Patriotizam dovodi i do vojnih pobjeda, sportskih medalja i Guinnessovih rekorda

Da se patriotizmom mogu postići zavidni rezultati, opet možemo analizirati kroz turski narod. Naime, 11. oktobra Turska je uspješno organizirala Nacionalni dan pošumljavanja, a cilj je bio na 2.023 lokaliteta zasaditi 11 miliona stabala. Ovom akcijom oboren je i Guinnessov rekord tako što je u gradu Çorum za jedan sat zasađeno 303.150 sadnica

 

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI

“Te su noći svi bili na ulicama kako bi spasili svoju domovinu, nije bilo podjele među strankama niti bilo kakvih drugih podjela. Bio sam svjedok da su zajedno na ulicama išli i oni s fesovima, i pokrivene žene, i ona omladina koja je došla s pivom u ruci. Jer svi oni istim žarom vole domovinu, a kada su domovina i bajrak u opasnosti, oni svi kreću kao jedan.”

Ovo su riječi tadašnjeg generalnog direktora turske državne televizije TRT Şenola Göka, koji je, govoreći o noći pokušaja državnog udara, istakao da su svi građani, ma kojoj stranci priklonjeni bili, zajedno išli da spase svoju zemlju. Pokušaj državnog udara u Turskoj koji se desio 15. jula 2016. godine od terorističke organizacije FETÖ, na čijem se čelu nalazi odbjegli Fethullah Gülen, jedan je od najboljih primjera jakog i nerušivog patriotizma jednog naroda. Iako treba znati da je i do tada turski narod slovio kao jedan od onih naroda koji najviše značaja pridaje zastavi i himni, odnosno domovini.

Ipak, malo je ko očekivao da narod golim rukama može zaustaviti državni udar u kojem su korišteni tenkovi, avioni, gdje je nasumice pucano na civile, gdje su bombardirane zgrade parlamenta i slično, ali te noći turski narod cijelom je svijetu jasno pokazao šta je to patriotizam i kako se treba voljeti, odnosno štititi domovina. Nakon poziva predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdoğana da narod izađe na ulice, u roku od samo nekoliko sati građani su bili na ključnim mjestima, odnosno na mjestima koja su već kontrolirali naoružani pripadnici terorističke organizacije FETÖ.

Građani su samo sa zastavama u rukama krenuli na aerodrom, na most, okupljali su se ispred predsjedničke rezidencije, parlamenta, u kratkom vremenu bili su na svim mjestima koje je FETÖ bio okupirao ili ondje gdje je postojala opasnost od okupacije. Te su noći Turci poslali sliku naroda koji je za jednu noć naučio kako se “vozi tenk”. Zaustavljali su tenkove ležeći na ulicama, penjući se na njih dok FETÖ teroristi pucaju po njima. I ne samo muškarci već su i žene bile u prvim redovima naspram vojnika koji su djelovali na strani terorističke organizacije FETÖ.

PATRIOTIZMOM DO GUINNESSOVOG REKORDA

Još jedna od zapamćenih scena iz te noći bio je i govor tadašnjeg ministra pravde Bekira Bozdağa, koji je na vanrednoj sjednici parlamenta, nakon što je zgrada ove institucije bila bombardirana, rekao: “Ako zatvorimo parlament i odemo, narod će pomisliti da smo se prepali. Ono što mi trebamo uraditi jeste, ako treba, i umrijeti ovdje. Šta god da urade, i bombe da bace, ne idemo.”

Mnogi su građani te noći izgubili život, a zajedničko im je bilo to što su im tijela bila prekrivena turskom zastavom. Mnogi su od njih i ranjeni, neki su ostali bez ruke, noge, ali zajednička stvar im je to što i danas svi kažu: “Opet bismo učinio isto.”

Nakon 15. jula, predsjednik Turske Erdoğan pozvao je narod da nastavi “dežurati za demokratiju”, što je trajalo skoro mjesec. Turski građani dežurali su u svim gradovima po cijelu noć, ostajući budni na ulicama, a zatim su sutradan išli na posao te navečer opet na ulice. Jedino “oružje” bila im je zastava. Zapanjujuća je činjenica da građani mjesec ne spavaju jer po cijelu noć dežurajući čuvaju svoju državu.

Patriotizam je nesumnjivo bitan u ovako presudnim situacijama – onda kada je na udaru vaša država. A da se patriotizmom mogu postići i drugi zavidni rezultati, opet možemo uvidjeti kroz primjere iz ponašanja turskog naroda. Naime, 11. oktobra Turska je uspješno organizirala Nacionalni dan pošumljavanja, a cilj je bio na 2.023 lokaliteta zasaditi 11 miliona stabala. Ovom akcijom oboren je i Guinnessov rekord tako što je u gradu Çorum za jedan sat zasađeno 303.150 sadnica. Zvaničnici Guinnessa te turski ministar poljoprivrede i šumarstva Bekir Pakdemirli potvrdili su da je ovo novi Guinnessov rekord.

Akcija pošumljavanja pokrenuta je inicijativom predsjednika Erdoğana u realizaciji Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. Međutim, za realizaciju sađenja 11 miliona stabala nisu dovoljna samo ministarstva, već su najveća podrška bili upravo građani koji su učestvovali u akciji. Ministar Pakdemirli izjavio je za medije da su na početku imali ideju posaditi tri miliona sadnica, ali su odziv i podrška bili toliko veliki da su na kraju došli do broja od jedanaest miliona.

