fbpx

Podmuklim napadom na turske vojnike, za koji je dobio koordinate od Rusa, Damask je jednim potezom pretvorio sve svoje vojne snage i vojnu infrastrukturu u legitimnu metu vojske Republike Turske i zapravo isprovocirao da se akcija, koja bi ionako uslijedila poslije isteka ultimatuma da se povuče na linije dogovorene septembra 2018. u Sočiju, počne koliko odmah. Tek u nedjelju, 1. marta, svijet je saznao ime operacije – “Proljetni štit”

Nema mjesta za povlačenje iz jednostavnog razloga što bi novi talas izbjeglica destabilizirao samu Tursku, a istovremeno bi povratak Idliba pod kontrolu Damaska, prije političkog rješenja, ugasio nade za repatrijaciju Sirijaca. Drugim riječima, Turskoj bi ostalo da se nosi s 5-6 miliona sirijskih izbjeglica do unedogled

Brza reakcija vojske i sve izjave turskih zvaničnika praćene akcijama – povećanjem vojnog prisustva u Idlibu – imaju za cilj pokazati (prije svega Moskvi) da nije riječ o blefu, nego o riješenosti da se spriječi humanitarna katastrofa koja bi u krajnjoj liniji najveći račun ispostavila Turskoj. Veliko je pitanje koliko je zemlja koja je u periodu od 2011. do 2018. primila (slovima i brojem) jednu izbjeglicu iz Sirije u stanju razumjeti zemlju koja ih je primila 3,7 miliona

Po podacima Transparency Internationala, Sirija je druga najkorumpiranija zemlja na planeti. Čak i onda kada je IS kontrolirala velika područja te zemlje, posao se nastavio. Makhlouf je uspio sklopiti sporazume s njima tako da je nafta prolazila kroz njihovu teritoriju u pravcu područja pod kontrolom Asada.

Iz Sirije Adil i njegova porodica nisu ponijeli ništa drugo osim dva svežnja ključeva i jednu knjigu. Kaže da su ključevi od njegove kuće, podruma, auta, a da je knjiga najvredniji predmet koji je mogao ponijeti iz Sirije. Riječ je o porodičnom stablu. “Moje porijeklo ide preko imama Zejnul-Abidina, zatim Imama Husejina, onda hazreti Alija i hazreti Fatime. Allah, dž. š., zna da sam na ovo ponosan, na porodicu koja ima tradiciju i na to što smo unuci ‘grada znanja’ i unuci dragog nam Muhammeda, a. s.”

Riža, ulje i drugi proizvodi isporučuju se pod koordinacijom “Crvenog polumjeseca” i pred očima grupe boraca Sirijskih demokratskih snaga (SDS), koji ih ne gube iz vida. Žene čuvari gledaju na njih s posebnim nepovjerenjem. Nije čudno. U prošlosti su ih napadali noževima koje mnoge skrivaju ispod svojih haljina.

Najbitnija razlika u percepciji dviju podjednako brutalnih terorističkih organizacija jeste ta da se PKK percipira kao “sekularna”, a Bagdadi i kompanija kao “islamska”. Da terorizam nema religiju, pa ni ideologiju, promiče zapadnim obožavateljima PKK-a, a o islamofobiji i orijentalizmu ne vrijedi ni govoriti

Podržite nas na Facebooku!