fbpx

Izložbu “Stoljeće Pave Anđelića” postavile su, prvo u Zemaljskom muzeju BiH, u kojem je Pavo proveo najveći dio svog radnog vijeka, najmlađe kustosice Zemaljskog muzeja Lejla Bečar i Adisa Lepić. Izložba je prije Visokog gostovala u Konjicu, općini u kojoj se Pavo rodio, zatim je došla u Visoko, grad u kojem se školovao, a posljednja stanica jeste Kakanj, općina u kojoj se nalaze arheološka mjesta koja su Pavu definirala kao arheologa

Dokaz da priča o tradicionalnim zanatima još diše u njedrima visočke čaršije jeste primjer obućara koji i danas ručno izrađuje kožne mestve i čuva divne primjerke opančarskih kalupa. Ono što je također ostalo isto jeste ljubav prema ovom poslu i želja za očuvanjem onoga što je dio nas već stoljećima. Ta ljubav kod Ibrahima Buluta traje već više od 50 godina

“Mi hoćemo da zaštitimo taj stari tradicionalni način proizvodnje visočke pečenice. Nema 'brze muzike', ono što kažu da danas pase, a sutra na pijaci. Neki dan mi jedan čovjek kaže: 'Je li ovo ona što je jučer pasla', rekoh mu: 'Nije, ova je jutros pasla, evo je sad ovdje.' Ne mogu ja nikome objašnjavati koliko traje proces proizvodnje pečenice, dok jedan komad mesa dođe do vas, do kupca, on meni kroz ruke prođe 11 puta, a tek 12. put je u vašim rukama. Ja 11 puta uzmem, odradim šta treba, izreži ga, stavi u sol, izvadi, digni na pušnicu, spusti... To traje, mjesec dana traje proces da dobijete pečenicu i onda, kada neko kaže 'vi ste to kuhali pa sušili' ili 'jučer paslo, danas na pijaci', ja bih mu stvarno šamar opalila”, kaže Aida Babić

Iz Sarajeva šejh Paloš dolazi u Visoko i nastanjuje se u naselju Pertac, gdje je otvorio svoju privatnu medresu. Tu podučava odrasle dječake ilm dinu i hifzu Kur’ana. Šejh Paloš postao je hafiz u četrdesetoj godini života, 1890. godine, pred šejh-hafizom Husni-efendijom Numanagićem u Visokom. Jedno vrijeme živio je u Radinovićima kod Visokog. Kako tu nije našao plodno tlo za tarikat, svoje imanje prenosi u Srhinje. Zikr devami u srhinjskoj džamiji, gdje se i danas ta tradicija vjerno čuva. Šejh je preselio na Ahiret jednog petka 1925. godine, a pokopan je do turbeta šejh Selim-babe

Sad je ovo već postala atrakcija, posebno u dane vikenda, imate ovdje ljude iz različitih gradova Bosne i Hercegovine, ima ih iz Sarajeva, Kiseljaka, Breze, Kaknja, Zenice, Tuzle... Nema odakle nema. Prošli put smo izbrojali više od 500, jutros (nedjelja, 22. decembar 2019, op. A.) nismo mogli ni izbrojati. Šta će se dalje dešavati, ja ne znam, ostavljamo to u Allahovim rukama, naše je da budemo najbolji domaćini, da ugostimo svakoga i da pošaljemo poruku javnosti – 'sabah – ko smije, ko ima petlju' da raširimo na prostorima cijele Bosne i Hercegovine, da dan i aktivnosti započinju baš sa sabahom”, kaže efendija Zeherović

Može nas samo radovati to što se u manjim sredinama pokazuje svijest o arhitekturi. Gdje god se napravi dobra arhitektura, ona je uvijek dobra, bez obzira na to je li u glavnom gradu ili je u provinciji. U slučaju profesora Ugljena, glavni grad mogao bi se ugledati na manje sredine

I ove godine, od 19. do 24. jula, Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” organizira Međunarodni festival muzike i folklora “Ljeto u Bosni i Hercegovini”. Festival je upriličen u saradnji s Evropskom asocijacijom festivala (EAFF), partnerom UNESCO-a. Ovo je četvrti put da BZK “Preporod” organizira ovakav festival, koji ove godine okuplja 265 učesnika u osam muzičkih i folklornih grupa, od kojih 170 dolazi iz Poljske, Rumunije, Bugarske, Irana i Izraela. Međutim, u pozadini festivala BZK „Preporod“ vodi grčevitu borbu za svoj opstanak jer se skandalozno, bez obzira na svoje rezultate i važnost, našao na ulici. O tom problemu smo razgovarali sa Mersedom Šahinovićem, predsjednikom BZK “Preporod” Visoko, koji nam je rekao:

Bušatlić je posebno istaknuo neodvojivost šerijata i tarikata, znanja i spoznaje, džamije i tekije u visočkom kraju, podsjećajući da je Visoko jedno od mjesta u Bosni gdje je napravljena prvo tekija pa džamija. Stoga je ovaj grad, kako je rekao, dobio svoju duhovnu dimenziju veoma rano. “U Visokom je oduvijek bilo izraženo jedinstvo vjere i nauke, šerijata i tarikata. Mi nemamo zabilježene primjere da je na ovim prostorima ikada bilo sukoba na toj relaciji. To se preplitalo. Mi ovdje imamo imame šejhove – Paloš i Lemeš, zatim muderise šejhove – Husni ef. Numanagić, ali i kadije šejhove – Sulhi ef. Hadžimejlić”

Šerefudinova Bijela džamija jedinstven je sakralni objekt u ovom dijelu Evrope. Nije kopija ni osmanskog ni arapskog stila, a onda zbog toga nije bilo moguće pronaći donatore među prijateljima iz islamskih zemalja. “Ali nama je posebno drago što je građena od sredstava vjernika iz Visokog pa i Bosne i Hercegovine i cijele Jugoslavije, a sudbina joj je takva da se i ova adaptacija, koja još traje, finansira dobrovoljnim prilozima vjernika i privrednika iz Visokog i muslimana iz Bosne i Hercegovine, pa i šire”, kaže hafiz Edin Bukva

Gotovo se u svakoj od tristotinjak kuća u selu Goduši kod Visokog poneko bavi rukotvorinama od drveta, a Vehab Halilović najpoznatiji je među njima. Vlasnik je depandansa muzeja Zavičajnog muzeja iz Visokog, u kojem su izložene rukotvorine maštovitih Godušana, te ručno pravljeni strojevi na kojima se nekada radilo

Podržite nas na Facebooku!