određenim momentima može proizvesti veliku vrijednost. Udruženje ima velike ambicije u radu, između ostalog, da našim ljudima ovakvim i sličnim projektima pokaže da ima života, da ima nade. Cilj nam je da ljudi vide da i na ovom području idemo dalje.”

Enver Šero, predsjednik Organizacionog odbora manifestacije: “Ako je prošle godine bilo naroda s područja 12 općina, a ove godine sa 16 općina, ako je prošle godine bilo 79, a ove godine oko 200 ljudi, moramo biti zadovoljni. Naravno, uvijek može bolje.”

I prošle, a i ove godine na “Pekmezijadi” je bio i muftija goraždanski Remzija ef. Pitić. Evo kako je on vidio ovaj projekt: “Ovo je jedan od onih projekata koje mi na Muftijstvu razvijamo, a koji su malo drugačijeg formata od uobičajenih. Cilj ove priče jeste da okupimo ljude oko jednog dobrog projekta koji će se zasnivati na blagodati koje nam je Bog dao, a ovaj put je bilo riječi o voću. Tako smo prošle godine s našim Udruženjem za povratak u Polimlje odlučili da ovu manifestacija učinimo tradicionalnom. Mi smo to podržali. Nama je cilj i da ispečemo nešto džema, bestilja, ali i da okupimo ljude da se zajedno druže ovdje u Bjeljevinama, koje su, također, važne kao lokalitet. Dugoročno gledano, želja nam je da ljudi odavde ne odu ni praznih ruku, a pogotovo da ne odu praznih duša. Jer, jedan dan su se lijepo družili. Mislim da je to ključna poruka s ovakvih projekata. Imamo mi još projekata na Muftijstvu koji su drugačiji, a ovaj je poseban. Ove godine je bilo više naroda nego lani, a i džemat na podne-namazu, na livadi, bio je brojniji. Svi barometri govore da se ovo razvija. Ovo je već postala regionalna priča. Postavili smo limite šta ne treba ovdje biti. Uspjeli smo u tome. Budući da je i danas ovdje bilo i komšija Srba, ovo može biti i zajednička priča. Zajedno živimo, upućeni smo jedni na druge. U svakom slučaju, iz Bjeljevina šaljemo dobru poruku.”

Emir Obuća, član Sabora Islamske zajednice: “Ovo već prerasta u tradicionalnu manifestaciju. Imao sam sreću da sam drugi put ovdje. Očigledno je da interes za nju raste. Ona ima i glavu i rep, kako se u narodu kaže. Organizacijski i posjetom potpuno je opravdala očekivanja, za šta moramo pohvaliti Udruženje za povratak u Polimlje. Samo mjesto Bjeljevine ima svoju dubinu.”

Mehrudin ef. Genjga, glavni imam MIZ Rudo, kaže: “Pored naših redovnih aktivnosti, evo već dvije godine uveli smo jedan novi sadržaj koji se zove ‘Pekmezijada’. U početku smo bili skeptični. Ove godine uočili smo ranije greške i ispravili ih. Iako je bila ideja da manifestacija kruži i po drugim mjestima, mi smo ipak ostali vezani za jedan lokalitet. Nadam se da ćemo nastaviti tradiciju.”

Naši sagovornici su nam rekli da ne znaju tačan broj stalnih povratnika na područje općine Rudo. Ono što su nam mogli kazati jeste da na području općine Rudo ima 13 djece koja pohađaju srednju i osnovnu školu u Rudom. Pokrenuli su akciju da pomognu roditelje čija djeca idu u školu. Meho Šahat podvlači: “Osigurali smo knjige, po jedan ruksak i po 50 KM svakom učeniku. Ovdje bismo se zahvalili Muniri Džabija i njenoj TV Istina na pomoći oko ovog projekta za naše đake.”

PROČITAJTE I...

Nagrađivanjem spisateljskog djela nagrađuje se upravo njegov pisac jer pisca suštinski nije moguće odvojiti od njegova spisateljskog djela i obratno, kako to kazuje i elementarna logika, a potvrđuju brojne savremene književne teorije, a naročito tzv. etička kritika. Zato, dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu predstavlja dodjelu nagrade piscu i djelu koji stoje u odbrani sudski dokazanih ratnih zločina i sudski presuđenih ratnih zločinaca, s jedne strane, dok, s druge strane, predstavlja čin nepravde i moralnog nasilja nad žrtvama ovih ratnih zločina i njihovih počinilaca i naredbodavaca. A to u konačnici znači da je dodjelom Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu Nobelov komitet indirektno i sam podržao politiku i ideologiju ratnih zločina, uključujući i zločin genocida, stoji u pismu prof. dr. Sanjina Kodrića, predsjednika BZK “Preporod”, koje prenosimo u cijelosti

Stela Roso je iz Splita, a Marko Samodol iz Šibenika. Stela je drugi, a Marko prvi put u Srebrenici. “Bila sam i prošle godine. Emocija koja se samo ovdje može doživjeti me vraća u Srebrenicu. Dolazimo da odajemo počast žrtvama genocida i opet ću dolaziti ovdje”, poručila je Roso, dok je Samodol kazao: “Ovdje je emocija koja je teško opisiva riječima. Bio sam u Vukovaru, ali ovdje doći je neopisivo. Vidjeti šta su drugi narodi doživjeli, teško je to sve opisati kako se osjećam.”

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!