U tom svjetlu treba posmatrati i Konakovićevu prijetnju inspekcijom Karamustafiću, iako su ga do sada provjeravale čak tri inspekcije koje nisu mogle utvrditi nikakve nepravilnosti. U svemu ovome izuzetno je indikativno i simptomatično da se nakon ovakvog pritiska i represije spram novinara ne oglašavaju samoprozvana novinarska udruženja koja su postala notorna po tome da reagiraju samo onda kada su ugrožena prava onih novinara koji su im politički i ideološki bliski.

Baš kao u vremenima totalitarnog jednoumlja, novo uredništvo TVSA praktično je zabranilo pristup ovom mediju najistaknutijim dužnosnicima Islamske zajednice u BiH. Koliko se može razumjeti, TVSA je proskribirala IZBiH, tačnije odbila je prenijeti saopćenje reisul-uleme Huseina ef. Kavazovića u vezi s odlukom Evropskog suda za ljudska prava o nelegalnoj crkvi sagrađenoj u dvorištu Fate Orlović, i to kao neki vid osvete zbog distanciranja Islamske zajednice od sramotnog pokušaja Kristine Ljevak da je involvira i kompromitira u vezi sa skandaloznim filmom emitiranim 11. jula.

Također je i Hubjer-Hatić nekada bila bliska SBB-u, a u tom smislu je ostalo u pamćenju njeno neprilično ponašanje prilikom pokušaja državnog udara u februaru 2014. godine. Iz svega priloženog, jasno je da se ova utrka za poziciju direktorice TVSA vodi isključivo između različitih interesnih lobija unutar sadašnjeg kantonalnog režima.

Naravno, i pojedine javne ličnosti, poput neizbježnog Dine Mustafića, požurile su da zgroženost bošnjačke javnosti te hvale vrijedno ograđivanje Uprave TVSA od skandaloznog postupka urednice Skenderagić stave u kontekst ataka na slobodu govora. Sasvim očekivano za Mustafića, koji je donedavno fašistički dehumanizirao glasače SDA praktično ih nazivajući deformiranim poluljudima.

Podržite nas na Facebooku!