fbpx

Niko ne može osuđivati Tursku zbog otvaranja granica, pogotovo ne nakon što je upravo ta zemlja više od svih drugih učinila za sirijske izbjeglice. Isto tako, niko nema pravo kritizirati ovu tursku odluku jer je jedino ona na meti terorističkih grupa iz Sirije, te jedino turski vojnici ginu kako bi zaštitili sigurnost svoje domovine i spriječili nove masakre u Siriji

Podmuklim napadom na turske vojnike, za koji je dobio koordinate od Rusa, Damask je jednim potezom pretvorio sve svoje vojne snage i vojnu infrastrukturu u legitimnu metu vojske Republike Turske i zapravo isprovocirao da se akcija, koja bi ionako uslijedila poslije isteka ultimatuma da se povuče na linije dogovorene septembra 2018. u Sočiju, počne koliko odmah. Tek u nedjelju, 1. marta, svijet je saznao ime operacije – “Proljetni štit”

Nema mjesta za povlačenje iz jednostavnog razloga što bi novi talas izbjeglica destabilizirao samu Tursku, a istovremeno bi povratak Idliba pod kontrolu Damaska, prije političkog rješenja, ugasio nade za repatrijaciju Sirijaca. Drugim riječima, Turskoj bi ostalo da se nosi s 5-6 miliona sirijskih izbjeglica do unedogled

RAND-ov izvještaj, Kılıçdaroğluov i Başbuğov nastup ponovo su uveli puč, odnosno mogućnost novog pokušaja puča, u javni diskurs. No, ne vjerujem da će se dugo u njemu zadržati. Ipak, na povratku iz Pakistana Erdoğan je upitan o mogućnosti ponovnog pokušaja puča. “Naš narod se neće dvoumiti. Napunit će trgove noseći šta god im se nađe pri ruci”, bio je odgovor

Brza reakcija vojske i sve izjave turskih zvaničnika praćene akcijama – povećanjem vojnog prisustva u Idlibu – imaju za cilj pokazati (prije svega Moskvi) da nije riječ o blefu, nego o riješenosti da se spriječi humanitarna katastrofa koja bi u krajnjoj liniji najveći račun ispostavila Turskoj. Veliko je pitanje koliko je zemlja koja je u periodu od 2011. do 2018. primila (slovima i brojem) jednu izbjeglicu iz Sirije u stanju razumjeti zemlju koja ih je primila 3,7 miliona

Podržite nas na Facebooku!