Koliko nacionalni patriotizam treba jednoj državi i narodu i koliko je on značajan, možemo vidjeti i kroz tursku vojnu operaciju “Izvor mira”, izvedenu na sjeveru Sirije. U vrijeme izvođenja ove operacije Turska je bila meta mnogih kritika, i to iz drugih država, uključujući i pojedine domaće kvazianalitičare. Tursku su optuživali da napada Kurde, tražili da prestane s vojnom akcijom, iako je jasno bilo da se vojna akcija provodi protiv terorističkih organizacija PKK/YPG, a ne protiv kurdskog naroda. Također, nakon operacije, vidljive su i činjenice da je Turska na oslobođenim teritorijama ustvari počela vraćati život u normalne sigurne uvjete.

Odmah nakon što je počela turska vojna akcija u Siriji, turski građani počeli su se javljati Centru za komunikacije Predsjedništva Republike Turske, putem kojeg i inače mogu slati svoje primjedbe, kritike, prijedloge, želje, ideje i slično. U toku vojne akcija građani su se javljali kako bi izrazili podršku. “Poštovani predsjedniče, imam epilepsiju, ali spreman sam da idem u vojsku, mogu makar hranu pripremati”; “Pisao sam Vam i u toku prošle vojne operacija, ali nije bilo suđeno. I ovaj put se nudim da idem u vojsku i da dam doprinos za sigurnost naše domovine”; “Poštovani predsjedniče, imam dvije kuće, spreman sam jednu dati u svrhe podrške našoj vojsci”; “Posjedujem 4 x 4 vozilo koje je kao novo. Ako ima potrebe, spreman sam svoje vozilo dati za korištenje u vojnoj akciji, dovoljno je samo da kažete kada da dođem” – samo su neke od poruka koje su građani upućivali Predsjedništvu Turske.

UPRKOS PRIJETNJAMA, “VOJNI POZDRAV”

Još jedan primjer kako patriotizam može očuvati naciju kao “jedno biće” u bilo kojoj situaciji te kako se javnim ispoljavanjem patriotizma može dati podrška čelnim ljudima države koji donose važne odluke jeste i ponašanje turskih sportskih reprezentativaca. Prvo je turska nogometna reprezentacija na utakmici protiv Albanije nakon postignutog gola pozdravila salutiranjem, odnosno vojnim pozdravom. Iako su naišli na kritike nekih zapadnih zemalja, turski reprezentativci su i u utakmici protiv Francuske nakon postignutog gola pozdravili salutiranjem. I ne samo igrači već su i svi navijači ustali na noge i uzvratili vojnim pozdravom.

Nedugo nakon utakmice s Francuskom, i predsjednik Erdoğan pozdravio je na jednom skupu prisutne salutiranjem. Zatim su i skoro svi Turci koji su svoju državu predstavljali na bilo kojem takmičenju nastavili pozdravljati salutiranjem – na svjetskom takmičenju u boksu Buse Naz Çakıroğlu, na svjetskom šampionatu iz gimnastike İbrahim Çolak, koji je osvojio zlatnu medalju, Hatice Kübra nakon osvojene bronzane medalje iz tae kwan doa, Gamze Karakol nakon osvojene zlatne medalje na evropskom takmičenju u dizanju tegova, turska reprezentacija kick-boksa na svjetskom takmičenju, Muhammed Furkan Özbek nakon osvojene zlatne medalje i novog evropskog rekorda u dizanju tegova na Evropskom takmičenju i još mnogi drugi.

Poslije svega ovoga, turski vojnici koji su učestvovali u operaciji “Izvor mira” u Sjevernoj Siriji odgovorili su videoporukom u kojoj su se zahvalili svim reprezentativcima na podršci.

Svakako da za kraj treba spomenuti i vojni pozdrav turskog ministra odbrane Hulusija Akara, koji je na skup u parlament ušao pozdravljajući salutiranjem.

Ukratko, patriotizam kod naroda budi i “inat”, upornost, borbu, nadu, vjeru, odnosno sve osjećaje potrebne jednom narodu da održi sebe i svoju domovinu. Prijetnje UEFA-e sankcijama nakon prvog salutiranja turskih nogometaša nisu izazvale strah, već su, suprotno tome, probudile još veću želju kod Turaka da iskažu svoju privrženost državi. Uprkos mogućim kaznama i sankcijama u sportskoj karijeri, Turci su ostali uz ono što njihova zastava predstavlja.

I kroz ovih samo nekoliko primjera može se uvidjeti koliko je patriotizam ključan faktor za opstanak jednog naroda. A to, na kraju, dovodi i do opstanka same domovine.

 

 

PROČITAJTE I...

U jednoj poruci navodi se da su “škole u Bosni prebačene opet ‘Hizmetu’, ali da je učiteljima rečeno da njihove plaće nisu ‘prebačene’”, te da su na taj način oduzete mnoge plaće učiteljima. “Učitelje su stavili na mjesto budala, ja im haramim”, stoji u istoj poruci. U jednoj drugoj piše da je pokušaj državnog udara najviše koristio školama na Balkanu. “Na Balkanu su govorili da će poslije uplatiti pa su ljudi strpljivo čekali, poslije se desio državni udar i onda su rekli da ne mogu isplatiti”, objavljeno je u jednoj od poruka

U junu 1944. godine, na sastanku s Churchillom u Napulju, Tito je bio je prinuđen na izvjesno priznanje legitimiteta izbjegličke vlade u Londonu, što je indirektno otvorilo vrata infiltraciji velikosrpskog interesa u narodnooslobodilački pokret. Uslijedili su ustupci velikosrpski orijentiranoj izbjegličkoj vladi, među kojima je bila jedna od najvrednijih i najvećih žrtava ukidanje ZAVNOS-a i podjela Sandžaka između Srbije i Crne Gore

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!