Priča o spomenicima u Stocu aktuelna je i ovih dana. Naime, privodi se kraju gradnja spomenika šehidima i poginulim borcima Armije RBiH u blizini džamije, u samoj staroj jezgri grada.

Prvi korak ka gradnji Križnog puta na stolačkom Starom gradu lokalna općinska administracija već je napravila. Prodali su tamošnjem Župnom uredu nekoliko lokacija od po dva kvadratna metra. Riječ je o već postavljenim postoljima za križeve, koji su izliveni uz put koji iz središta Stoca vodi do vrha Starog grada, iako je tu striktno zabranjena bilo kakva gradnja. Da se radi o sinhroniziranoj akciji govori i činjenica da je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine već izdala instrukciju da se pripremi izmjena odluke o proglašenju spomenikom Starog grada u Stocu. Tim izmjenama ukinula bi se zaštitna zona i bila bi moguća nova gradnja

Nismo Mahmutćehajić i ja jedini ljudi u Stocu koji mogu voditi borbu. Kandidat je najmanji problem, problem je u činjenici da je OIK Stolac odlučan da radi krađu u korist HDZ-a, a da će ih u tome maksimalno štititi i pomagati 4 ili 5 članova CIK-a BiH. I nisu u pitanju samo članovi CIK-a nego i šefica pravne službe, gospođa Jasmina Hadžiabdić, koja je, pored toga što je pravomoćno presuđivana za kriminal, odnedavno ispunila i uvjete za penziju

“Kako su ti kameni blokovi obrađeni, kako su uklopljeni jedan u drugi, i to bez maltera, bez ičega, bolan, to samo Allah, dž. š., zna. Vidite, imate vi tu kamenica koje su teške i po nekoliko tona. Kakve su to sile bile da to naprave i sagrade, eto, to ljudima i danas nije jasno. Ima isto tako priča da je čitava ova dolina koju sad dolje vidite bila ispunjena morem i da je zapravo ova tvrđava bila napravljena odmah tu uz obalu. A nije ni to bez pameti, jer su nama naši stari pričali da su pronalazili tu dolje ispod velike gvozdene halke za koje su ti stanovnici Daorsona vezali svoje brodove. Tako se pretpostavlja da su bili dobri moreplovci i da su bili trgovci, eh, sad hajde znadi šta je i kako je istina”, priča Muriz

Za bosanskohercegovačku tarikatsku tradiciju šejh Brzina kazao je da ima osobine jedne autohtone tradicije, koja se u manjem ili većem obimu razlikuje od tarikatske tradicije u Turskoj, Arabiji, Albaniji i na Kosovu, te da je sačuvala svoju čistotu i ljepotu bez primjesa nečega što bi je uprljalo. “Ako neko i pronađe nešto što je u suprotnosti s učenjima islama, onda je tu riječ ili o prividnoj suprotnosti koja se ne može objasniti fizičkim vidom i posmatrajući izvana, ili je riječ o pojedinačnom incidentu te je nemoguće generalisati. Tesavvufska misao i tarikatska praksa oplemenjuje svakog čovjeka i izvlači iz njega ono najbolje, a potiskuje ili uništava ono najgore”, poručio je šejh Brzina i podsjetio na obligatnost primjene šerijatskih propisa u svim oblicima tesavvufskog promišljanja

Svjesni smo da Stolac ne može sve sam učiniti, ali moramo krenuti od svoje avlije, moramo učiniti sve što je u našim mogućnostima kako bi nas drugi podržali i pomogli. Stolac mora imati svoje mjesto u našoj državi zbog strateški važnog položaja i prostora na kome se nalazi. Stolac je najveći centar Bošnjaka kako prema istočnoj, tako i prema južnoj Hercegovini

Careva džamija, kao ni druge carske džamije, nije imala vakufske imovine. Službenici su finansirani iz carske hazne. Uprkos toj činjenici, kako piše Hasan Eminović, stari su je Stočani stalno ukrašavali i o njoj se brinuli putem svojih vakufa. Poklanjali su svoju imovinu kao trajno dobro, a sav prihod bio je podređen njenom funkcioniranju

Ovogodišnja tema za maturante bila je Bregava – rijeka života, a za ovu nagradu osiguran je i nagradni fond. Nakon okončanja javnog poziva, stručni žiri u sastavu Filip Mursel Begović (predsjednik), Kasim Korjenić i Mensud Medar (članovi) donio je odluku da je najbolji rad Rijada Gutošića. Drugo mjesto osvojio je Haris Selimić, a treće mjesto Hana Elezović. 18. maja 2019. godine u Šarića kući u Stocu održana je dodjela nagrada. Pored novčanih nagrada, dobitnicima su uručene plakete i knjiga Enesa Ratkušića Tajna bosanskog štapa

“Mnogi zabrinuto postavljaju pitanje 'kako i zašto?', 'šta nam je činiti?', a premalo je onih koji istinski traže rješenja. Namjerno kažem 'rješenja' jer kako je uopće moguće dobiti konačni odgovor na pitanje koje podrazumijeva sinergiju i saradnju više komponenata u društvu. Odgovor na ovo pitanje traži se kroz zajedničke napore i traži se timski. Razumijevanje da će se pojaviti jedna ličnost koja će nas izvući iz permanentne društveno-političke krize romantično je preduvjerenje koje pripada proteklom periodu 19. stoljeća. Živimo u vremenima vladavina korporacija, živimo u vremenima umrežavanja, živimo u vremenima kada pobjeđuju timovi, a ne pojedinci”, rekao je u uvodnom izlaganju šejh Halil Brzina Hulusi

Podržite nas na Facebooku!