: Sevdalinka nije bosanska ljubavna pjesma, regionalna ljubavna pjesma, južnoslavenska ljubavna pjesma, ona je bošnjačka usmena ljubavna pjesma – posebna vrsta. A postala je kasnije i bosanska, i južnoslavenska u jednom širem smislu zahvaljujući njenom prihvatanju u šire okvire. Mi tačno danas književnohistorijski možemo rekonstruirati taj put širenja i prihvatanja sevdalinke

“Sevdalinka je, nesumnjivo, nastala pod utjecajem kur'anskih mekama, koje su na tlo Bosne i Hercegovine donijele Osmanlije. Ti su mekami u Bosni i Hercegovini doživjeli određene transformacije, pa ih vidimo suženijim i od turskih, a naročito od arapskih. Zato možemo i reći da danas postoji autentičan bosanski mekam na kojem se bazira kako sevdalinka, kao svjetovna forma, tako i islamska sakralna muzika, uključujući i ezan”

“Kao i u većini drugih naučnih oblasti, vrijedan materijal uvijek će uporno čekati marljivog istraživača. Mora se, naime, dugoročno i u kontinuitetu raditi na afirmiranju duhovne prošlosti da bismo imali učinkovite rezultate. Veoma je bitno imati odgovarajuću podršku sistema. Ozbiljna afirmacija ne može se osigurati sporadičnim projektima. Već godinama se govori kako je Univerzitetu u Sarajevu potreban studij etnologije. Nije mi jasno zašto ne postoji dovoljno sluha za ove društveno korisne poduhvate”

Malo ko od pjevača je uspijevao u svojem glasu tako nježno i zanosno iskazati suštinu sevdaha u čežnji da se ljubi i voli. Kao što je umio Himzo Polovina. Da sevdah iznutra cijelim bićem osjeća i nama ga vjerno prenese. U našu svijest nenametljivo udjene. Da ljubav kroz dobru pjesmu duboko zajedno proosjećamo. “Sevdah je za mene sve ono što čovjeka čini (ne)sretnim i tužnim i bolnim i bespomoćnim. I sve ono što ga veže za sredinu i društvo u kome se kreće i bez svoje volje. Ja sevdah doživljavam sartrovski, a nekada je to bespomoćnost kao kod Čehova … to je za mene sevdah", govorio je jedan od naših najvećih pjevača sevdalinki Himzo Polovina, a 5. 8. 2017. bilježimo 31 godinu od njegovog preseljenja

Sandžačka mjesta koja će dominirati prostorom sevdalinke jesu Pljevlja, Plav i Gusinje, za šta razlog možemo prepoznati u većoj geografskoj blizini s centrima razvoja sevdalinke, kakvi su Sarajevo i Mostar, s jedne, te samim sklonostima stanovništva kojima je blizak sevdalinski senzibilitet, s druge strane. Time su se, zapravo, dobrano diferencirali Sjenica, Novi Pazar i Bijelo Polje kao prostori epskog svijeta, dok su Pljevlja, Plav i Gusinje dominantno lirski

I tako smo se ove subote uputili tragom sevdalinke, a po prepoznatljivim stajnim točkama šeher Sarajeva. Od sve otvorenijeg i na akciju spremnijeg Bošnjačkog instituta – Fondacija Adila Zulfikarpašića, svrnuli smo u Art kuću sevdaha u srcu Baščaršije i, na koncu, finiširali u rustikalnom ugostiteljskom objektu smještenom u samoj Sarajevskoj pivari slušajući sevdalinke sve skupa više od pet sati

Još od samih početaka bh. kinematografije sevdalinka nije činila samo muzičku podlogu filmskog djela koja prati i upotpunjuje radnju već je direktno učestvovala u kreiranju njegovog narativa i forme. Tako su tekstovi sevdalinke, u kojoj dominiraju motivi ljubavi, čežnje, patnje, korišteni kao prikaz unutrašnjeg stanja likova. Prvi primjer ovoga postupka zabilježen je u ostvarenju Hanka (1955)

Prošlo desetljeće od odlaska najpopularnijeg izvođača sevdalinki i pjesama nastalih po uzoru na sevdalinku. Njegovo ime postalo je mnogima prvom asocijacijom za sevdalinku, pa mnogi i danas pogrešno smatraju sevdalinkom sve što je on pjevao. Pjesnik pjesme, kako ga opisa Gunić, rođen je 1936. godine u Bileći, ali je već kao dječak tokom Drugog svjetskog rata bio primoran s roditeljima zagaziti nesigurnim putevima izgnanstva

Budući da se u javnosti pojavila inicijativa da se sevdalinka prijavi na listu UNESCO-a kao zaštićena nematerijalna baština BiH, a dio je stručne javnosti predlagače iz Tuzle prepoznao kao nedovoljno kompetentne da arbitriraju u “poslovima” koji su za bošnjački identitet od nacionalnog značaja, časopis Stav inicirao je seriju eseja o sevdalinci. Da ne bi bilo sumnje u kompetentnost nalaza, za autora smo izabrali jednog od najpozvanijih znanstvenika iz oblasti bošnjačke usmene književnosti prof. dr. Seada Šemsovića, koji je na katedri za usmenu književnost Odsjeka za književnosti naroda BiH Filozofskog fakulteta u Sarajevu naslijedio prof. dr. Muniba Maglajlića

Podržite nas na Facebooku!