fbpx

Svakodnevno, rafalno i bez prestanka, iz svih bitnih srbijanskih medija, najogavnijom i najbezobzirnijom verbalnom municijom pucano je na opozicione stranke i njihove lidere. I Feniks bi nakon takvog stravičnog tretmana poželio da nikada više iz pepela ne vaskrsne, a kamoli obični čovjek. Već se godinama uporno i bjesomučno plasira tvrdnja da samo SNS Srbiju spašava i, ako SNS ode s vlasti, slijedi Sodoma i Gomora. SNS-ovci su sebe proglasili za srpske političke apostole, a Vučić je dugo očekivani politički mesija koji će Srbiju pretvoriti u novi edenski vrt

Osmanovićevo hapšenje nije izoliran slučaj, Srbija je to radila u još nekoliko navrata, a više puta raspisivala je potjernice zbog kojih su državljani Bosne i Hercegovine hapšeni u inostranstvu. Srbija to radi na osnovu vlastitih zakona kojima je sebi dala za pravo da procesuira sve ratne zločine na području bivše Jugoslavije, što nije u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima

Bosanskohercegovačkom pravosuđu nedostupno je mnoštvo optuženih za ratne zločine počinjene tokom agresije na BiH. Među nedostupnim su uglavnom bivši oficiri Vojske Republike Srpske, policijski komandiri ili pripadnici kriznih štabova i većina ih se nalazi u Srbiji

Srpska savremena politika podijeljena je na epizode pozorišnog junačenja i epizode – skidaj gaće. Doduše, daleko su brojnije ove druge epizode, ali povremeno se pojavi poneki srpski političar s jakim glumačkim darom koji odglumi političkog Kraljevića Marka, ali kao i u historiji, epski Kraljević Marko i historijski drastično se razlikuju. Epski Marko bio je strah i trepet za Turke, a historijski vjerni i dosljedni turski sluga koji je poginuo neslavno u bici na Rovinama 1395. godine, boreći se protiv braće kršćana, a na strani osmanske vojske i sultana Bajazita

Kako objasniti tursku političku stvarnost prije nego što se slušaocu (koji je postavio pitanje) dezintegrira raspon pažnje? Kako, recimo, objasniti kvazireligioznu terorističku organizaciju šarlatana iz Pennsylvanije ili fakat da tzv. “kurdsko pitanje” ne postoji, odnosno da nije riječ o etničkom sukobu, mržnji, ili kako god to zapadni mediji kvalificiraju? Nemoguća misija s obzirom na ukorijenjene predrasude

BiH (kao i Srbija i Hrvatska) je svojevremeno potpala pod trend “profesionalizacije”, ukidanja vojnog roka, te redukcije vojnih kapaciteta, no problem Bosne i Hercegovine jeste što za nju nema nazad. Srbija i Hrvatska gotovo će sigurno vratiti služenje vojnog roka, no Bosna i Hercegovina to neće moći i to zato jer BiH, koja je u stanju da se zaštiti, nije u interesu Srbije i Hrvatske, odnosno njihovih političkih ekspozitura u Bosni i Hercegovini

Predlagači odluke prihvatili su činjenicu da su ličnosti čija će imena ponijeti nazivi pojedinih ulica u Sjenici od historijske važnosti i stvar nacionalnog identiteta i jednog i drugog naroda i da ni jedni ni drugi ne mogu odstupiti od toga. Tako su u prijedlog odluke zajedno ušli i Karađorđe Petrović i Alija Izetbegović, i Vuk Karadžić i Muhamed Hevaji Uskufi, i Mak Dizdar i Ivo Andrić, isto kao i mnoge druge za Bošnjake i Srbe značajne ličnosti

Mnogobrojne su indicije da je na sceni zajedničko, ujedinjeno i koordinirano djelovanje Rusije, Srbije i vladajućih lidera bh. entiteta RS-a s ciljem da se, na štetu teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH, uveća Srbija. U mnoštvu takvih indicija zanimljivi su razlozi i osnova za odluku Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) da početkom septembra 2018. godine zabrani ulazak u BiH Jevgeniju (Zaharu) Prilepinu, navodno, piscu i novinaru, jer “predstavlja prijetnju sigurnosti BiH, pravnom poretku i međunarodnim odnosima”. OSA je tako odlučila na osnovu provjerenih podataka da je Prilepin, komandant jednog paravojnog bataljona, aktivno angažiranog na strani proruskih separatista u Donecku. Proizlazi da je OSA imala provjerene podatke da Prilepina identificira kao vođu terorista

Posebno je važno imati u vidu vojne, obavještajne i druge sigurnosne strane organiziranja prevratničkih, subverzivnih operacija, jer mnoge činjenice, nažalost, ukazuju da Rusija u savezu sa Srbijom i RS-om, te u savezu sa srpskim ekstremističkim organizacijama u Crnoj Gori, intenzivno provodi pripreme Srbije za rat u kome bi druga zaraćena strana mogla biti neka od susjednih zemalja koja je nastala u raspadu SFRJ. Najava rata srednjovjekovna je ili ranoburžoaska praksa, dok se u 20. i početkom 21. stoljeća ratovi u klasičnom smislu ne objavljuju i ne najavljuju. Državama u svom okruženju protiv kojih subverzivno djeluje, pa i BiH, Srbija nikada neće formalno objaviti rat, ali njenu subverziju u raznim oblicima “specijalnog rata” treba smatrati direktnom prijetnjom da predstoji klasična oružana agresija, odnosno rat

Đukanović je sasvim otvoreno dao do znanja da je na građenju crnogorskog identiteta ostao još jedan važan korak, a to je “ispravljanje teške nepravde” učinjene na početku 20. stoljeća i ukidanje crnogorske autokefalne crkve. Poručio je da će predano raditi na obnovi crnogorske autokefalne crkve, dopadalo se to nekome ili ne.

Podržite nas na Facebooku!