fbpx

: “(...) Zikr Hakka je čist (...).”, spominjanje Hakka, Gospodara našeg Uzvišenog je čisto. “(...) Kad čistoća stigne, nečiste stvari se spakuju i van idu (...).” Dakle, kad u našu nutrinu uđe ova čistoća putem spominjanja Allahovih lijepih imena, onda će se sve nečistoće spakovati i izaći. “(...) Suprotnosti bježe od suprotnosti. Noć bježi kad sunce zasja (...).” U svoju nutrinu uvedi svjetlo zikra i onda tama pod utjecajem nefsa nepokornog, koji čovjeka gura u zlo, morat će napustiti tvoju nutrinu

Gospodar ima jedan poseban napitak za svoje robove. Kada ga oni okuse, opiju se, a kada se opiju, onda se kod njih pojavi hal raspoloženja, veselja. A kada se taj hal ustali, oni se istope. Kada se istope, oni se oslobode. Kada se oslobode, oni dospiju (u Hakkov hadret). Kada dospiju, povežu se, a kada se povežu, više se nikada ne rastaju od svog Voljenog. Dakle, istinski ašici! Vidjeli smo ranije, mi možemo imati taj utisak da smo mi pravi zaljubljenici, međutim, čim nam se ponudi stvar za kojom zaista naša duša hlepi, mi sve to zaboravljamo. Eh, tako ovi Allahovi robovi dolaze i nude nam “bokor ruže”, eh sad, ja Rabbi, pomozi nam da se probudi u nama ovo svojstvo istinske ljubavi, da znamo gdje smo pošli, da tražimo Gospodara, da tražimo Njegovu blizinu. Onda više nema odvajanja i kidanja

“Nijedna islamska knjiga (izuzimajući, naravno, Kur’an i hadiska djela) nije tako privlačila našu ulemu, naše učene ljude, i ne samo njih, kao što je to slučaj s Mesnevijom, tim čudesnim djelom sufijske književnosti. Mesneviju su voljeli, slušali i izučavali ne samo sufije već i trgovci, zanatlije, hodže i muftije, muderrisi i pjesnici, paše i be¬go¬vi, carevi i veziri; bogati i siromašni. Bilo je takvih entuzijasta koji su iz ljubavi prema toj knjizi preduzimali takve korake koji bi i danas, u eri tehničkih čuda, bili pravi izazov za avanturiste”, napisao je hadži Šaban Gadžo, čovjek koji je veliki dio svog života proveo uz rahmetli hadži hafiza Halid-efendiju Hadžimulića, sarajevskog mesnevihana i hatiba Careve džamije u Sarajevu. Danas, uslijed nemogućnosti kazivanja Mesnevije zbog novonastalih okolnosti, magazin Stav odlučio je u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem u ramazanskim brojevima prenijeti dio dersova iz Mesnevije održanih, počevši od kraja prošle godine, u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu

Na 150 stranica 17. broja časopisa Živa baština čitaocu je ponuđen cio spektar autorskih tekstova koji osvjetljavaju temu tekijske ilahije iz različitih uglova. U ovom broju časopisa prvi je put na stručan i naučan način kodificiran i standardiziran žanr tekijske ilahije, što neumoljivo svjedoči o bitnosti ovog (broja) časopisa za bosnistiku

“Nijedna islamska knjiga (izuzimajući, naravno, Kur’an i hadiska djela) nije tako privlačila našu ulemu, naše učene ljude, i ne samo njih, kao što je to slučaj s Mesnevijom, tim čudesnim djelom sufijske književnosti. Mesneviju su voljeli, slušali i izučavali ne samo sufije već i trgovci, zanatlije, hodže i muftije, muderrisi i pjesnici, paše i be¬go¬vi, carevi i veziri; bogati i siromašni. Bilo je takvih entuzijasta koji su iz ljubavi prema toj knjizi preduzimali takve korake koji bi i danas, u eri tehničkih čuda, bili pravi izazov za avanturiste”, napisao je hadži Šaban Gadžo, čovjek koji je veliki dio svog života proveo uz rahmetli hadži hafiza Halid-efendiju Hadžimulića, sarajevskog mesnevihana i hatiba Careve džamije u Sarajevu. Danas, uslijed nemogućnosti kazivanja Mesnevije zbog novonastalih okolnosti, magazin Stav odlučio je u dogovoru s aktuelnim mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem u ramazanskim brojevima prenijeti dio dersova iz Mesnevije održanih, počevši od kraja prošle godine, u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu

Za bosanskohercegovačku tarikatsku tradiciju šejh Brzina kazao je da ima osobine jedne autohtone tradicije, koja se u manjem ili većem obimu razlikuje od tarikatske tradicije u Turskoj, Arabiji, Albaniji i na Kosovu, te da je sačuvala svoju čistotu i ljepotu bez primjesa nečega što bi je uprljalo. “Ako neko i pronađe nešto što je u suprotnosti s učenjima islama, onda je tu riječ ili o prividnoj suprotnosti koja se ne može objasniti fizičkim vidom i posmatrajući izvana, ili je riječ o pojedinačnom incidentu te je nemoguće generalisati. Tesavvufska misao i tarikatska praksa oplemenjuje svakog čovjeka i izvlači iz njega ono najbolje, a potiskuje ili uništava ono najgore”, poručio je šejh Brzina i podsjetio na obligatnost primjene šerijatskih propisa u svim oblicima tesavvufskog promišljanja

Njegov je utjecaj na narod bio toliki da, kako 1660. godine piše Rusuhi Ismail-dede iz Ankare, “ko god bi mu prišao, bilo od elite ili običnih ljudi, bio bi i protivno svojoj volji privučen snagom njegove ličnosti”. Kakva je bila uloga tekije u Konjević-Polju u pobuni Hamze Balija Bošnjaka? Zbog čega se u literaturi brkaju Hamza-dede Orlović i Hamza Bali Bošnjak Orlović? Možemo li sa sigurnošću reći da je drugi potomak prvog? Kojem je tarikatu pripadala tekija u Konjević-Polju i je li bila rasadnik u širenju hamzevijskog tarikata? Na ova i slična pitanja, nadamo se, dobit ćemo odgovor na naučnom skupu u septembru

“Tokom gradnje prolazio sam kroz velika iskušenja, a istovremeno sam znao da se do velikih rezultata ne može lahko doći i to mi je uvijek bilo na pameti. Uvijek sam gledao samo na cilj, ne gledajući prepreke. Molio sam Allaha samo da izdržim sve ovo kako bi se do njega došlo. Kada više nisam znao gdje ću i šta ću, zovnem arhitektu Enesa, on raspetlja te stvari i hajde, nastavi se dalje. A i s njim sam imao nesuglasja. Kad god dođe, nešto se napravi, on mi kaže: 'Nije dobro, može i bolje.' Uvijek može bolje. Nisam to tada razumio, ali sada, kad smo napravili ovu ljepoticu, vidim da je bio u pravu kada je insistirao na detaljima”

Proglašenje Sirrijine tekije i turbeta nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, kao i turbeta Huseina Horosanija, vrijedno je priznanje Sirrijinom duhovnom i pisanom naslijeđu, ali i bosanskom tesavvufu uopće. Uz Hadži Sinanovu i tekije u Blagaju i Vukeljićima, tekija na Oglavku četvrti je objekt te vrste proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine

Podržite nas na Facebooku!