Čast Damiru Nikšiću, Saninu Čepalu i Irfanu Čengiću, ali je slučaj Zaima Beriše, predsjednika kiseljačkog SDP-a, do sada ipak najekstremniji.

Malo je vjerovatno da će Mijatović, koji je bio višegodišnji SNSD-ov kadar, i to od nemalog povjerenja, ikada i pomisliti da hapsi svog stvarnog šefa Dodika

Nakon silaska s vlasti Nermina Nikšića i njegovih drugova, na računu tog javnog preduzeća ostao je minus od 173 miliona, svega 72 miliona maraka vrijednih ugovorenih poslova, ali i iscrpljen novac od akciza skupljanih od 2009. godine.

Indikativno je to što drugovi partijci ne traže tek uklanjanje pojedinih eventualno spornih komentara ili statusa nego zabranjivanje i ukidanje čitavih satiričnih stranica koje doživljavaju kao političke neistomišljenike ili efektne kritičare.

Ovaj na prvi pogled čudan unutrašnji nesklad između Nikšića umjetnika i Nikšića političara, gdje jedna te ista osoba traži slobodu govora, ali zagovara i verbalni delikt, kako je već oportuno u datom trenutku, najbolje pokazuje da Nikšić ustvari nije niti istinski umjetnik niti ozbiljan političar već isključivo skandal-majstor i attention seeker, brkata verzija ovdašnjih “influenserki” kakvih su puni Instagram i “Farma”.

U Bosni i Hercegovini svi će živjeti kao braća i sestre, ali ne oni bradati s kratkim pantalonama. Vizija je to budućnosti Bosne i Hercegovine koju je, u izbornoj kampanji 2016. godine, s javnošću podijelio predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, ističući da se na listama njegove stranke nalaze pripadnici Armije RBiH, HVO-a i Vojske RS-a.

Izjave Denisa Bećirovića poprilično su osvježavajuće za SDP-ove kandidate, koji, uz svojevremeni izuzetak Željka Komšića, redovno više vole pričati o jugonostalgiji ili budućnosti u “regionu” nego o suverenosti i odbrani Bosne i Hercegovine. No, da je Bećirovićev slučaj ili rijetki izuzetak ili predizborni trik, potrudio se pokazati njegov predsjednik Nermin Nikšić

Izjednačavajući Salkića s Dodikom, stavljajući na njegova pleća istu odgovornost i krivicu, vrši se dodatna demonizacija bošnjačkih političara, pa tako SDP-ova politika saradnje s rušiteljima Bosne i Hercegovine, barem u njihovim očima, dobija legitimitet.

Treba postaviti pitanje istinskih razloga za ovakvu gužvu na političkoj sceni u Bošnjaka. Šta su uzroci ovakve atomizacije i heterogenosti, pogotovo u svjetlu toga da ne postoji ideološka profiliranost niti jednog od “novih” političkih projekata niti da izdaleka postoji mogućnost da će glasačko tijelo dobiti među Hrvatima i Srbima? Je li za ovakav “višak demokratije” odgovorna specifična politička kultura u Bošnjaka ili je u pitanju izvana podstrekivana višedecenijska kampanja stalnog traženja alternative “bošnjačkim nacionalistima”, a sve radi rješavanja “problema Bošnjaka” i njihovog neutraliziranja kao suverenog političkog faktora

Brat odbjeglog osuđenog ratnog zločinca Dominika Ilijaševića Come stigao je na večeru u prigodnoj crvenoj jakni. Zaimov jaran Marinko također ima iskustva s bh. pravosuđem. Marinko je osuđivan, doduše, na niže zatvorske kazne od brata koji se već godinama skriva od bh. pravosuđa.

Podržite nas na Facebooku!