fbpx

Paradajz ili kavada-turisti?

Građani Bosne i Hercegovine, koji su nekada davno, posebno na prostoru Južne Dalmacije, bili rado viđeni gosti, danas se smatraju turistima “druge klase”, posjetiocima čije pare možda imaju vrijednost, no čije prisustvo kvari specifični mediteranski štih onoga što se danas naziva hrvatskom obalom.

Piše: Mustafa Drnišlić

Dobro je poznata čudna kontradiktornost prisutna u mentalitetu svakog onog društva koje, zahvaljujući sreći da naseljava prostor s prirodnim ljepotama, živi od masovnog turizma. Ta tenzija između želje da se živi od novca koji ostavljaju posjetioci i odijuma spram dolaska velikog broja stranaca koji taj isti novac troše, na prostoru Dalmacije obično ima i još jednu dimenziju, ponešto geografsku, a ponešto i etničku, a koja je došla do izražaja naročito nakon završetka posljednjeg rata.

Građani Bosne i Hercegovine, koji su nekada davno, posebno na prostoru Južne Dalmacije, bili rado viđeni gosti, danas se smatraju turistima “druge klase”, posjetiocima čije pare možda imaju vrijednost, no čije prisustvo kvari specifični mediteranski štih onoga što se danas naziva hrvatskom obalom. Sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća stanovnici te iste obale, uglavnom odrasli na srdelama i raštici, bili su presretni kada na prašnjavom makadamu svojih siromašnih zaseoka ugledaju goste koji sa sobom vucaraju pakete visočkog suhog mesa, travničkog sira, glamočkog krompira i gradačačkog pekmeza i koji su još pride spremni platiti za privilegiju noćnog dinstanja u nekom obližnjem ćumezu i lomatanja po kamenju kako bi se okupali u “našem Jadranu”. Čak i poslije, sedamdesetih i osamdesetih, nakon što je izgrađena infrastruktura, te se razvio masovni turizam socijalističke varijante, gosti iz Bosne i Hercegovine bili su lijepo primani, pogotovo zbog svoje vesele naravi te meraklijske navike da se s odmora vrate puni utisaka, ali praznih džepova.

No, nakon završetka posljednjeg rata, došlo je do svojevrsne inverzije. Mirisi i okusi onoga što se nekada smatralo rijetkim specijalitetom postali su nepodnošljivi za (re)mediteranizirano nepce i evropeiziranu svijest stanovnika obale te obilježje primitivaca iz zaleđa. Nekada simpatični glasni veseljaci iz susjedne republike postali su nepodnošljivi i nametljivi balkanski krkani čiji guturalni glas i čudni naglasak para uši i kvari šum mora, a etiketa “paradajz-turista”, koja je nekad važila za nesretne Čehe, transplantirana je, potpuno neopravdano, na građane Bosne i Hercegovine, iliti ga Bosance, pod čime se, naravno, prije svega podrazumijevaju Bošnjaci. Stanovnicima obale, dakako, drage su pare koje ostave turisti i iz Bosne i Hercegovine, no oni bi voljeli da im pare ostavljaju civiliziraniji “Europljani”, koji bi ih valjda oplemenili ne samo vlastitim novcem već i samim prisustvom i osebujnom hoh kulturom. Tako je čak i danas, u doba pandemije virusa korona, koja je izuzetno teško pogodila hrvatski turizam.

Koliko se može zaključiti iz pisanja Slobodne Dalmacije, iako je turista znatno manje nego prošlih godina, vlasnici apartmana u Gracu zadovoljni su sezonom, prije svega jer ne moraju stavljati ležaljke i peškire na plažu kako bi zauzeli mjesta prije dolaska jednodnevnih kupača iz Bosne i Hercegovine. Kako sami kažu, korona je donijela i nešto dobro na Makarsku rivijeru. Nema “paradajz-turista”. To, naravno, ne žele javno reći, već “nezvanično” tvrde da ove vikend-goste dovoze autobusi na izlete iz čitave Bosne i Hercegovine, a takvi gosti “samo zauzimaju mjesta na plažama, ne troše ništa i iza sebe ostavljaju smeće koje neko mora pokupiti”. Iako se ovi “vlasnici apartmana” ograđuju od bilo kakve primisli “da imaju nešto protiv gostiju iz BiH”, pa tvrde da su, dapače, svi dobrodošli, nešto u toj cijeloj priči debelo ne štima.

