Mi imamo čovjeka iz Tišće koji dolazi svako mjesec dana ovdje i odvozi ćumur. Bude to u prosjeku jedan veći kamion ćumura. Posla ovdje ima ko hoće da radi”, priča Halil. Povratnika kao što su braća Ajšić priličan je broj u srebreničkim selima. Oni koji su vrijedni, hoće raditi, ponekad i naporno kao Ajšići, žive solidno od svog rada

Sve je ovo oko nas davanje dragog Allaha. I ovo janje Božiji je dar. Možda i upozorenje. Mi ljudi smo se previše opustili, svašta nam se dešavalo, ali pameti haman nismo došli. Ja to vidim i po ovim našim imanjima. Pustili smo da zarastu. Lijepo je ovdje. Ljepota, ali, nažalost, nema nas puno. Nekoliko porodica, na prste jedne ruke možemo se izbrojati”

Kakve revolucionarne događaje tačno priželjkuje Prohić, pokazuje tako što tekst završava krvožednim upozorenjem kako se u “revolucijama glave lako počnu kotrljati”. Bilo bi zanimljivo provjeriti zna li Vlada Norveške, čiji je Prohić navodno savjetnik za odnose s javnošću, za ovakvo njegovo krvoločno i perverzno prizivanje obezglavljivanja i je li joj normalno i u duhu korektnih međudržavnih odnosa da njen saradnik izvozi takav medijski radikalizam u druge države?

“Predlažem da se pokrene inicijativa da se bošnjačkoj djeci u Srebrenici, i svim ostalim mjestima, omogući izučavanje njihovog maternjeg jezika – bosanskog jezika, da se onemogući sistemska diskriminacija Bošnjaka u Republici Srpskoj. 'Spomenik miru' treba da gradimo onda kada budemo svi ravnopravni ovdje”, kategoričan je Zulfo Salihović

Nastojanja Vlade Republike Srpske, koja osnivanjem međunarodnih komisija kojima pokušavaju revidirati noviju historiju Bosne i Hercegovine, ne mogu utjecati na utvrđenu historijsku činjenicu potvrđenu pred MKSJ-em i Međunarodnim sudom pravde. U Srebrenici je počinjen genocid

Komisije su osnovane nakon što je Narodna skupština RS-a odbacila izvještaj Vlade RS o dešavanjima u Srebrenici 1995. godine, u kojem je stajalo da su snage Vojske RS odgovorne za zločin. U tom se izvještaju priznaje da su snage VRS nakon što su zauzele Srebrenicu ubile hiljade Bošnjaka. Odluka o formiranju novih komisija izazvala je negativne reakcije, neke od ambasada u BiH objavile su saopćenja u kojima se ograđuju od učešća svojih državljana u komisijama, a osuda je stigla i iz Ureda visokog predstavnika u BiH. Presudama koje je izrekao Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu kao i Sud BiH utvrđeno je da su snage Vojske i MUP-a RS ubile više od 7.000 muškaraca i dječaka iz Srebrenice u julu 1995. godine, što je kvalificirano kao genocid

Srebreničani se nadaju da će Banja “Guber” početi s radom, bar dio kapaciteta, jer bi to značilo nova radna mjesta. Mnogi smatraju da se ovaj grad, obilježen prošlošću i genocidom koji je počinjen nad Bošnjacima, neće oporaviti dok ne počne s radom “duša Srebrenice”, kako nazivaju “Guber”

“Osjetio sam kao da me nešto podiglo sa zemlje. Geler me je pogodio u lijevu stranu lica, izbio mi lijevo oko, polomio mi nos u 43 komada i glava mi je pukla u 12 komada. Uvijek sam uz sebe imao maramicu kojom sam brisao znoj s čela kada igram fudbal. Kada sam se probudio, dirao sam se da osjetim jesu li mi ruke i noge u redu. Osjetio sam nemoć i tešku glavu, nisam mogao disati, nisam više ništa vidio. Mislio sam da mi je ta maramica pala preko očiju, zgrabio sam za lice i trznuo jer sam želio da skinem to s lica, da progledam, a zapravo sam svoje oko trgnuo koje je bilo izbijeno. Prepao sam se i počeo sam da vrištim. Bio sam pokriven nekom dekom jer su mislili da sam mrtav”

Mediji, bar oni koji za sebe kažu da su bosanskohercegovački, trebali bi pisati i promovirati pozitivne priče, kojih ima u Srebrenici. Naravno, treba pisati i o negativnim pojavama i događajima, ali uporno se truditi da sve bude negativno nanosi štetu običnom čovjeku koji nastoji živjeti u Srebrenici, a svoju kuću ispuniti srećom i osmijehom. 

Podržite nas na Facebooku!