fbpx

Iskreno, teško je naći neku smislenu razliku između zahtjeva koji upućuje neki očajni opkoljeni razbojnik kojem je propala pljačka banke i liste pustih želja koje su uputili razvlašteni i podjednako očajni sarajevski kadrovi SDP-a. Ta sličnost ne ogleda se samo u nebuloznoj ultimativnosti suludih zahtjeva, drskom ucjenjivačkom nastupu već i u njihovoj krajnjoj fantastičnosti

Odavno je poznato da u Parlamentu FBiH SDP-ovci znaju da ne rade po zakonu kada im se žuri pa su tako pomislili da mogu postavljati ultimatume.

Riječ je jednostavno o sitnoj pakosti rođenoj iz očaja vlastite propasti, o potrebi da se pokvare odnosi između Turske i Bosne i Hercegovine, o signaliziranju svoje podobnosti i klijentističke nagodnosti stranim centrima i sponzorima koji nisu naklonjeni Turskoj i istovremenom označavanju SDA kao problematične.

Lideri SDP-a su birokratski, politikantski reagirali, samo toliko koliko im je potrebno da se zaštite od posljedica što su presuđenom ratnom zločincu ukazali funkcionersko povjerenje. Nisu se okuražili da suštinski ispravno reagiraju povodom izjava u medijima koje je beskrupulozno, kukavički iznosio presuđeni zločinac Zornić. Izgledalo je da su se lideri SDP-a rasplakali isto kao i Zornić, a zaboravili su da većina ratnih zločinaca odbacuje krivnju, upravo kao i Zornić. Gotovo svi, i Karadžić, i Mladić, i Krajišnik, i Prlić... također odbacuju krivnju za ratne zločine, i to baš onako kako to čini i Zornić, prebacujući svoju krivnju na autoritete odbrane RBiH

Strašno je i pomisliti da je, zahvaljujući krhkosti navrat-nanos sklepanog frankenštajn kantonalnog režima, Damir Nikšić danas, umjesto marginalna i ekscentrična gradska pojava kojoj jalijaši dobacuju, ustvari potencijalno važan politički faktor čijim će se željama udovoljiti radi opstanka vladajuće koalicije.

Primjetna depatriotizacija SDP-a, njegovo svođenje na ulogu domaćina političkom parazitu Našoj stranci, stavljanje interesa centrale i koalicije u Kantonu Sarajevo iznad interesa stranke i stranačkih ogranaka u drugim kantonima te pokušaj da se na javnu scenu vrati ideološka i identitarna konfrontacija, prvenstveno među Bošnjake, nisu nikakav novi, a kamoli svježi politički kurs, nego spirala daljnjeg propadanja ove stranke

Čudno je što iskusni Raif Dizdarević ne odvraća lidera SDP-a Nikšića od glupavih političkih poteza putem kojih u ideološkom smislu skreće od najvažnijih pozitivnih strana komunističkog, odnosno socijaldemokratskog pokreta. Isto tako, treba postaviti pitanje: Zašto akademska zajednica u kojoj se nalaze brojni profesori, poznavatelji Titovog koncepta formiranja vlasti u formi NOO i ZAVNOBiH, ne ukažu lideru SDP-a Nikšiću i drugima da njihovo odbacivanje saradnje sa SDA znači odbacivanje onih vrijednosti kojima se SDP treba ponositi u vezi s vodećim utjecajem komunista s ciljem da lokalni i viši organi vlasti u toku Drugog svjetskog rata budu na patriotskoj antifašističkoj osnovi sačinjeni od predstavnika raznih ideoloških, političkih, vjerskih i socijalnih slojeva

Ovih dana gledamo kako se, nakon očito dobro obavljenog zadatka, pojedine kadrovske akvizicije SDP-a, poput Draška Aćimovića, vraćaju u opskurnost i relativnu anonimnost iz koje su došli. No, to izgleda da nije slučaj i s Vojom. Uprkos izbornom brodolomu, on sebi raznim performansima osigurava medijsku prisutnost te time i privid političke relevantnosti.

Podržite nas na Facebooku!