Vrlo je upitna tvrdnja da “autobusi dovoze goste iz čitave Bosne i Hercegovine na jednodnevno kupanje”, jer bilo kome sjevernije od Mostara to jednostavno nije isplativo. Ko god se barem jednom okupao na nekoj od mnogobrojnih plaža od Makarske pa sve do Neuma zna da su najbolje među njima u poslijepodnevnim satima, nakon završetka radnog dana, naročito vikendom, popunjene što lokalnim stanovništvom, što stanovnicima južne Hercegovine. Stoga, prije će biti da su takozvani “paradajz-turisti” ustvari “kavada-turisti” i “putovničari”, te time sunarodnjaci, ali i zbog dvojnog državljanstva sugrađani lokalnom stanovništvu. Upravo oni, što radi blizine mora, što radi lahkoće prelaska granice, odlazak na more tretiraju kao jednodnevni izlet i poslijepodnevni odmor.

No, iako većinsko stanovništvo Bosne i Hercegovine ovakve žaoke duboko iritiraju, ipak treba razumjeti da su i oni sami djelomično odgovorni za ovakve stereotipe. Postoji neki opsesivni običaj, gotovo patološka potreba, naročito stanovnika Sarajeva, da ljetovanje posmatraju isključivo kao odlazak na Jadransko more. Nekad se čini da, ako onamo ne ode značajan dio građana Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine, ljeto smatra “propalim”. Da ne spominjemo da mnogi od navedenih od vlastite domovine najbolje poznaju pravolinijski ekspres-put ka moru. Nikako da se razumije da je obavezno ljetovanje na Jadranu prije svega navika prošlog vremena, socijalistički ritual jednog nestalnog sistema i jedne nestajuće klase koji se danas može pravdati isključivo nostalgijom. On je bio potpuno nepoznat našim pradjedovima te će vjerovatno biti čudan i našim unucima. Stanovnicima Bosne i Hercegovine Jadran bi danas trebao biti tek jedna od opcija, ne i glavna, ne samo zato što su nam otvorene i pristupačne i druge destinacije poput Turske i Albanije već i što više nije isplativ. Da ne spominjemo da tolika prirodna čuda i ljepote Bosne i Hercegovine i dalje čekaju da ih otkriju njihovi vlasnici. Insistirati na odlasku na Jadran po svaku cijenu, biti spreman istrpjeti svašta radi sunca i mora samo priziva lošu uslugu i još lošiji odnos.

S druge strane, ne treba biti ni suviše strog spram Dalmatinaca i njihovih predrasuda. Riječ je o fenomenu tipičnom za sva društva, uključujući i naše. Sjetimo se samo kako smo neposredno nakon rata s veseljem i radošću dočekivali svakog zalutalog stranca u Sarajevu, gotovo ga vukući za rukav kako bismo mu pokazali sve čari našeg kutka planete i kako bismo i mi bili otkriveni i prepoznati po nečemu što nije ili Olimpijada ili Opsada. Usporedimo to sa situacijom od prošle godine, gdje se, nakon tek jedne decenije turističkog buma, počeo gajiti prezir spram “prljavih backpackera” ili “hosteldžija” koji “malo ili ništa ne troše, a smrde po ulici”. Sjetimo se kojom su se brzinom po Bosni i Hercegovini počele širiti predrasude spram arapskih turista, kojima ni fantastično i za ove prostore neviđeno trošenje novca šakom i kapom nije pomoglo, a da ih se ovdašnje stanovništvo ne zasiti nakon tek koje godine te počne maštati o jednako izdašnim, ali eto navodno “civiliziranijim” turistima. Poenta je svega da svoj teško stečeni novac treba trošiti ondje gdje se on cijeni i gdje pored odgovarajuće usluge kupuje i dobru volju i naklonost. Ako su to nakon godine-dvije shvatili Arapi, koji su i prije pojave virusa korona Bosnu i Hercegovinu počeli mijenjati Gruzijom ili Turskom, vrijeme bi bilo da to konačno shvatimo i mi nakon nekoliko decenija “robovanja” Jadranu.

PROČITAJTE I...

Magazin „Biserje“ ekskluzivno je objavio obraćanje predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine Nj. E. Šefika Džaferovića povodom Dana Bošnjaka. Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine trebao je biti visoki pokrovitelj Svečane akademije koja se večeras trebala održati u Sarajevu, a koja je odgođena u skladu s preporukama nadležnih organa zbog aktuelne epidemiološke situacije. BZK „Preporod“ ove godine Dan Bošnjaka obilježava u online formatu širom Bosne i Hercegovine, domovinskim zemljama i bošnjačkoj dijapori.

Sazivanje Prvog bošnjačkog sabora, demokratska i slobodna atmosfera u kojoj se odvijao, odluke i zaključci koji su doneseni, nacionalno jedinstvo koje je pritom iskazano te dalekosežne posljedice koje je polučio predstavljaju historijsku vododijelnicu, trenutak kada su poslije jednog teškog i dugog stoljeća Bošnjaci konačno postali moderan politički narod koji se čvrsto opredijelio ne samo da opstane već i da stupi na svjetsku pozornicu kao politički suveren, kulturološki poseban te prije svega državotvoran narod

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!