fbpx

Peđa kao Luj XIV: Kanton to sam ja!

Ono što ovih dana radi krnja frankenštajn koalicija, sada već poznata kao besramna četvorka, prelazi sve granice dobrog ukusa ali i legitimnog i legalnog političkog djelovanja.

Odbijanje da se odstupi s vlasti, medijski cirkus kojim se pokušava napraviti zamjena teza pa vlastiti pučizam predstaviti kao legalizam a demokratsku smjenu kao puč, zolupotreba i nakaradno tumačenje procedura, cirkuzanje s pojmom vitalnog nacionalnog interesa, sakrivanje i svojatanje pečata i ukupno iskazano siledžijstvo, počinju izgledati izuzetno zabrinjavajuće.

Besmisleno odbijanje da se prihvati politička realnost i prepusti formiranje vlasti novoj većini zaudara na jako opasan presedan u ovdašnjoj političkoj historiji i kulturi. Čini se da postoji namjera ne samo da se što duže održi na vlasti već i da se politička situacija zaoštri do krajnjih granica kako bi se imalo opravdanje za negiranje legitimiteta novoj vladi, te se time unaprijed stvorilo povoljno okruženje za eventualno buduće izazivanje nemira kojim bi se pokušala rušiti vlast nove većine.

A koliko su zaista poremetili svjetonazori lidera besramne četvorke, vidi se ne samo na infantilnom sakrivanju i svojatanju pečata od Elmedina Dine Konakovića, koji se ponaša kao razmaženo derište koje ne da prisvojenu igračku, već i kroz izjave Predraga Peđe Kojovića. U svome twitter statusu Kojović pokazuje da se mu se toliko osladilo biti na vlasti da je Vladu Kantona Sarajevo počeo posmatrati vlastitom ćaćevinom i domom, a novu vlast kao nepozvane lopove koje treba onemogućiti da dođu do ključeva, tj. pečata.

Tragikomično, ali ipak izuzetno zabrinjavajuće, jer ovakvo ponašanje pokazuje ne samo primitivno vlastohleplje već i opasne autokratske tendencije. Ne bi bilo nimalo čudno da s ovakvim apsolutističkim političkim svjetonazorima Konaković i Kojović danas-sutra počnu i građane Kantona Sarajevo, pogotovo one koji ne glasaju za njih, posmatrati kao nepozvane i nepoželjne lopove u “njihovom” Sarajevu.

PROČITAJTE I...

I ko još ozbiljan misli da Abazović s njegova četiri poslanika može demokratizirati četništvo i sekularizirati SPC? Zbog toga će Dritan Abazović ostati upamćen ili kao najveća politička naivčina ili kao alter ego njegovog sunarodnjaka Rahmana Morine. Mržnja u politici nije saveznik, a upravo ona vodi Abazovića u političkim odlukama i sklapanju saveza. Njegova mržnja spram Đukanovića veća je nego briga za opstanak države. U međuvremenu, srpska elita u Beogradu sve posmatra i traži načine kako da svoj plan dovede do kraja

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!